Roy Edward Disney, sin Waltova starijeg brata i suosnivača tvrtke Disney Roya Olivera Disneya (financijskog genija koji je geniju animacije osiguravao novac za nove poduhvate), od 1954. radio je u očevoj i stričevoj tvrtki kao producent. 1967. izabran je u upravni odbor tvrtke, iz koje se 1977. povukao jer je smatrao da je tvrtka u "kreativnoj slijepoj ulici i ozračje u njoj guši". Mjesta u upravnom odboru se također, nakon producentskog mjesta, odrekao 1984. usred "rata za spas Disneya" i borbe za preuzimanje tvrtke nakon čega je na čelo Walt Disney Co.došao Michael Eisner, zamijenivši dotadašnjeg šefa Rolanda W. Millera (suppruga najstarije kćeri Walta Disneya).
Pod Eisnerovom upravom, Roy Disney preuzeo je posrnuli animacijski odjel tvrtke, koji od 1966. i "Knjige o džungli" (zadnjeg filma na kojem je Walt Disney radio prije smrti) nije izbacio nijedan veliki hit i uglavnom proizvodio rutinske crtane filmove. Roy Disney, za kojeg kažu da je jako sličio osnivačima tvrtke, svojem ocu i stricu, i fizički i psihički, napravio je pravi bum u animaciji: prvi crtani film proizveden pod njegovom upravom bio je "Mala sirena", za kojom su uslijedili još tri velika zgoditka: "Ljepotica i zvijer" (prvi animirani film nominiran za Oscara za najbolji film), kritički sjajno primljeni "Aladdin" i najveća uspješnica u povijesti Disneya, "Kralj lavova". Uz zaradu od rada na tim filmovima, njima je Roy povećao vrijednost naslijeđenih dionica, te je bio "težak" oko 1.2 milijarde dolara.
Međutim, nakon desetljeća uspješnica, Roy Disney je konačno progurao svoju staru opsesiju, film "Fantasia 2000" s animacijom na glazbu, nastavak "Fantasije" iz 1940. koja je bila opsesija njegova slavnog strica. Kao i originalna "Fantasia", i ova iz 2000. slabo je prošla u kinima, što je narušilo Royev status u tvrtki koju je sad vodio Eisner. Jedini preostali Disney u vrhovima tvrtke 2003. je definitivno otišao iz upravnog odbora, i pokrenuo kampanju za "spas Disneya", optuižujući Eisnera za brojne pogrešne odluke. Na sastanku u ožujku 2004., iza Roya Disneya stalo je nezapamćenih 42 % dioničara i Eisner je na kraju bio prisiljen odstupiti. Međutim, njegova zamjena, bivši senator George Mitchell, bila je po Royevu mišljenju još nepovoljnije rješenje za "mišju kuću". Na kraju je Eisnera zamijenio njegov dugogodišnji doglavnik Bob Iger, koji je brzo pokrpao odnose s Pixarom (a zahlađenje odnosa sa "zlatnom kokom" Pixarom bila je jedna od glavnih Royevih zamjerki Eisneru). Roy Disney više nakon toga nije imao učešća u upravljanju tvrtkom, ali ga je upravni odbor proglasio počasnim doživotnim direktorom.
U siječnju 2007. Roy Disney razveo se od supruge Patricije, s kojom je imao četvoro djece, zbog "nepomirljivih razlika" (navodno dugi niz godina nisu živjeli skupa). Godinu dana kasnije oženio se Leslie DeMeuse, nagrađivanom producenticom dokumentaraca o jedrenju, velikoj Royevoj ljubavi; u travnju 2008. Roy Disney dobio je počasni doktorat od Kalifornijske pomorske akademije zbog svojih zasluga za jedrenje.
Nakon dugog i bogatog života, u kojem je bio predvodnik dvije revolucije, jedne kreativne i jedne poslovne, u tvrtki čije prezime nosi, Roy E. Disney preminuo je u kalifornijskom Newport Beachu od raka želuca. S njegovom smrću svijet je izgubio i posljednjeg od plejade kreativnih i poslovnih genija koji su tvrtku Walt Disney Co. doveli na prvo mjesto u svijetu zabave, koje i danas, osam desetljeća nakon osnutka, "mišja kuća" suvereno drži.