Jedna od naših najpopularnijih pjevačica Nina Badrić 7. ožujka nastupa na svom najvećem samostalnom koncertu u Areni Zagreb. Uoči koncerta razgovarali smo s Ninom o situaciji na domaćoj pop-sceni i estradi, na kojoj i najpopularniji, poput nje, koji pune najveće prostore i miljenici su medija, ali i oni s “alternativne” scene i iz rock-produkcije, imaju probleme s kakvima se ne susreću njihovi kolege u Velikoj Britaniji ili SAD-u. Ukratko, kako biti pop-zvijezda i uspjeti bez skandala u zemlji u kojoj je skandal svetinja za skupljanje “lajkova” masovne publike i u kojoj ima više showa, a manje biznisa? Nina Badrić govori “gdje povlači crtu” i je li se moguće održati pjesmama, a ne površinskim trikovima, iako ni oni očito ne škode.
Kakve su Vam ambicije kad je riječ o koncertu u Areni Zagreb? Rasprodali ste dosad mnoge prestižne dvorane, od pulske Arene do Lisinskoga, i to nekoliko puta, ali Arena Zagreb najveći je samostalni nastup?
Arena Zagreb svakako je dosad najveća dvorana u kojoj ću nastupati u svom rodnom Zagrebu. Nakon svih ovih godina koncerata i karijere mislim da je došlo vrijeme i za mene u Areni. Nakupilo se lijepih pjesama i tu je veliki glazbeni repertoar koji ljudi vole, tako da će mi biti gušt pjevati za svoj Zagreb uoči Dana žena.
A i vjerujem da će publika u Zagrebu pokazati što znači kada dvorana “gori”. Najviše me raduje što dolaze ljudi od svuda. Iz Splita, Lošinja, Osijeka, Slavonskog Broda. Zahvalna sam svima što će taj dan provesti sa mnom i dat ću sve od sebe da kući ponesu najljepše uspomene.
Imate odličan prateći sastav pun sjajnih glazbenika, hoće li biti proširena formacija na sceni, ponešto drukčiji program, hoće li biti gostiju?
Bit će gostiju, no neću ih otkriti. Morat ćete doći da ih čujete i vidite. Uvijek sam držala do glazbenika i aranžmana. Nijedna proba ne može proći bez mene jer sam perfekcionistica i “peglam” zvuk do krajnjih granica. Muzika mi je najbitnija bez obzira na to što će koncert biti zaista poseban, od pozornice, plesača, showa, svega što smo pripremili.
Prodaja ulaznica za ovakve velike koncerte temelj je za produkcijski jači show, svi smo povezani internetom, dolaze nam i strani izvođači, publika sve prati i zna. Jesu li domaće pop-zvijezde u nezavidnom položaju s obzirom na to da i produkcijski morate poštovati zahtjeve koje podrazumijevaju veliki koncerti, a ulaznice su puno jeftinije nego za nastupe inozemnih zvijezda?
U Hrvatskoj glazbenici žive od prodaje ulaznica i, kad god idem na koncerte svojih kolega, kupujem ulaznice, nikada ih ne “žicam” jer znam da je riječ o egzistenciji mojih kolega i mene. Nama je isključiv način zarade da konstantno radimo koncerte, dok inozemni glazbenici uistinu žive biznis, a ne samo show. Oni imaju privilegiju da krenu na turneje svakih nekoliko godina. Žive od prava fanzina prodaje svega što ima veze s njihovim imenom i nisu isključivo vezani samo za koncerte. Zato i jesu zvijezde jer su nama i svima nedostupni. Kod nas je situacija potpuno drukčija. Mi smo više show, nego biznis (haha). Mi bismo se sjajno snašli da smo vani s kompletnom svitom ljudi koja nas opslužuje. No svjetske face izgubile bi se da su na našem mjestu, u to sam sigurna. Zamislite Madonnu da joj netko predloži nastup u 1 iza ponoći jer čekaju da se još malo ljudi skupi u klubu. Za početak, do nje nitko ne može ni doći osim njezina menadžera.
Jeste li zadovoljni što s kvalitetnom glazbom koju izvodite imate ovakav odziv publike? Treba li na domaćoj estradi raditi kompromise i skandale da bi se doprlo do masovne publike ili se i radom može uspjeti? Je li važan dobar glas ili je koji put bolje da vas u medijima prati loš glas i “skandali”, ili barem vijesti nevezane za glazbu?
Često kažem da je moja karijera blagoslovljena. Ja sam je isključivo izgradila na pjesmama, i to polako, godinu za godinom. Držala sam se svog filma i uporno odolijevala svim vremenima i nevremenima.
I evo me, opstala sam sve ove godine bez ijedne pauze, s velikom konstantom, što je najteže izdržati. Biti konstanta najveći je uspjeh. Zablistati jednokratno može svatko, no trajanje određuje isključivo publika.
Koliko regija znači u trenutku kad nam je tržište smanjeno na nekoliko velikih gradova? Je li u tom slučaju važna popularnost u gradovima poput Beograda i drugdje u regiji, gdje domaći izvođači imaju puno publike? Jesu li reakcije publike iste gdje god nastupali? Kakve su razlike između medijskog praćenja i nagrada koje oni dodjeljuju, a gostovali ste na mnogim priredbama, i kod nas?
Opet kažem da sam velika miljenica Boga jer ja sam karijeru započela kao klinka u Hrvatskoj, a ne u Jugoslaviji. Stvarala sam ime u Hrvatskoj, a zbog mojih pjesama cijela me regija u jednom trenutku zavoljela kao svoju.
Danas je iza mene ozbiljna karijera u svim susjednim zemljama u kojima me publika dočekuje s unaprijed rasprodanim koncertima i s puno ljubavi. Osjećaj je predivan, moram to priznati, jer je divna privilegija biti tako voljena. Ono što me uvijek i iznova ugodno iznenadi u ostalim zemljama u kojima nastupam je golema količina medija koje zanima sve što radim.
Fantastično me prate i na svaki mogući način promoviraju glazbu koju radim. I zahvalna sam im na tome.
Treba li i može li domaća pop-glazba sličiti na svjetsku? Je li vam draže neke žanrove izvana koristiti kod nas ili je domaća glazba, i zbog pjevanja na hrvatskom jeziku, sasvim drukčija od one u, recimo, SAD-u? Ili smo možda bliže Italiji i toj tradiciji?
Mi imamo sjajne glazbenike, no jezična barijera prvi je kamen spoticanja prema uspjehu u inozemstvu. Ako želite uspjeti vani, snimajte isključivo na engleskom. I ako vas pomazi sreća, možda nešto i napravite. Ovo govorim iz vlastitog iskustva jer znam da nismo ništa lošiji od bilo koga vani. Ja sam 90-ih bila europski broj 1 s obradom pjesme “I am so excited”, koju sam snimila u Zagrebu, a ne u New Yorku. I pronašli su me tu, a ne u Milanu. Prema tome, moguće je.
Je li vas neko od inozemnih gostovanja kod nas oduševilo posljednjih godina? Možda Michael Bubble? I kako ih uspoređujete s domaćim koncertima?
Još pamtim koncert Georgea Michaela s orkestrom u zagrebačkoj Areni. Obožavala sam ga i još sam njegov veliki fan.
Jeste li gledali nedavni nastup Shakire i Jennifer Lopez na Super Bowlu? Tu razinu produkcije kod nas je nemoguće dostići, ali ipak se i tu moraju poštovati svjetski kriteriji. Je li to problem domaćim izvođačima? Je li moguće kod nas zamisliti da, primjerice, Severini i vama netko kod nas ponudi nešto slično? Biste li pristali i može li to itko platiti? Je li uopće moguće da dvije domaće pop-zvijezde koje su i konkurencija nastupe zajedno?
Sigurna sam da bismo Severina i ja rasturile show kada bi nam netko ponudio takvo što. Ne sumnjam u profesionalnost nijedne od nas dvije. No vi ste sada spomenuli najjaču produkciju na svijetu. Oni se za to pripremaju gotovo godinu dana. Za tih deset minuta koje su marketinški najskuplje na svijetu. Pozornica se sastavi i rastavi za dvije minute. I poanta je da je sve to TV show. Sve je isključivo na playback i sve je podređeno njima dvjema za taj nastup. Svi su u njihovoj službi da bi nastup ispao što bolji. Kod nas, nažalost, nema interesa za takve nastupe jer nema tako velikog šoubiznisa koji određenim TV kućama nosi golem novac. Mislim da je Pink uspio naći idealnu zabavu na Balkanu, a to su reality showovi u kojima ljudi ostaju godinu dana po zadrugama, u parovima itd. Meni je osobno to negledljivo, ali vidim da im je gledanost neuhvatljiva.
Koga biste od konkurencije naveli kao svoje uzore ili barem “istomišljenike” čije karijere poštujete? Ima li kolegijalnosti među pjevačicama ili je riječ o borbi za uspjeh i mjestu u medijima, od sudjelovanja u žirijima raznih emisija do “The Voicea” i dalje?
Što se mene tiče, borbe nema. Na svoje kolege ne gledam kao na konkurenciju, nego kao neke uspješne putokaze i, ako mi se nešto kod nekoga svidi, to mi je motivacija da budem i ja bolja. Konkurencija je za mene sjajna stvar. Budi me svojim uspjesima da se ne uspavam. I to je super. A što se mojih afiniteta tiče, tu sam nekako okrenuta prema jugu iako nemam veze s Dalmacijom po rođenju. Zaljubljena sam u more koje su opjevali i opisali Oliver, Runjić, Fiamengo, Gibonni i Tedi.
Kako kao uspješna pjevačica komentirate sva ova natjecanja mlađih pjevača na kojima mnogi znaju pjevati, ali znamo da nije sve u nekoliko oktava, nedostaju im prepoznatljivost i karizma? Je li to dovoljno za karijeru i zašto svi misle da se obradama tuđih pjesama može uspjeti?
Svi mladi pjevači zvuče sjajno dok interpretiraju tuđe pjesme, pogotovo na engleskom jeziku.
Čim se stvar snimi na hrvatskom, tu počinju problemi.
Publika bez greške prepoznaje karizmu... Zaljubljuje se u nečiju osobnost. Mislim da je uz talent za glazbu to ključ uspjeha.
Ljudi te zavole i zbog osobnosti, a ne samo zbog lijepog glasa. I daje ti vremena da se dogodi, da tako kažem, “the pjesma” koja će povezati tvoj lik, glas, osobnost i sve ono što predstavljaš. Osoba koja stoji na pozornici mora nečim zračiti.
Dobili ste mnoge nagrade, od struke na Porinu do izbora čitatelja i nagrada na raznim izborima. Koje su vam najdraže i ima li nekih koje niste osvojili?
Nemojte me pogrešno shvatiti, ali prošlogodišnja Večernjakova ruža jako me iznenadila. Svaki je čovjek koji je glasao za mene izrezao kupon i napisao moje ime.
To je nešto što me čini ponosnom i hvala svakoj osobi koja me svojim glasom stavila na prvo mjesto u fantastičnoj i jakoj konkurenciji.
Svi pokušavaju postati popularni i biti prisutni u medijima, gdje povlačite granicu između privatnog i poslovnog, tj. nečega s čime nikad ne biste izašli u javnost bez obzira na zainteresiranost medija? Kako se nositi s nelojalnom konkurencijom koja umjesto glasom u borbu za široku publiku ide s drugim atributima, a kolokvijalno se svi bave pjevanjem premda to zapravo nema veze s tim poslom?
Mnogo je mojih kolega za medijsku pozornost spremno učiniti puno toga i rado dijele sve privatne priče s javnošću. Ja nisam jedna od njih i tu sam poprilično kategorična. No to ne znači da ću, primjerice, skrivati osobu koju volim, iako mene posljednju pitaju za puno toga. Puno sam neistina pročitala o sebi. Malo je tko mene pitao imaju li neke stvari ili neki ljudi uopće veze sa mnom. No ja nisam od onih osoba koje se javno obračunavaju s ljudima. Stisnem zube i predam Bogu u ruke sve. I strpljivo čekam pravdu koja je spora, ali i dostižna. A i, iskreno, prelijena sam za sudske tužbe ili svađe s ljudima. Mislim da je život zaista prekratak za to.
Još budeš vraćala vid slijepima i sluh gluhima