Drhtavog glasa i suznih očiju jučer su u Dnevniku Nove TV Marija Miholjek i Saša Kopljar izvijestili javnost kako je preminuo njihov kolega Mislav Bago, a nekoliko sati prije toga prvi je to eteru izgovorio Dino Goleš vodeći popodnevne vijesti. Nimalo lagan zadatak bio je pred Dinom koji je emotivno ali i profesionalno izvijestio o smrti svog kolege od kojeg je tijekom zadnjih godina puno naučio i od kojeg se kasnije oprostio i na Facebooku i opisao koliko je veliki čovjek i profesionalac bio njegov kolega Mislav.
Ljeto je. Cvjetni trg. Iza ponoći. Fajrunt.
Stiže on. Sa svojim najbližim cjeloživotnim prijateljima. Onima koji su danas za njega kroz uplakane oči govorili kako je on institucija novinarstva i najveći koji je ikad radio na televiziji. Sve faca do face, uzori klinaca koji sanjaju o ekranu. Srdačno dolazi do nas. Pola stola zna, pola tek upoznaje.
- Mislav, drago mi je. Kaže im kao da ne znaju i oni i svi s okolnih stolova tko je. Konobari skupljaju čaše, miču cjenike i jastuke sa stolica.
- Dino, daj nam nabavi još jedno piće. Kaže mi dok se naša priča o tko zna čemu tek zahuktala.
- Di ću ja pored tebe, pa vidiš da je fajrunt. Poslat će nas kući - odgovaram mu.
- Ne, ne ti ih zovi, ti si veća zvijezda. Tebe sad svi znaju - reče mi tonom koji samo on ima. Tonom iz kojeg shvaćaš da u tome ima šale, ali nema zajedljivosti ni ničeg sličnog. Ničeg negativnog. Samo pozitivna energija i zdrava zajebancija.
Takav je bio privatno.
* * *
Nedjelja. 18:20.
Dino, pala je neka letjelica - šalje poruku.
- Treba mi 50 minuta do tamo, ako hoćeš da otkažem ovaj lajv i krenem put nje, odluči sad - odgovaram
- Aj. Kreni - napiše kratko.
Idućih 50 minuta svakih 10 šalje poruku ili zove. Di si, jel sve okej, hoćeš stići, trebaš li pomoć, koga da zovem...
- Stižem. Ne brini. Bit će sve ok.
- Ne brinem se ja za tebe. Odgovara.
(...)
Ponedjeljak. Velika Gospa. Ne radimo ni on ni ja. Zove.
- Ej. Samo sam ti htio reći hvala ti za jučer i cijeli tjedan. Malo sam te nagazio.
- Ma ništa Mislave, što mi zahvaljuješ pa to mi je posao.
- Ma ne, ne, pusti ti... Prekida me kao političare na intervjuima dok mu pokušavam završiti kako je on kao urednik šef, a ja samo radim svoj posao. Da ćemo kad se vratim oboje u novinarskoj šihti bit u istoj kaši i skupa povećalom čitati podatke o fiskalizaciji - Pa ljudi smo nismo roboti. Mogu ti reći hvala. Aj uživaj i odmori, vidimo se - zaključuje razgovor.
Takav je bio poslovno.
***
Nažalost Mislave, nismo se više vidjeli. Ali to znaj nije bio posljednji zadatak koji si mi zadao. Danas u 14 sati čitati Vijesti u kojima si ti glavna vijest, e moj Mislave, pa milijun bih ti lajvova umjesto toga odradio. I po kiši i po snijegu, i po vatri... Onako kako si nas učio. Zbogom dragi.