Novovalni hitovi Idola i pjesme Vlade Divljana iz njegove samostalne karijere u drukčijem aranžmanu i energiji Ljetnog kina ove subote će u Tvornici kulture njezinim posjetiteljima priuštiti jedinstven glazbeni doživljaj. Biti će to nastavak lanjskog uspješnog koncerta Vlade Divljana i Ljetnog kina kada su promovirali EP “4 godišnja doba”, a kako je došlo do suradnje s Maxom Juričićem i Ljetnim kinom ispričao nam je Vlada Divljan.
– Od samih početaka Max i ja smo dijeli pozornicu, doduše u različitim “inkarnacijama”. Prvo je on bio u Filmu, ja u Idolima, krstarili smo zajedno Jadranom i šire, zatim zajedno u okviru projekta La Cinema s Pikom Stančićem i Marinom Pelajićem, i evo nas napokon i s Ljetno kino Big Bendom. Svirati s prijateljem je privilegij i veliko zadovoljstvo, a u Ljetno kino me je privukao i poseban zvuk benda, koji potiče od neobične postavke instrumenata, kao i izvrsni vokali koji jako “gode” mojim pjesmama – kaže Divljan. Iako će na koncertu svirati pjesme iz vremena Idola, Vlada kaže da ne osjeća nostalgiju za tim vremenom iako priznaje da bi bilo lijepo biti nekih tridesetak godina mlađi.
Ukradeno pojačalo
– S druge strane, godine donose zrelost i iskustvo, a samim time i mogućnost da se više uživa u nekim stvarima. Prije nastupa i dalje postoji neka vrsta pozitivne treme, ali sam zapravo mnogo mirniji i malo što me na pozornici može iznenaditi – veli. Priča o nostalgiji vratila ga je 30-ak godina u prošlost kada su svirke, u usporedbi s današnjima, bile drukčije jer je kvaliteta ozvučenja bila lošija pa su se snalazili kako su umjeli i znali.
– Događalo se da tijekom prve pjesme istovremeno prenesem mikrofon, pojačalo i sebe, sve s gitarom oko vrata, ne bih li bio bliže bubnjaru jer ga jednostavno ne čujem. Jednom sam tako upao u zaboravljenu rupu na pozornici u Sarajevu, a pozornica je bila visoka pet metara. Srećom, zadržao sam se na laktovima i vratu gitare. Sjećam se i svirke u Beogradu u Domu omladine, svirali smo Koja, Gile i ja, sa Srbom iz Van Goga kad su nam usred nastupa odnijeli pojačalo s bine pa je poslije izbila i tučnjava – zaneseno se prisjeća pjevač. Zadnjih 15 godina Vlada s obitelji živi u Beču, a odluka da sa suprugom i dvoje sinova živi u Austriji dogodila se sasvim slučajno.
– U Beč smo došli iz Zagreba u proljeće 1999. u jeku Nato intervencije, s djetetom od dva mjeseca i idejom da se tamo sklonimo neko vrijeme, ali ostali smo do danas. Dakle, na neki način presudio je NATO, no nismo se pokajali – kaže. Bez obzira na to što više ne živi na prostoru bivše države prati ovdašnju glazbenu scenu i za “uho” su mu zapeli neki zanimljivi bendovi s kojima bi u budućnosti rado ostvario suradnju. Možda jednog dana napravi i pjesmu sa sinovima Stevanom i Pavlom koji pokazuju interes za glazbu.
Pregršt novih ideja
– Stariji je prije svega konzument, a mlađi vrlo lijepo pjeva, a svira pomalo i klavir i prilično je opsjednut muzikom, no vidjet ćemo, ima još vremena da se “spase” – kaže Vlada. U prošloj godini radio je u Sloveniji, Njemačkoj, Poljskoj, dobio nagradu za trajne glazbene vrijednosti u Makedoniji, s Ljetnim kinom osvojio MTV nagradu za učestalo emitiranje, a kakvi su planovi za ovu godinu? – Kratki odmor i onda koncerti i odlazak u studio najesen. Planiramo još pjesama s Ljetnim kinom, nešto sam snimio i s beogradskim bendom Svi na pod. U svakom slučaju, ideja mi ne manjka.
4c mu ostalo doma..