Jako je zanimljivo listati serije fotografija s njegovih revija koje održava već dugi niz godina. On je jedinstveni kreativac kojemu moda i trendovi koji se mijenjaju iz sezone u sezonu ne znače ništa. Ne samo da ga to ni najmanje ne zanima već takvu modu prezire iz dubine duše. Od početaka njegove duge i plodonosne karijere do danas on na pistu (i u trgovine diljem svijeta) šalje odjeću koja izgleda kao da je riječ samo o slojevima tkanine koji su tek omotani oko tijela onoga tko tu odjeću nosi. Zbog tog dojma svijet ga prepoznaje i kao "cara antimode", a takav pristup dizajnu donio mu je vojsku vjernih sljedbenika kojih je mnogo i u Hrvatskoj.
On je, naravno, Yohji Yamamoto, japanski modni kreator koji je svijet osvojio svojim avangardnim krojevima te gotovo potpunim odustajanjem od boja, jer većina njegove odjeće je – crna. Baš zbog toga on je kreator kojeg diljem svijeta biraju oni koji o sebi vole misliti kao o avangardi, uglavnom arhitekti, dizajneri svih vrsta, umjetnici...
Yamamoto je rođen u Tokiju, 3. listopada 1943. godine, po struci je pravnik, jer to je bio fakultet na kojem je diplomirao 1966. godine. Smiješila mu se uspješna karijera, ali je od nje odustao – zbog mode i svoje mame. Ona je, naime, imala trgovinu s haljinama koje je sama dizajnirala i šivala, a kad joj je u poslu zatrebala pomoć, Yamamoto je zaključio da je to važnije od prava. Iako je u samim počecima učio uz nju te se ubrzo pokazalo da je vrhunski krojač, zaključio je da mu treba i formalno modno obrazovanje. Upisao je modni dizajn na Bunka Fashion Collegeu, gdje je diplomirao 1969. godine. Danas zaista nestvarno zvuči da je taj kreator, obožavan od mnogih, počeo se uspinjati šivajući haljine za mamine prijateljice. Nije to bilo dugog vijeka jer već 1972. pokreće vlastiti biznis i osniva svoju tvrtku. Tada je nastala prva linija odjeće koju povijest mode poznaje pod imenom "Y ", a na tim je počecima Yamamoto bio fokusiran na žensku odjeću. Muške kolekcije stigle su kasnije.
VEZANI ČLANCI:
Prvom kompletnom kolekcijom Yamamoto je debitirao u Tokiju 1977. godine, a ključan za njegov planetarni uspjeh bio je nastup u Parizu 1981. godine te godinu dana kasnije velika modna revija u New Yorku. Od samih početaka njegova odjeća bila je posve drukčija od svega što se tada nudilo na modnoj sceni, a mnoge je privukla i činjenica da nikada u svom stvaralaštvu nije igrao na kartu seksepila. Štoviše, slojevi kojima on omata tijela totalno su u duhu japanske tradicije koja nameće stajalište da ljepota mora ostati pomno skrivena. Odjeća koju je on predstavio u tim prvim kolekcijama, baš kao i aktualna, smišljena je tako da djeluje kao da uopće nema čvrstu strukturu, već je sva u volumenu koji je postignut pomno osmišljenim krojevima. Još jedan detalj po kojem je Yamamoto poznat jesu i predimenzionirani ovratnici, kao i totalno uniseks modno stvaralaštvo, jer neki ženski modeli izgledaju kao da je riječ o odjeći ukradenoj iz muškog ormara (koja onda pomalo visi na mnogo krhkijem ženskom tijelu, pa je treba pametno i strateški zavezati). Istodobno su neki muški odjevni predmeti mudro feminizirani i postižu isti takav dojam na muškom tijelu. Yamamoto radi crnu modu, crna je bila i ostala njegova boja, boja koja se također provlači od prve kolekcije do današnjih dana, a njoj ovaj dizajner vješto suprotstavlja teksturu materijala s kojima radi. On zapravo voli eksperimentirati s tkaninama i pletivom, a najčešće radi s pamukom, svilom, vunenim tkaninama, uz dobrodošle izlete u kožu i čipku. Tu i tamo na pisti se dogodi i poneki bljesak boje, a kada se boja ipak pojavi, uvijek je žestoka i jaka: narančasta, crvena, boja fuksije, otvoreno plava.
U intervjuu za The New York Times 1983. godine, Yamamoto je o svom dizajnu rekao:
– Mislim da moja muška odjeća stoji jednako dobro na ženama kao i moja ženska odjeća. To mi je uvijek misao vodilja, jer i kada sam počeo dizajnirati, želio sam izrađivati mušku odjeću za žene.
O tom je principu rada govorio i u nedavnom intervjuu kada je detaljnije objasnio:
– Kada sam počeo raditi na odjeći za svoju liniju Y, sve što sam želio bilo je da žene nose mušku odjeću. Pristao sam na ideju dizajniranja kaputa za žene. Za mene je to imalo posve drukčije značenje, bila je to ideja kaputa koji čuva i skriva žensko tijelo. Želio sam zaštititi žensko tijelo od nečega, možda od muških pogleda, a možda i od hladnog vjetra.
Bio je to i ostao vrlo ekstravagantan modni stav koji Yamamoto cijelo vrijeme ističe i provodi bez kompromisa. Zbog toga moda s potpisom Yamamota nije za svakog. Ili bolje rečeno: Yamamota jednostavno treba znati nositi. I njega samog iznenadio je svjetski uspjeh koji je postigao tom specifičnom modnom filozofijom, jer mnogi su upravo u njegovim modnim principima otkrili odjeću koja unatoč pomalo neobičnom izgledu ipak djeluje klasično elegantno, ali i mladenački. Zbog svega toga njegova je moda česta gošća u muzejima širom svijeta, jer mnogi je vide kao dobro promišljene i pažljivo skrojene skulpture.
I za crnu boju Yamamoto ima dodatno objašnjenje, jer to su uglavnom najčešća pitanja koja mu postavljaju novinari. On kaže da je crna u isto vrijeme skromna i arogantna:
– Crna je lijena i lagana, ali i tajanstvena. Ali prije svega crna govori: "Ne smetam vam – ne smetaj mi." Upravo su te njegove riječi postale izreka koju rado ponavljaju svi koji njeguju sličnu modnu estetiku i dane provode u crnom od glave do pete.
Ovaj obožavani dizajner danas diljem svijeta posjeduje 333 dućana u kojima prodaje svoju odjeću, a znaju se, primjerice, poslovni rezultati iz 2007. godine kada je Yohji Yamamoto Inc. izvijestio da prodaja Yamamotovih dviju glavnih modnih linija donosi više od sto milijuna dolara godišnje. Tome svakako treba dodati uspješno uključivanje Yamamota u kozmetičku industriju, jer njegovi prvi parfemi datiraju još iz devedesetih, kada je predstavio prvi parfem, a još veći uspjeh donijela mu je sportska odjeća. Godine 2002. krenuo je smjerom koji od njega nitko nije očekivao, ujedinio je snage s poznatim sportskim brandom Adidas i tada je nastala Y-3 kolekcija sportske odjeće i obuće s njegovim potpisom koja mu je broj obožavatelja podigla do neslućenih visina.
Sve to ipak nije bilo dovoljno za financijsku stabilnost brenda u godinama ekonomske krize, jer loše odluke financijskih menadžera njegovu su kompaniju gurnule u dugove. Godine 2009. ti su dugovi bili veći od 65 milijuna dolara te se tada sam Yamamoto prihvatio rekonstrukcije tvrtke. Već u studenome 2010. bilo je jasno da je spasio svoj brend i kompaniju, jer je tada tvrtka izašla iz dugova i bankrot im više nije visio nad vratom.
Nekako u to isto vrijeme Yamamoto se posvetio i humanitarnom radu te je 2008. osnovao Yohji Yamamoto Fond za mir kojem je glavni cilj bio promoviranje kineske modne industrije, kako bi se tako stalo na kraj dugogodišnjem neprijateljstvu između Kine i Japana. Od tada do danas svake godine jedan kineski dizajner u usponu dobije dvogodišnju stipendiju i mogućnost da studira modni dizajn na fakultetu koji sam izabere, u Japanu ili u Europi, a istodobno jedan kineski maneken ili manekenka debitiraju na modnoj pisti noseći Yamamotovu reviju na Tjednu mode u Parizu.
I posve u stilu japanske kulture, malo se toga zna o tome kakav je Yamamoto privatno. Zna se ipak da je majstor karatea, nositelj crnog pojasa, otac dvojice sinova, strastveni obožavatelj whiskyja, kao i to da je tijekom godina stekao i glazbeno obrazovanje. Svira gitaru i to u vlastitom rock bendu.