STOTKA
Gavella (lipanj 2024.)
Mlađa kći, kojoj diktiram ova "putna pića" reče mi neki dan: – Stari, otkucala sam ti sto tekstova. Saznaj gdje u gradu ima palačinki u vajnšatou, red je da me počastiš. Bogme je u pravu. A u proteklih stotinu "Putnih pića" bilo je svega i svačega.
Tako sam objasnio svekolikim simpatizerima Izeta Fazlimovića zašto je Mustafa Nadarević Slovenac. Dokazao sam da su Arsen Dedić i Luka Dončić porijeklom iz istog plemena. Pisao sam o čovjeku koji s dokazima piše knjigu "Tesla je Crnogorac".
Pa o postolaru iz Špičkovine koji je radio štiklice za Elizabeth Taylor i Jovanku Broz.
O prvom dečku Melanije Trump. Objasnio sam tko se usudio za vrijeme Juge okrenuti Titovu sliku naopako. Kako je planirana otmica zrakoplova ispod stana Gorana Ivaniševića. O treneru koji Luki Modriću nije dao dres s brojem 10. Priču o Tuđmanovom tulumu u Karaki.
Kako sam spriječio tučnjavu Tončija Vrdoljaka i Lordana Zafranovića.
Pa o tome kako sam spašavao Arsenovu jetru.
O Branku Zebecu koji je skrivao rakiju u kosilici za travu.
O namještanju utakmica.
Ma u 100 brojeva bilo je 300 naslova.
Tko bi sve to nabrojao.
Hvalio bih se još.
Ali ne smijem.
Ego navaljuje.
Pamet smiruje.
A onda mi se u bistrou Gavelle dogodilo nešto čime se moram dodatno pohvaliti.
Podružio sam se s novinarskim magom Ninom Pavićem.
U jednom trenutku mi reče:
– Da znaš, čitam te redovito. A nedjeljni Večernjak su dobre novine.
– Jutarnji?
– Vjerovao ili ne, uopće ga ne čitam. Emotivan sam kad je u pitanju Jutarnji.
Reče mi kako je napokon pronašao pravog terapeuta.
– Osjećam se sve bolje.
– To znači da bismo za pet mjeseci mogli nešto i cugnuti.
– Nadam se – uzvrati.
Bit će mi gušt nazdraviti jer će razlog biti onaj najslađi.
Pavić će prvi put postati deda.
Njegov sin je suprug Jelene Valentić, koja je doznala da je u blaženom stanju isti dan kad su joj tatu Duška odveli u bolnicu.
O tome sam pisao u prošlonedjeljnom "Putnom".
Sva sreća budućim roditeljima, bakama i dedi Paviću.
Nakon veselih vijesti iz rodilišta čekam ga na šanku Gavelle da spijemo "Putno".
A ja ću ovu svoju "stotku" proslaviti interno s kćerkom Anjom na palačinkama u vajnšatou.
TKO ARSENA MOŽE PLATITI
Histrioni, Gavella (lipanj 2024.)
– Kad me netko pita što pijem, nisam siguran misli li na alkohol ili na lijekove – poručuje mi iz Zeline prijatelj i kolega Šagi.
Slično i kod mene.
Stisle nas neke opasne godine.
Koliko god mogu odgađam susret s doktorom Igorom Potočnjakom.
Konzultiram ga tu i tamo telefonski.
I to zasad funkcionira.
Znam kad odem na prvi pregled.
Nešto će sigurno pronaći.
Zato što dalje – to bolje.
Sprovoda i komemoracija k'o utakmica na EP-u.
Na zadnjoj, u Gavelli, prijatelji i kolege Duška Valentića baš se nisu iskazali.
Kazalište poluprazno.
Možda je kriv Vakula, koji najavljuje toplinski udar.
– Znaš li da za Stevu Krnjajića nikad nije održana komemoracija u Gavelli? – reče mi Večernjakova slavonska princeza Marta Meder.
– Nemoguće.
– Moguće, pa valjda ja znam. Provela sam s njim sedam godina.
Marta je na komemoraciji za Duška održala dirljiv govor.
Baš onako po slavonski.
Bećarski.
Zdenko Jelčić prisjetio se anegdote s Papundekom.
– U vrijeme kad sam snimao onu reklamu za bronhi bombone šećem s Duškom ulicom. Klinci idu za nama i viču: "Papundek, Papundek!" Dule mi se žali, a ja mu kažem: "Budi sretan. Tebi viču ime, a za mnom kašlju."
Redatelj Ivan Goran Vitez prisjetio se kako je na sahrani glumca Krune Valentića svećenik uporno ponavljao Bruno umjesto Kruno.
Netko mu je šapnuo da je Kruno, a on uzvratio kako su mu rekli "Bruno".
I sve to uživo jer mikrofon nije bio isključen.
Kad smo već kod anegdota, Gigin ujo Zlatko Vitez ispričao je jednu vezanu za dva šibenska slavuja.
Arsena i Đanija.
Dođe Đani Stipaničev do Arsena i reče mu:
– Arsene, ja bih obradio nešto tvoje.
– Može, Đani, imam jedan zapušteni vinograd pa ako te volja, obrađuj.
Ima tih anegdota kol'ko o'š.
Pogotovo s Arsenom.
Gostovali jednom klapa iz Šibenika i Arsen u Beču.
Zima, a u hotelu nema grijanja.
Poslije nastupa ne radi ni šank ni kuhinja.
– Ća je ovo, Arsene? – tužno će članovi klape.
– Pa zar nije prelijepo što nismo doma. K'o to more platit'?
Bit će toga još.
U vruće dane.
Za smijanje.
SIN REJ POPUT TATE BRUNE
Trg bana Jelačića (lipanj 2024.)
Stiže mi na WhatsApp poruka dr. Zrinke Stričević.
Za novi hit Crvene jabuke "Košulja od boli" stihove je napisao Rej Kovačević.
Rej je Zrinkin sin.
Tata Bruno Kovačević.
TV urednik i komentator.
Kad su stihovi u pitanju, Rej je pokupio gene od ćaće.
Prije puno godina Boris Novković je sa šulkolegom Kovačevićem sklepao bezvremenski hit "Tamara".
Znate ono:
"Ko mi tebe uze, Tamara
Prodala si suze drugima
Noćima ja sanjam tvoje tragove
Kuda idu izgubljene djevojke".
Sin očito nastavlja tamo gdje je ćaća stao.
Kad sam već kod nota, moram pohvaliti Kraljeve ulice koji su isfurali još jedan Cest is d'best.
Zvao me Pajo da budem pokrovitelj utrke smetlarki.
I bi mi čast.
Gledati te ukrase Čistoće kako điraju oko Mandušina zdenca.
Sve su pobjednice.
Cure su prave dame na triciklima.
– Znaš li da je našu utrku smetlara prije nekoliko godina snimio BBC? – pohvali se Pajo.
Pitam njegova sina Mišu jesu li se dva kralja pomirila.
– U sve boljim su odnosima. Mislim da je sad OK – uzvrati.
A to znači da sam popušio večeru koju obećah onome tko pomiri Paju i Hadžija.
Kraljeve koji Zagreb čine ljepšim.
P. S.
Što se EP-a tiče...
I naših.
Citirat ću Zlatka Viteza, koji je nakon prijateljske tekme s Portugalom prognozirao:
– Izgubit ćemo od Španjolaca, remizirati s Albancima, pa opet izgubiti od Talijana.
Nadam se ipak da Vitez nije Baba Vanga.
A što se mog komentara tiče...
Već nakon prvih 45 minuta s Albancima čvrsto sam odlučio da više neću jesti majonezu.
Pametnom dosta.
Interesantna forma, jos interesantniji autor. Cak i prije no sto stignes pomisliti "ma, cula, rekla, kazala", shvatis da si ustvari uvucen u interesantno stivo koje gutas s gustom. Odlicno kao i uvijek. 👌