Veliko prijateljstvo: Doktorica Nela Sršen pisala Arsenu prije njegove smrti

Liječnica Nela Sršen posvetila je status na Facebooku prijatelju Arsenu Dediću. Dan prije njegove smrti napisala je kako misli na njega i nastoji sve da sazna kako mu je. Bili su veliki prijatelji, pogotovo otkako ga je 2004. godine spasila. Činila je, naime, tim liječnika koji su mu obavili transplantaciju jetre.

Arsen, 15. kolovoza 2015.
Velika Gospa,

More, sunce, Slano, predivna plaža, hotel Admiral, razmažena osobljem, imam sve što treba da se prepustim užitku, izbrišem misli, ali ne ide...

Mislim na tebe, Arsene. Tu noć sanjam jednog pacijenta koji krvari i kojeg operiram... moje su misli svaki trenutak posvećene tebi... Ne želim djelovati invazivna, ali zovem intenzivnu, gdje na sve moguće i nemoguće načine liječnici pokušavaju "popraviti" tvoje kliničko stanje, tvoje tijelo narušeno posljedicama prošlih života, operacija...

Razgovaram s kolegom, doktorom Jakšom Babelom, njegova elokvencija potvrđuje da je Arsen u najboljim rukama, njegova stručnost, način, tako emotivna profesionalnost... na trenutak zaboravim koliko si ugrožen, tvoji organi polako otkazuju, a ovaj posebni anđeo, dr. Jakša, sluša i prati tvoje tijelo. Bori se. Razmišlja što je još moguće učiniti... osjećajući da i on kao i ja želi vjerovati da postoji i "znanstveno čudo u medicini", uz dozu iracionalne iluzije da bi se "lav od Arsena" mogao izvući... Svjesna sam da profesionalno radi sve moguće i nemoguće, svjesna sam da, analizirajući kliničke parametre Arsena, nije lako "uvući" tračak nade, ali dr. Jakša ima siguran, stručan i prijateljski glas i osjećam se mirnijom... jer imam uvjerenje da se učinilo i čini najviše što se učiniti može, dok Arsenovo tijelo polako oscilira, ali organi konsekventno jedan za drugim u insuficijenciji vode na kraj puta, tvog materijalnog oblika postojanja... Zahvaljujem doktoru, u ovim trenutcima posebno, za mene emotivno intenzivnim, što je ublažio moju bol i shvaćajući da Arsen uz najbolju moguću medicinsku brigu ima uz sebe liječnike s neiscrpnom dozom ljubavi...

Vraćam se na plažu...

Ulazim u more, plivajući stvaram valove, iz kojih izvireš, tvoj glas, tvoje riječi, priče, svađe i diskusije, inserti zajedničkih trenutaka, sada još intenzivniji... toliko živi... gledam te... slušam te... A tako će, moj dragi prijatelju, biti dok ja budem još na neodređeno vrijeme dio ove jedinstvene, jedne i neponovljive egzistencije... Idem u Međugorje... Tamo ću u molitvi naći smisao i povezanost materijalnog i spiritualnog - napisala je Nela dan prije nego što je Arsen zauvijek napustio svijet.

I krajem srpnja posvetila mu je status. Izrazila je tada svoju zabrinutost zbog njegova zdravstvenog stanja.

"Arsene,

Čitam u vijestima da si u bolnici . Da Imaš "sepsu". Zovem Gabi, koja, kao uvijek uz tebe, zabrinuto priča postoperacijsku evoluciju...  Zovem KBC Rebro, kolegicu na intenzivnoj, odjel i liječnike koje dobro poznajem po stručnosti, atendibilnosti parametara, mirnija sam nakon razgovora s kolegicom, znam da Arsen prima najbolju moguću terapiju, usprkos fragilnosti tijela, godinama imunosupresivne terapije i manjih i većih problema tijekom zadnjih 11 godina...

Naš prvi susret u Padovi, 2004. g., nije bio "ljubav na prvi pogled", ali u sljedeća tri mjeseca "zajedničkog života" tvojim iscrpljenim terminalnim stadijem epatopatije, iz očaja i nemoći , stvarao si, crtao, pisao (zbirke pjesama, knjigu, muziku, što sve nisi...). Koliko svađa, polemika, pomirenja, prihvaćanja, ali u svemu si bio lekcija života!

Sjećaš se noći prije otpusta iz bolnice? Koliko smo pričali, koliko analizirali, ulazili i izlazili u filozofiju, psihologiju, analizu smisla postojanja, aplicirane na nas, naše bližnje, do čovječanstva... Ah ! Koje lekcije... A ja ti "servirala" novu, reprogramiranu spoznaju o tijelu... Sjećaš se, naravno!

Nakon tri mjeseca ko-kreativnog padovanskog života, vozim te u Zagreb, kolegama na daljnju njegu... Slušajući tvoje pjesme, a moje splitske mladosti uspomene, koliko intenzivnosti... strah, sreća, nostalgija, život na rubu relativnosti, emocije koje mijenjanju naše izraze lica... Nikad nisi zaboravio zvati za Božić, Novu godinu, moj rođendan...

Rijetki susreti u Zagrebu, duge intelektualne večeri konzumirane u nekom restoranu, druženje s tobom je bilo progresivno i konstruktivno sazrijevanje... dolazio si na moje rođendane... zadnji u travnju, poklanjajući svu iskrenu ljubav oca, brata, prijatelja... 11 godina, Arsene. Koliko si me obogatio... tvoja inteligencija i opravdana i prirodna duhovna superiornost, suptilna ironija začinjavanje su naša druženja, uz tvoje umjetničko izražavanje...

Bit će. Bit će još tih divnih trenutaka, Arsene. Tvoja je umjetnost u srcima mnogih generacija, kao što je tvoje jedinstveno biće u mojem srcu...

Naizgled fragilan, u tebi je energija lava. Nepobjediv si. Znamo. Zato, molimo svi za tvoj skori povratak životu i... budi dobar! Volim te! - poručila je doktorica Sršen Arsenu tada.

>>Preminuo legendarni kantautor Arsen Dedić

>>Arsen Dedić napisao je neke od najljepših stihova na ovim prostorima