Vedrana Mlikotu i glumce nadigrao u rukometu ministar Jandroković

Na tradicionalnom humanitarnom BOK turniru u Bjelovaru, a koji se održava u sklopu BOK festa, u rukometnoj vještini iznova su se okušali političari i glumci, a koji su zajedno s rukometnim veteranima, konobarima, bolničarkama i članovima HVIDRE zbili snage za prikupljanje novca Udruzi Dah, odnosno djeci oboljeloj od cistične fibroze.

Ovog puta najveća zvijezda na rukometnom parketu bio je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković, za kojeg malo ljudi zna da je prije 25 godina bio omladinski rukometni reprezentativac Hrvatske, dokazavši da jabuka ne pada daleko od stabla, s obzirom da mu je otac pripadnik zlatnog bjelovarskog naraštaja ORK Partizana, koji je 1972. postao europski prvak. Stoga ministar Jandroković nije skrivao svoju sportsku ljubav.
- Ovo je rijetka prigoda u godini da se bavim sportom i na taj način održavam i tjelesnu formu. Nažalost, rukomet sada više gledam nego igram, ali zato prigodu u Bjelovaru ne propuštam i mogu se podičiti da sam sudjelovao na svim BOK turnirima – kaže Jandroković.

Dok je on briljirao sa svojom ekipom, s druge strame Vedran Mlikota muku je mučio da u rasutim i desetkovanim glumačkim redovima poveže konce. A alibi za neuspjeh pronašao je u izostanku svog kuma i najboljeg prijatelja Gorana Navojca, na kojeg je sasuo salve kritika.

- Nažalost sudionik sam svakog BOK turnira, za razliku od Gorana. I ovo je jedan od katastrofalnih trenutaka moje rukometne karijere zbog lošeg igračkog kadra - kazao je Mlikota.
Ne bi li što bolje povezao redove za savjetnika je uzeo Bogdana Diklića, koji je svojim teoretskim rukometnim iskustvom bio najveća moralna podrška glumcima.
I Dikliću je baš kao i Mlikoti nedostajao otac i direktor festivala Goran Navojec koji na Hvaru snima film Filipa Šovagovića. Štoviše Diklić je ove godine preuzeo ulogu Navojca.
-  Od svih do sad, ovo je najteža uloga koju sam prihvatio u životu, da glumim Gorana Navojca. Zato sam se spremao cijelo popodne, misleći šta nas dvoje imamo zajedničko izuzev spoznaje da ne nosimo odijelo i da imamo slične trbuhe, jer on je mnogo bolji, ljepši, simpatičniji i duhovitiji glumac od mene. Dvojio sam, šta će to meni ovako starom i nemoćnom, ali prevagnula je ljubav prema Bjelovaru – kazao je Diklić.