Među brojnim zabavnim formatima Nove TV jedan od dugovječnijih je upravo popularni "IN magazin" koji pratimo od početka 2009., a nastaje pod uredničkom palicom glavne urednice Ivane Mandić Marković. Ivana je na mjesto glavne urednice "IN magazina" došla iz Informativnog programa, a gledateljima je najpoznatija bila po magazinu "Istraga", u kojem je često radila i rekonstrukcije ratnih zločina.
"IN magazin" ove je godine proslavio 13. godišnjicu postojanja. Podsjetite nas kako je nastala emisija, kako ste slagali njenu koncepciju?
Želja je bila stvoriti magazin uz koji će se gledatelji moći potpuno opustiti nakon napornog radnog dana i svih dnevnih obaveza. Gledatelju dati nešto pitko, zabavno, ali istovremeno i sadržaj iz kojeg će moći nešto novo doznati i naučiti… Imala sam sreću što sam odrastala uz kvalitetan program i sadržaje. Danas se s nostalgijom i respektom sjećam "Nedjeljnog popodneva" koji je maestralno vodio i uređivao gospodin Saša Zalepugin. Osjećam se privilegirano i zbog činjenice što je moje kolege i mene jedno vrijeme tijekom novinarske karijere i mentorirao. Upravo ta emisija koju je nemoguće nadmašiti uvijek mi je bila nit vodilja. Naravno, pri osmišljavanju emisije osluškivali smo i želje gledatelja. Gledatelj se mora uvažiti, ali istovremeno ne smije mu se podilaziti. Smatram da u najširem kontekstu televizija kao takva ima i odgojnu, odnosno edukativnu zadaću kroz sve svoje sadržaje. Zato smatram da televizijski ljudi imaju veliku odgovornost, barem bi je trebali imati.
Zanimljivo je da ste u "IN magazin" došli iz Informativnog programa. Je li vas showbiz i prije zanimao?
Prije nego sam počela raditi u redakciji "IN magazina" iza mene je bilo gotovo 15 godina rada u informativnom programu. A u informativi pratite različite sadržaje. Novinarski sam stasala u poznatoj redakciji "Vijesti dana CCN-a", brojčano nas ondje nije bilo puno tako da smo na dnevnoj bazi pratili najrazličitije sadržaje. Morali se znati i moći pratiti sjednicu Vlade ili Sabora, a već sutradan popratiti neku filmsku ili kazališnu premijeru ili otići na koncert. Nikada nisam novinarstvo dijelila po sadržaju, na nešto više ili manje bitno. Uvijek kažem da postoji samo dobro ili loše novinarstvo. No kroz karijeru sam imala prilike surađivati i s Denisom Latinom i Robertom Knjazom kao novinar u redakcijama "Latinice" i "Svlačionice", sigurna sam da su mi i ta iskustva uvelike pomogla u onome što danas radim.
Šira javnost pamti vas po magazinu "Istraga", a pogotovo po rekonstrukcijama u kojima ste obrađivali ratne zločine, a često i sami glumili. Po čemu pamtite "Istragu", koliko je stresno bilo raditi te rekonstrukcije?
Ponosna sam na svaki dan proveden u toj redakciji i na sve uspjehe koje smo tom emisijom postigli. Prije svega zbog mnogih slučajeva koji su bili pali u zaborav, a ta ih je emisija izvukla na površinu i pomogla ih riješiti. Ako moram izdvojiti najstresnije razdoblje svoje novinarske karijere, onda je to zacijelo rad u "Istrazi". Koliko god ste sretni i ponosni na postignute rezultate, sve mučne priče i tragedije koje iz dana u dan pratite na vama ostavljaju trag. Jednostavno se dogodi trenutak kad shvatite da se više ne možete nositi s tolikom količinom emocija, tuge, nepravde. Bilo je više nego teško i mučno slušati stravična svjedočanstva iz Domovinskog rata, a o video materijalu iz tog vremena koji se broji u satima i satima da ne govorim. Prelazak u "In magazin", osim u smislu profesionalnog izazova, došao mi je kao svojevrsno olakšanje za dušu.
Koliko se "In magazin" mijenjao proteklih 13 godina? Danas se puno sadržaja i tema može pronaći i na društvenim mrežama?
Emisija se mijenjala toliko koliko su se mijenjali i trendovi u svijetu televizije, osobito dijela koji se tiče showbizza. Društvene mreže su postale imperativ, većina vijesti se plasira upravo na njima. Društvene mreže danas su odlična platforma za pronalazak zanimljivih tema. Informacije su vam lako dostupne, a vijesti se zahvaljujući njima šire neslućenom brzinom. Zato, naravno, i novinari naše redakcije svakodnevno prate događanja na mrežama. Ponekad objave na njima posluže i kao inspiracija za neku širu priču.
Ima li hrvatska dovoljno "celebrityja"? Razmišljate li o tome hoćete li raditi prilog o nekom jer možda nije dovoljno poznat široj javnosti?
Hm… e sad slijedi po meni ona lošija strana novih medija, tu prije svega mislim upravo na ranije spomenute društvene mreže. Svakodnevnim objavama na društvenim mrežama do jučer anonimni ljudi postaju javnosti prepoznatljivi. Mislim da je jako pogrešno poistovjećivati tu prepoznatljivost sa statusom zvijezda, odnosno miješati ljude od karijere s licima koja su postala prepoznatljiva zbog vlastitih svakodnevnih objava po društvenim mrežama. Ne možete u istu ravan staviti glazbenika koji puni najveće dvorane s primjerice ekscentričnim sudionikom reality showa. Što se tiče domaćih zvijezda, ne znam što se to točno događa. Ne govorimo samo o posljednjim godinama, već i o desetljećima. Jednostavno se ne događaju nove zvijezde. Na žalost nema novog Parnog valjka, novog Prljavog kazališta, nove Doris Dragović, Olivera….Nema nove Ene Begović ili Mustafe Nadarevića. Ne znam zašto je tome tako jer u Hrvatskoj definitivno postoje mladi talentirani ljudi. Kad je glazba u pitanju, to se potvrdilo kroz razne televizijske showove. No sa završetkom showa ugasi se i zanimanje za njih. Mislim da je jedan od problema i to što danas više nemate velikih i ozbiljnih glazbenih menadžera koji se ozbiljno bave nečijom karijerom; od izbora pjesama, imidža, predstavljanja medijima…. Sve nekako ide stihijski i brzo je potrošno. Kad smatram da je netko talentiran i ima ono nešto čime će osvojiti publiku rado takvim ljudima dajem priliku da se predstave u "In magazinu", bez obzira na to što su u tom trenutku još uvijek nepoznati široj javnosti.
Koliko je teško raditi takav magazin pet puta tjedno, a pogotovo posljednje dvije godine, kada zbog korone nije bilo puno evenata?
U vrijeme korone bilo je uistinu izazovno raditi. S poznatima smo se družili na drugačije načine, uglavnom ulazeći u njihove domove preko Zooma i sličnih aplikacija. Bili smo prisiljeni pronalaziti teme koje će zanimati gledatelje, a nisu vezane uz šušur i zabavu. Kako se kaže, u svakom zlu i nešto dobro, pa nam je i ta situacija na određeni način proširila vidike. Ipak, nadam se da se više neće ponoviti jer u nedostatku druženja, izlazaka, događanja pomalo smo svi počeli padati u letargiju i depresiju.
Kako izgleda jedan vaš radni dan, kako nastaje emisija?
Emisija se priprema na tjednoj razini, održavamo novinarske kolegije na kojima se dogovaramo oko tema. A svakodnevno dogovoreni sadržaj dopunjavamo dnevnim aktualnostima. Kao urednik uz neizostavnu pomoć dnevnih urednica Ivane Nanut i Svjetlane Matić (koja je trenutačno na porodiljnom dopustu) razgovaramo s novinarima, pregledavamo tekstove, dajemo upute za montažu, pregledavamo dovršene priloge te kolegama novinarima dajemo povratne informacije o njihovom radu. Tu su i sastanci s tehničkim dijelom redakcije, snimateljima i montažerima. Zajedno pregledavamo priloge, komentiramo ih i zajedno pronalazimo rješenja kako biti još bolji. Ipak najviše nas veseli kad nekoga možemo pohvaliti. Raduje me što i nakon toliko godina kolege, što novinari, što snimatelji i montažeri, i dalje rade s entuzijazmom.
Koliko ljudi realizira "IN magazin"? Imaju li novinari svoja područja koja više prate?
Svi novinari u redakciji moraju znati i moći obraditi svaku temu koja im se dodijeli kao zadatak. No, naravno, kao urednik morate znati procijeniti kome od njih kakav sadržaj najbolje odgovara i u kojem će području dati ono najbolje od sebe. Po tom principu i radimo. Neki su se, uvjetno rečeno, specijalizirali za tople ljudske priče, neki pak bolje funkcioniraju u celebrity društvu. Važno mi je da uživaju u svakoj sekundi posla koji rade. Na "In magazinu" svakodnevno radi 50-ak ljudi; novinari, snimatelji, montažeri, producenti, naše voditeljice.
Koje biste emisije ili prilike posebno izdvojili?
Uvijek ću izdvojiti dvije emisije, koje su nažalost nastale tužnim povodima. Bili su to odlasci glazbenih velikana Olivera Dragojevića i Akija Rahimovskog. Njima smo posvetili cijele emisije koje su rađene s velikim emocijama, zahvalnošću i poštovanjem.
Je li bilo slučajeva da je netko odbio vaše novinare, ili da vas je zvao nakon emisije nezadovoljan zbog načina na koji je obrađen?
Kroz sve ove godine ne pamtim da nas je itko od željenih sugovornika odbio za traženi intervju, pa čak ni one zvijezde s holivudskom adresom. Ne sjećam se ni da nam je netko nešto jako zamjerio. Osobno nikad nisam dobila neki ljutiti poziv.
Kako ste uspjeli zadržati zanimljivost, a da ne odete u karikiranje i žutilo?
Oduvijek se užasavam tabloidnog novinarstva, žutila i senzacionalizma. Da se mene pita, takvo bih novinarstvo zabranila. Užasava me bespotrebno zadiranje u intimu i seciranje nečijeg života ili životnih situacija zabave radi. Svatko od nas, mislim pri tome baš na sve ljude, u svom životu ima situacije, ljude i događaje koje bi netko zlonamjerno mogao proglasiti skandalom. Skandal se, ako su ti namjere zle, može napraviti baš iz ničega. Jedno je nekome uputiti dobronamjernu i svrsishodnu kritiku, a drugo je biti zao i nepristojan. Ako urednički procijenim da netko nije primjeren ili dovoljno kvalitetan sadržaj, takva osoba jednostavno neće biti dio emisije, nema potrebe da je medijski odnosno javno "uništavamo".
Kod nas su često i političari, poput bivše predsjednice, gosti showbiz rubrika. Mislite li da je to dobro, jesu li se naši političari ugledali na strane političare?
Ne volim kad političari koriste naučen, svojevrsni metajezik koji je svima nerazumljiv. Uvijek se tada sjedim novinarskih savjeta svog nekadašnjeg urednika Dražena Klarića koji nam je govorio: "Piši tekstove tako da te i moja baba u Čaporicama razumije!" Zato volim kad se političari izražavaju razumljivo, uvjetno rečeno narodski. Ne smeta mi ni koketiranje sa showbizzom, ono je odavno prisutno u politici, osobito američkoj. Ono što me sablažnjava jest što su mnogi političari, kako u svijetu tako i kod nas, prešli granice dobrog ukusa i pristojnosti pa koriste jezik ulice. Jedno je biti razumljiv, otvoren i razborit, a drugo je biti neodgojen i bezobrazan.
Čime se bavite u slobodno vrijeme? Pratite li showbiz i privatno?
Suprug Goran i ja smo filmofili pa dosta slobodnog vremena trošimo na gledanje filmova i serija. Osobito volimo dokumentarce. Kako je i on iz iste branše, svijeta televizije, razmjenjujemo mišljenja o novim tv formatima i trendovima. Oboje pratimo i politiku, moglo bi se reći da smo njome inficirani pa posljednjih mjeseci pratimo sva događanja vezana uz ovaj nesretni rat u Ukrajini. A pronađemo vremena i za pokoje putovanje. Nedavno smo putovali Italijom, što je bila divna prilika da se odmaknemo od svima nam neizvjesne svakodnevice i uživamo u prirodnim i povijesnim ljepotama te predivne zemlje. Što se tiče showbizza, privatno nisam "ovisnik" o njemu, pratim ga onoliko koliko to od mene zahtijeva posao. U svakom slučaju moram biti u toku s događanjima.
Koji su vam daljnji planovi za "In magazin", imate li novih ideja za emisiju?
Trenutno me veseli preseljenje Nove TV na novu lokaciju, i nove prostore. Nadam se da ćemo se u što skorije vrijeme našim gledateljima javiti iz velikog novog studija koji će nam pružiti mogućnosti i za kreiranje novog sadržaja. Mislim da će nam i samo vizualno osvježenje dobro doći. A novi sadržaji već su uvelike u pripremi, bit će iznenađenja, ali o njima kad za to dođe vrijeme….Da ne ureknem.
VIDEO: Angelina Jolie podnijela tužbu protiv Pitta, optužila ga za zlostavljanje