Da žene mogu itekako dobro parirati muškarcima kada je riječ o nogometu, već su dokazale brojne sportske novinarke, a u posljednje vrijeme među njima je i 31-godišnja Splićanka Valentina Miletić. Ova radijska i televizijska voditeljica od sredine srpnja postala je nova i ravnopravna članica nogometnog podcasta Nove TV “Utakmicu po utakmicu” koji se emitira na portalu gol.hr uz već standardnu i uigranu ekipu koju čine voditelji Ivan Ljubić, Igor Ćurković i Mateo Pukšar. Uoči novog angažmana s Valentinom smo razgovarali o ljubavi prema sportu, njezinim počecima, predrasudama i pritisku s kojim se mora nositi, ali i željama kada su u pitanju slavne osobe koje još nije privela pred mikrofon.
Nova sezona nogometnog podcasta “Utakmicu po utakmicu” konačno je dobila i malo ženske energije. Pridružili ste se već uigranoj muškoj ekipi. Kako su protekle prve emisije? Jeste li zadovoljni kako su vas dečki prihvatili?
Zadovoljna sam kako je prošlo i vjerujem da će to iz kola u kolo biti sve bolje jer treba i nama da se uhodamo i uhvatimo ritam. Oni moj, ja njihov, ali dečki rade sa mnom na drugim projektima već godinu i pol, prijatelji smo i izvan posla, a mogu slobodno reći da su i zaslužni za dobar dio ovoga što ja znam kad je nogomet u pitanju.
Javnosti ste već od ranije poznati kao radijska i TV voditeljica, a sada ste pokazali i da se odlično snalazite i u podcastu. Čime vas taj format najviše privlači?
Podcast je puno opuštenija forma bez striktnih normi i pravila u kojoj možeš dati velik dio sebe, pokazati karakter, izraziti neke svoje stavove i u kojoj ljudi na kraju krajeva mogu vidjeti ono što stvarno jesi. Televizijske emisije su uglavnom sve samo ne to i mislim da će me ljudi tek sad upoznati.
Više volim postavljati pitanja nego odgovarati na njih. Premda dok pričamo o poslu, praktički mi je svejedno, privatni život ne volim dijeliti s drugima pa dok god zaobilazimo taj dio, dobro je.
Pred kamerama djelujete dosta spontano i opušteno, no je li to doista tako? Može li se biti dovoljno opušten pred kamerama, ako tome ne prethodi dobra i detaljna priprema? Kako se vi osobno pripremate za podcast? Koliko traju pripreme?
Teško mi je govoriti za druge jer netko možda i može, ja ne mogu. Veliki sam perfekcionist, uvijek se trudim da sve bude odrađeno na najbolji mogući način i sebi sam najveći kritičar tako da je meni dobra priprema sve. Jednostavno moram imati samopouzdanja, a i znanja da bih pričala o nečem, a to proizlazi iz poznavanja tematike. Ni privatno se ne upuštam u rasprave o temama za koje smatram da ih ne poznajem dovoljno, a kamoli javno. Što se podcasta tiče, u principu slično kao i za ostale emisije. Pogledam sve utakmice, pročitam sve što se pisalo, pregledam arhive, statistike, izvučem koji zanimljiv podatak i doma sebi posložim nekakav koncept i plan razgovora kojeg se, koliko je to moguće, držim. Koliko traje sama priprema, ne mogu uopće procijeniti jer se kroz cijeli tjedan nešto događa pa na dnevnoj bazi uvijek nešto radim.
Imali ste priliku surađivati s brojnim poznatim sportašima. Koga biste voljeli intervjuirati, a da vam to još nije pošlo za rukom?
Jose Mourinho definitivno. Fantastičan trener, karizmatičan čovjek bez dlake na jeziku. Netko s kim bi sigurno bilo zanimljivo raditi.
Koji vam je najveći profesionalni izazov do sada? A o kojem izazovu maštate?
Podcast mi je dosad najveći izazov, baš zbog te opuštenije forme u kojoj ne mogu nikako imati potpunu kontrolu, a za ljude kao što sam ja, to i nije baš jednostavno prihvatiti (smijeh). Dečki isto tako imaju nevjerojatno znanje o nogometu, a i raznoraznim drugim temama i nije mi lako držati korak s tim jer sam ja svega godinu i pol u tom poslu. Naučila sam jako puno, ali sve što sam naučila, naučila sam u tom periodu tako da je meni osobno ogroman izazov sjesti uz takve ljude i diskutirati s njima o sastavima, sustavima, pozicijama igrača, odlukama trenera i da ne nabrajam dalje. To nije nešto što se može naučiti u nekoliko tjedana, a i kad se nauči, opet je konstantna nadogradnja i imam ja još posla i prostora za rad i napredak i to me veseli. Volim s vremena na vrijeme pogledati unatrag i vidjeti što sam napravila do sad. A maštam o nekom velikom natjecanju, Svjetskom ili Europskom prvenstvu. Voljela bih osjetiti teren na takvim utakmicama.
Davno sam ja sebe zamislila u ovom poslu, još tamo za vrijeme Europskog prvenstva u Portugalu 2004. Još sam bila curica i vrtio se nogomet po cijeli dan na TV-u, a ja sam govorila svima da ću ja to raditi kad narastem i nisu me baš najozbiljnije shvatili. Možda je na kraju to i bila najveća motivacija. Dosta sam tvrdoglava i kad si zacrtam nešto, ne može me nitko uvjeriti da se ne može.
Kroz dosadašnje iskustvo pokazali ste da se odlično snalazite u sportskoj redakciji koja je za mnoge još uvijek “muški teritorij”. Jeste li se ikada susreli s predrasudama?
Naravno da jesam, pa ja sam uvjerena da ni ovi dečki s kojima ja sad radim nisu imali neka prevelika očekivanja kad sam prvi dan ušla u redakciju (vjerojatno sad to ne bi priznali haha). Ne smetaju mi predrasude, ne obazirem se na to, radim svoj posao i s guštom ih rušim. Ovo je posao u kojem moraš biti jak u glavi i znati se nositi i s kritikom i s predrasudama i s konstantnim pritiskom i ogromnim očekivanjima, ako ne znaš, nemaš što tu tražiti.
Otkud ljubav prema sportu? Datira li to još iz djetinjstva ili se rodila tek kasnije?
Datira iz djetinjstva, od malih nogu sam uvijek nešto trenirala i doma se gledao sport. U nekim životnim fazama bila sam malo više u tome, u nekim malo manje, ali u principu sport je uvijek bio prisutan na ovaj ili onaj način.
Jeste li i sami sportski tip? Što najradije radite kad ne radite?
Jesam, skroz sam sportski tip. Treniram obavezno 4-5 puta tjedno, uvijek ću radije otići negdje prošetati nego sjesti na kavu. A ako imam koji slobodan dan, volim se maknuti negdje malo dalje, obožavam putovati, vidjeti neke stvari koje do sad nisam.
Idete li u slobodno vrijeme na utakmice i na ostale sportske manifestacije? Može li vas se sresti na tribinama? Tko vam najradije pravi društvo?
U zadnje vrijeme su mi takvi događaji uglavnom radni, ali inače kad god mogu, volim pogledati neku dobru utakmicu na stadionu. Ne volim gledati u društvu ljudi koje to uopće ne zanima, koliko god inače bila dobra s njima i nikad ne vodim nekog samo da ga povedem. Imam društvo za takve stvari.
Tko vam daje najkorisnije savjete kad je riječ o poslu?
Upravo ovi dečki koji rade trenutno podcast sa mnom, kao i ostatak ekipe s HNTV-a. Oni su mi prvi dali priliku i naučili me većinu toga, usmjerili me, kontrolirali mi prve sinopsise i ako trebam savjet, njih pitam.
Ako se ne varam, upravo ste se zbog posla početkom prošle godine preselili iz Splita u Zagreb. Koliko se jednoj Dalmatinki bilo teško prilagoditi na život u Zagrebu? Što vam je bilo najteže u početku?
Nije mi bilo posebno teško jer sam inače dosta prilagodljiva i mogu se snaći bilo gdje. Vrijeme nije baš kao u Splitu i nisam naravno oduševljena s tim, ali nije ni da plačem za suncem, nisam došla tu zbog lijepog vremena. Promet je zapravo ono s čim sam imala najviše problema i imam ih još. Ovdje jednostavno gubiš previše vremena u autu i ritam života treba prilagoditi tome, dok ti u Splitu treba 10-15 min od jednog do drugog kraja grada. Ali što je, tu je, prilagodiš se nekako i tome.
Nije tajna da je u vašem poslu dosta bitan izgled. Ljuti li vas to što se od žena pred kamerama uvijek očekuje savršenstvo i što su puno više izloženije kritici od svojih muških kolega?
Ne volim općenito previše razbijati glavu stvarima na koje ne mogu utjecati. Televizija je vizualni medij i normalno mi je da se traže neke fizičke predispozicije, a čitav svijet funkcionira tako da su kod žena bitnije nego kod muškaraca, koliko god to nije pošteno. S jedne strane je loše jer nosiš teret tih očekivanja, a s druge strane treba biti iskren i reći da to isto tako nosi sa sobom i neke pozitivne stvari, ljudi te brže zapaze i zapamte, a to je u ovom poslu poprilično bitno. Jednostavno je tako, a što se kritika tiče, mislim da smo tu najveći problem same sebi jer nisam baš sigurna da će neki muškarac primijetiti da je žena došla dva puta u istoj haljini ili da joj je bolji ovaj ruž od nekog drugog, dok žene ne samo da hoće, nego će i prve uputiti kritiku i onda imamo nekakav začarani krug ogromnih očekivanja koja smo same sebi nametnule.
VIDEO Borna Kotromanić oštro o Nikolini Pišek: 'Ja imam i razum i obraz'
Mila je bila najbolja