Glavni je negativac, sije strah u mirnoj ravnici, a u sumanutoj želji da se dokopa dragulja ne preza ni od čega. No, na pozornici, Stojan Varnica izaziva i salve smijeha, a sjajno ga je utjelovio osječki glumac Aleksandar Bogdanović. Osim što je pokupio pohvale na premijeri “Viteza slavonske ravni” u osječkom HNK, upravo njegov lik na sceni zavodi i Nives Celzijus.
Divljak s cvijetom u ruci
– Nives je vrlo profesionalna, koreograf i redatelj odlučili su što mora raditi i vrhunski je to ispoštovala i odglumila baš kako treba – opisuje Bogdanović kako je bilo raditi s novom kolegicom pa dodaje:
– Nives je trebala toj predstavi. I nismo svi mi ostali u njezinoj sjeni, to je nemoguće jer je osječki dramski ansambl najbolji u državi. Naš je ansambl kompaktan i koji god nam gost dođe, osjeća se poput domaćina.
A kako je njemu sjela uloga glavnog negativca?
– Pitajte moju suprugu – prebacuje pitanje na Senu Krupić s kojom je u travnju dobio sin Iana, nakon godinu dana veze. Na pitanje je li i privatno divlji poput lika koji glumi, snašao se i podigao gerber koji je držao u ruci pa rekao:
– Čim nosim cvijet, znači da sam mu vrlo sličan.
Za sebe 42-godišnjak kaže da je egzistencijalno imao težak život, ali umjetnički vrlo dobar. Rođen je u Osijeku, a Akademiju umjetnosti završio je u Novom Sadu, i to igrom slučaja.
I sin i ja malo spavamo
– Htio sam biti najbolji tenisač na svijetu, ali Goran Ivanišević me pobijedio par puta pa sam odustao. Htio sam biti i frajer, a eto, postao sam glumac – ispucava on u svom stilu. Vratio se u rodni grad prije šest godina, a od tada niže uspješne uloge u HNK.
– Povratak u Osijek bio mi je potez života. Mi u našem kazalištu ne radimo, mi živimo i to je velika prednost u odnosu na druge ansamble koji rade. Zagreb je divan, da si ne lažemo. No, nije mi ništa teže raditi iz Osijeka. Snimam, glumim, imam oko sebe najbolje ljude na svijetu. Svemir je granica – rezimira. Da nije glumac, Bogdanović bi bio, kao što je spomenuo, tenisač ili čak možda filozof ili pjesnik.
– I dobar otac svojoj djeci, uspijem li ostvariti to u ovome životu – nadovezuje se. Kćeri Una i Mia u dobi su od 8 i 14 godina, a sinčiću je osam mjeseci pa obojica malo spavaju.
– Kad se sin probudi, budim se i ja, u dva, tri, pet – otkriva pa dodaje da bi u mijenjanju pelena, vjeruje, pobijedio i na natjecanju:
– Treba mi 20 sekundi!
Iako je dob od 14 godina “nezgodna”, ne plaši se kćerinih komentara na svoju glumu.
– Nakon što sam joj vidio ocjene, kritizirati mogu samo ja. Šutjet će nakon “Viteza slavonske ravni” – šali se on pa dodaje:
– Inače, obje kćeri žele mojim stopama, a kako me sin oponaša, i on će sigurno biti glumac. Dakle, svi ćemo imati poslove u HNK! – predviđa on, a to mu, kaže, ne bi ni najmanje smetalo.