Vanda Winter objavila je svoj najnoviji singl "Samo u krug", nježan duet s Goranom Boškovićem iz grupe Fluentes. Pjesmu je napisao Nikola Ganić Karan, a produkciju potpisuje Zvonimir Dusper Dus. Glazbeni spot, koji dodatno pojačava nostalgičnu i sanjivu atmosferu pjesme, režirao je Tomislav Marić. Ovaj singl najava je njezina albuma koji uskoro treba izaći, a svestranu Vandu uskoro ćemo gledati i u Komedijinu mjuziklu "Jadnici", u ulozi Fantine.
Nedavno ste predstavili duet "Samo u krug" u kojem s vama pjeva i Goran Bošković, Kako je došlo do ove suradnje? Je li odmah Goran bio u planu?
S Goranom me spojila moja diskografska kuća, Dallas Records i nismo se poznavali ranije, ali povezivanje ljudi povodom glazbe jedna je od najvećih ljepota ovog posla! Moji suradnici i ja imali smo pjesmu Nikole Ganića Karana koja nas je osvojila. Cilj nam je bio produkcijski je oplemeniti, a pritom ne narušiti šarm njezine jednostavnosti, pa smo je odlučili pretvoriti u duet. Tražila sam u tom smislu partnera koji će znati osjetiti njezinu lakoću i senzibilitet i po preporuci kolega našla sam ga u Goranu koji je svojim toplim vokalom i neposrednošću kojom obiluje njegova interpretacija, savršeno iznio svoje dionice. Najzahtjevniji dio suradnje bilo je dogovoriti snimanje spota, jer smo Goran i ja na relaciji Zagreb - Osijek. Prvo smo čekali da Goran ispadne iz showa Zvijezde pjevaju, ali on je u paru s Mihovilom Španjom dogurao skroz do finala.(smijeh) Onda je počela sezona kiša, pa sezona nesnosnih vrućina, krenuli su ljetni festivali i godišnji odmori, a ideja je cijelo vrijeme bila da snimamo vani. Na kraju mogu samo zahvaliti Tomislavu Mariću, autoru videa, što se na njemu vidi sve dijametralno suprotno od količine prepreka s kojima smo se nosili! (smijeh)
Pjesma nas vraća u prošla vremena, jeste li i vi ljubitelj retro zvuka? Što najčešće slušate?
Volim svaki dobar zvuk! I mislim da smo svi, pa i u glazbi, povremeno skloni prizivanju uspomena, jer nam u usporedbi s neizvjesnošću budućeg vremena pružaju sigurno utočište. Najveća utjeha prošlog vremena u tome je što je završilo i kao takvo je u potpunosti pod našom kontrolom. Što se moje playliste tiče, u zadnje vrijeme opet slušam Jungle i njihov album "For Ever". Volim glazbu koja me svojom atmosferom stimulira, po mogućnosti pozitivno, ali sve češće mi paše i tišina.
Već posljednje tri godine najavljujete album. Kada bi konačno trebao izaći i kako će izgledati?
Dugo najavljujem album i još duže ga u svojoj retrospektivi takoreći "čekam", ali možda nije loše podsjetiti da unatoč "brzim" i "instant" obrascima koji kao da su postali neko sveopće mjerilo, pojedine stvari u glazbi i životu ipak imaju pravo na svoj individualni proces i vrijeme. Izaći će čim se oslobodim kazališnih obveza, samo da "izguram" još ovu, veliku, premijeru! Zadnjih godina u kazalištu i oko njega, stalno idem iz projekta u projekt, što je super, ali uz tu količinu posla i angažmana u kazalištu i izvan njega, bilo mi je dosta teško održavati ravnomjerni kontinuitet rada na glazbenom materijalu - tim više što stvari katkad ni ne ovise samo o meni. Ponosna sam i zahvalna na singlovima i spotovima koje sam dosad realizirala! Imam oko sebe super ljude, u prvom redu Dallas i producenta Zvonimira Duspera Dusa koji već dugo pokazuje nevjerojatne "živce" za sva moja viđenja i činjenicu da svoj glumački, kazališni mentalitet često moram prilagođavati načinu na koji funkcioniraju glazbena produkcija i diskografija. Aljošu Šerića koji je autor više pjesama s albuma, još uvijek prvog zovem kad su u pitanju bilo kakve konzultacije. Ovaj album koji u sebi volim zamišljati kao neku vrstu svojeg glazbenog "statementa", ne stvaram uostalom ni iz kakve nužde, nego zato da bih uživala u procesu stvaranja. I jer nema ljepšeg osjećaja, nego stati na scenu i publici pjevati svoju pjesmu.
Prošlo je više od 20 godina otkad ste na sceni, a karijeru ste počeli duetom s Dinom Dvornikom. Po čemu pamtite tu suradnju? Je li za vas to bilo ostvarenje sna?
Ne mogu reći da je ta suradnja tada za mene bila ostvarenje sna, jer u toj dobi nisam mogla staviti stvari ni u kakav kontekst. Bila sam zahvalna, naravno, ali opet i toliko mlada da u principu nisam bila više od promatrača okolnosti koje su se oko mene slagale. I da budem potpuno iskrena, sada mi se sve to čini tako daleko. Zanimljivije mi je koliko su se vremena otada promijenila i dobro je što jesu! Određene stvari ipak su stavljene na svoje mjesto. Jasno mi je da priča o tom duetu medijima i danas zvuči atraktivno, pogotovo jer se nakon njegove prerane smrti svaka anegdota o Dini Dvorniku štuje gotovo kao relikvija, ali mislim da je kasnije bilo puno drugih događaja i suradnji koje su konkretnije utrle moj profesionalni put - kao što su i njegovu karijeru uostalom obilježile veće suradnje s drugim izvođačima.
Završili ste ADU, bili ste stipendistica Komedije. Jeste li se odmah vidjeli u mjuziklima?
Mjuzikl je za mene postao ishodište svega otkad sam u Lisinskom vidjela izvedbu mjuzikla Jesus Christ Superstar. I govorimo li o ostvarenju sna, onda je to bio "taj" san koji se nisam usudila niti sanjati, sve do sudbonosnog trenutka koju godinu kasnije, kad mi je redatelj Vlado Štefančić, kao neki deus ex machina, svratio pozornost na audiciju za mjuzikl "Kosa". Izaći na tu audiciju za mene je tad značilo jako se zauzeti za sebe. Komedija me u tome prepoznala, prigrlila i scenski me "odgojila", jednako kao i akademija. I nije slučajno ni to što se, dok sam kao klinka "upijala" glazbu kroz pjesme, spotove i snimke koncerata jedne Mariah, Celine, Whitney, Madonne, Spice Girls, Destiny's Child, Aguilere i Britney Spears..., koje su sve bile kompletne izvođačice uz vrhunski razrađenu produkcijsku i scensku komponentu, nisam mogla oteti dojmu da načinu na koji funkcionira naša glazbena scena u principu nešto fali - ili mu je možda višak, ne znam! Kod nas "sve to" ima jedino mjuzikl.
Koje su vam dosad uloge najdraže, koje biste posebno izdvojili?
Ne znam, jako sam sentimentalna kad god pogledam unatrag. Svaka uloga mi je dosad donijela nešto novo, novu razinu iskustva, znanja o tome kako se ponašati na sceni, ali i u životu. - I to je ono što me najviše intrigira. "Ljepoticu" i Janu iz Gubec bega sam dosad zaigrala dvaput, u po dvije različite produkcije, odnosno režije, pa možda onda njih vrijedi izdvojiti..? Polly Peachum iz Prosjačke opere dovela me u zagrebački HNK, Olga Warronigg iz Krležinog Sprovoda u Theresienburgu u Split i na Brijune, čak i neke "naslijeđene" uloge kao Amneris u Elton Johnovoj Aidi i Rita u Ritinoj školi Planet Arta, ostale su mi u lijepom sjećanju zbog nekih prekretnica koje uz njih vežem. Iz aktualnih predstava spomenut ću Violetu u Velom Mistu, moju miljenicu Ilonu iz Balogove Krave na granici, ali i trostruku Juliju/Dadu/Lukreciju iz Kishonove "Ševe" koju igram u GD Histrion. Posebno mjesto u mom srcu imaju i radijske uloge, a tu ću izdvojiti Nataliju iz Bijelih noći F.M. Dostojevskog, u režiji Stephanie Jamnicky, jer mi je 2011.donijela neočekivanu i intimno dragu nagradu struke.
Uskoro vas očekuje i uloga u novom Komedijinom hitu, mjuziklu Jadnici. Kako idu probe, kako je raditi s velikanom kao što je Stanislav Moša?
Probe su u zamahu. Počeli smo još u rujnu, najprije s glazbenim probama koje za soliste i orkestar vodi dirigent Dinko Appelt. U listopadu nam je iz Češke stigao redatelj, a pridružila mu se i naša koreografkinja Tihana Strmečki koja se, uz zborovođu Davora Kelića, bavi i povećim ansamblom. Posla je puno, što najbolje znaju maestro Appelt i glumac Dražen Bratulić, naš budući Jean Valjean, koji su čitavo ljeto i paralelno s ostalim pripremama, prevodili ogroman libreto na hrvatski jezik. I audicije su bile posebna priča, budući da je svaki solist, a svi smo u alternacijama, zbog pravila licence morao ponaosob biti odobren u Londonu. Tako da se realno s ovim "mastodontom" od projekta svi skupa bavimo već više od godinu dana. Stanislav Moša vrlo je ugodan i fin redatelj, izuzetno organiziran, precizan i jasan. Veselim se fazi koja nam još predstoji.
GALERIJA: Biste li ga prepoznali? Pogledajte kako se naš voditelj mijenjao kroz godine
U ulozi Fantine izmjenjivat ćete se s Renatom Sabljak. Kako biste opisali vašu ulogu?
Fantine je mlada žena koju je izuzetno težak život "samljeo" puno prije vremena. Njezina sudbina je tragična, a ono što mene kao glumicu i ženu najviše "dira" u pogledu nje, nisu toliko niti izdaja u ljubavi, niti propale nade, ni neimaština, izolacija, ni bolest, koliko tragedija njezinog majčinstva. Sve koje smo majke znamo što je taj instinkt i do kojih granica te on može održati u borbi. Fantine je stjerana u kut, za svoje dijete prodavala dijelove svojeg tijela i na kraju sebe. I skončala je tako da svoje dijete koje je zbog neimaštine i marginalizacije bila prisiljena dati neznancima na skrb, nije uspjela ponovno vidjeti.
Hoće li vaš sin Fabian doći gledati mamu u kazalište? Kako on reagira na vaše pjesme?
Fabijan me ipak gleda u bitno vedrijim ulogama (smijeh)! "Ljepoticu" je gledao dvaput, uživao je u koncertima Disneyeve Čarobne filmske glazbe gdje sam pjevala u suradnji s Lisinskim i Zagrebačkom filharmonijom, te pod ravnanjem A. Bjelinskog. Posebno voli animirane filmove u kojima posuđujem glas. Trenutno mu je "hit" Divlji robot, a spremamo se zajedno pogledati i Moju friki obitelj.
Kakvo je Fabijan dijete? Ima li više afiniteta prema glazbi na mamu ili prema sportu na tatu?
Fabijan ima i moje i Ivanove karakteristike, ali najviše je "svoj". Stručnjak je za životinjski svijet, osobito za gmazove - suvremene i prapovijesne i već vidim da će nas u novom Prirodoslovnom muzeju upoznati jednako dobro kao i u zagrebačkom Zoološkom vrtu za koji oduvijek nabavljamo godišnje ulaznice.
Stignete li odmoriti pokraj svih obaveza? Kako izgleda vaš idealan odmor?
Moj idealni odmor znači da nemam raspored. To mi je dovoljno! I da sam uz svoje dijete, a po mogućnosti i uz muža.
Prije nekoliko godina bili ste u žiriju za Eurosong. Kako danas gledate na to natjecanje i uspjeh Baby Lasagne? Jeste li se i vi možda namjeravali prijaviti na Doru?
Mislim da smo davno slali pjesme Brune Kovačića i Ante Pecotića. I Tony Cetinski mi je jedne godine napisao pjesmu koju smo u tu svrhu snimili, ali nije mi nikada bilo specijalno žao. Nastup na Dori čini mi se kao ogromno ulaganje i stres za uvjete koji, vidjeli smo i čuli, znaju biti izazovni. Iz istog opreza danas debelo važem i druge festivale u Hrvatskoj. U Hrvatskoj komisiji za Eurosong bila sam, neka mi oproste ako sam krivo zapamtila, u društvu Silvija Glojnarića, Ksenije Erker i Duška Mandića i to mi je bilo super! Sjećam se da mi je pobjednica, Njemica Lena, tada užasno išla na živce, pa toliko o kompatibilnosti mene i Eurosonga (smijeh)! Volim ga pogledati, doduše! Baby Lasagni mogu samo iskreno čestitati i poželjeti svako dobro. Gledam ga kroz oči svog sina koji ga, kao i svi klinci, idolizira, te tim više cijenim njegov odmjereni, prizemljeni stav pred kamerama. I naravno, to što voli mačke!
Koji su daljnji planovi? Hoče li biti i nastupa kad izađe album?
Hoće, i prije! Čeka me još posla u kazalištu i u studiju, ali živoj publici se uvijek najviše radujem!
VIDEO: Dramatičan sukob Bilmana i Tomčić u 'Supertalentu': 'Stvarno mi je dosta toga'