Judi Dench, britanska oskarovka koju njezini sunarodnjaci smatraju živućim nacionalnim blagom, 9. prosinca proslavila je 90. rođendan. Premda je u svojoj domovini odavno stekla ugled kao vrsna kazališna, šekspirijanska umjetnica, međunarodnu slavu donijela joj je uloga M, šefice tajne službe MI 6 u osam filmova o Jamesu Bondu, tek u poznijim godinama. Godine, međutim, ne priznaje niti ih se plaši. Kada je 2020., kao najstarija žena u povijesti Voguea, u svom domu u Surreyu snimala naslovnicu lipanjskog broja britanskog izdanja tog modnog časopisa, rekla je da se ne kani umiroviti. “Penzija?! Ne, ne, ne! Ne izgovarajte tu riječ, ne u mojoj kući!”, našalila se s novinarkom tijekom snimanja prije četiri godine.
Na mirovinu ne pomišlja ni danas, unatoč poteškoćama koje ima s učenjem tekstova zbog degenerativnog stanja oka, zbog kojeg jedva vidi. “Više ne mogu čitati. Ali nekako se nosim s time. Teško mi je ako imam duži tekst, ali ima puno prijatelja koji mi pomažu naučiti scenarij. Srećom imam i odlično pamćenje”, otkrila je glumica kojoj je 2012. godine dijagnosticirana makularna degeneracija povezana sa starenjem. U međuvremenu je bila prisiljena prestati voziti kada joj se vid počeo pogoršavati.
No, odustajanje za nju nikada nije bila opcija, pa ni na početku karijere kada su joj rekli da je odlična glumica, ali da nikad neće uspjeti zato što je “ružna”. Svojom briljantnom karijerom koja traje više od šest desetljeća, jedna od najboljih filmskih, kazališnih i televizijskih glumica svih vremena, čija filmografija broji čak 137 naslova, dokazala je da su takve uvredljive prognoze bile u potpunosti pogrešne. Unatoč svim izazovima, postigla je ono o čemu većina glumaca može samo sanjati.
FOTO Oskarovka u izlasku pokazala trudnički trbuščić
Judith Olivia Dench rođena je u engleskom gradu Yorku 1934. godine, kao kći majke Irkinje i oca Engleza, uglednog liječnika. Kada je prije nekoliko godina gostovala u BBC-evoj emisiji “Who Do You Think You Are?”, otkriveno je da potječe iz danske aristokratske obitelji Bille te da je odlučnost u suočavanju s nedaćama pripada tradiciji njezine obitelji. Tada je također doznala kako je njezin otac Reginald Arthur Dench dva puta primio medalju za zasluge tijekom Prvog svjetskog rata, kao jedan od 3000 ljudi kojem je odano takvo priznanje u vojsci koja je brojala 6,5 milijuna ljudi. Njezin je otac hrabro organizirao misiju odlaska u njemačke rovove na prvoj crti kako bi dobio podatke o neprijatelju, a zatim je djelovao na ničijoj zemlji kako bi osigurao povratak svojih ljudi.
Nakon završetka rata, Judi je zahvaljujući svojim roditeljima imala redoviti kontakt s kazalištem: otac je angažiran kao liječnik u York Theatre Royal, majka je ondje radila kao garderobijerka, dok su glumci bili najčešći gosti u kućanstvu Denchovih. Iako se u početku školovala za scenografa, Judi se zainteresirala za dramsku školu u vrijeme dok je njezin brat Jeff pohađao Central School of Speech and Drama.Također ju je inspiriralo gledanje Peggy Ashcroft u ulozi Kleopatre na pozornici, za koju je kasnije rekla da joj je “promijenila život”. Prijavila se i bila primljena u glumačku školu, koja je tada bila smještena u Royal Albert Hallu u Londonu, gdje je bila razredna kolegica s Vanessom Redgrave, diplomirala je i dobila četiri glumačke nagrade, uključujući zlatnu medalju kao izvanredan student.
Iste godine pridružila se proslavljenoj kazališnoj trupi Old Vic, i s njima debitirala u kazalištu Royal Court u Liverpoolu kao Ofelija. Četiri sezone ostala je u ovom kazalištu, igrajući najveće Shakespeareove ženske uloge, uključujući i Juliju. Tu je ulogu, na turneji 1960. godine, odigrala i u tadašnjoj Jugoslaviji. Stoga se, kao logičan slijed, dogodine pridružila Royal Shakespeare Company, igrajući Anju u Čehovljevoj drami “Višnjik”, a nastavila je nizati i druge klasične uloge poput Lady Macbeth. Na filmu se prvi put pojavila 1964. godine. Tada je, za film “Treća tajna”, dobila svoju prvu nagradu BAFTA, kao novo ime koje najviše obećava.
Četiri godine kasnije ponuđena joj je uloga Sally Bowles u predstavi “Cabaret”. U prvi čas mislila je da se netko šali s njom: nikad još nije pjevala na sceni, a ima i promukao glas. Toliko se bojala pjevanja u javnosti da je audiciju za ulogu odradila izvan scene, no dobila je mnogo pohvala za svoju verziju Sally. Sljedećih dvadesetak godina, prepustila se kazalištu i igrala podjednako u tragedijama kao i u komedijama, te je s vremenom dobila reputaciju jedne od najboljih britanskih komičarki. No, kad je 1976. godine ponovno zaigrala Lady Macbeth, s Ianom McKellenom kao Macbethom, publika je bila očarana, a njihova izvedba adaptirana je i za televiziju. Uspješno je nastupala u londonskom National Theatre, na West Endu i Broadwayu, a povremeno je i sama režirala predstave. Naime, 1988. je na kazališne daske postavila slavnu Shakespeareovu komediju “Mnogo vike ni za što” koju je smjestila u doba Napoleona, a glavne je uloge dodijelila Kennethu Branaghu i Samanthi Bond.
I dok su ljubitelji umjetnosti mogli uživati u njezinim brojnim nastupima u kazalištu, a britanska javnost u njezinim televizijskim komedijama, svijet je nije upoznao po izvedbama Shakespearea već drugog velikog Britanca. Kada se tražio novi glumac koji će odigrati šefa filmskom junaku Jamesu Bondu, u duhu novog vremena ta će uloga biti namijenjena ženi, a dok se tražila starija Britanka koja može predstavljati autoritet jednom Bondu, izbor se suzio na jedno ime - Judi Dench. Tako je ulogom u “Zlatnom oku” iz 1995. godine postala prvi ženski M u serijalu o Jamesu Bondu, što je ostala sve do danas u idućim nastavcima: “Sutra nikada ne umire”, “Svijet nije dovoljan”, “Umri drugi dan” i “Casino Royale”. Nakon što je glumački “nadživjela” i ispratila Piercea Brosnana, dočekala je novog Bonda, Daniela Craiga, i pozitivno ocijenila njegov nastup, prorekavši da će se njegovi, u početku brojni, kritičari razuvjeriti kada ga vide u akciji. Dobila je, među ostalim, i priliku izreći jednu od najsnažnijih rečenica u serijalu koja glasi: “Bond, vi ste seksistički, mizogini dinosaur i relikt hladnog rata!”
Uistinu, devedesete godine prošlog stoljeća donijeli su novu mladost za Judi koja u jeseni života ostvaruje najveće filmske i kazališne uspjehe. Dokaz njezine glumačke kvalitete je pregršt najvažnijih nagrada koje je osvojila. Premda do 1997. nije ostvarila značajnijih uloge na velikom platnu, u samo devet godina osvojila je šest nominacija za Oscara te konačno “pokupila” i tu prestižnu filmsku nagradu, za najbolju žensku sporednu ulogu u filmu “Zaljubljeni Shakespeare”. Kratka, desetominutna pojava u filmu bila je dovoljno upečatljiva za osvajanje nagrade koja joj je nedostajala. Jer, Judi Dench prethodno je osvojila ukupno deset nagrada BAFTA, dvije nagrade Screen Actors Guild, dva Zlatna globusa te ukupno osam najprestižnijih britanskih nagrada Olivier, što nikada u povijesti kazališta nikome nije pošlo za rukom. Štoviše, 1996. postaje prva glumica koja je osvojila dva Oliviera za dvije različite uloge iste godine kada je s Eyreovom predstavom “Amy’s View” nastupala u National Theatreu, West Endu i Broadwayu, gdje je zasjenila čak i “The Blue Room” s Nicole Kidman te osvojila još jednu prestižnu nagradu, Tony.
FOTO Kate Middleton omiljena je članica kraljevske obitelji, ovo su njena najbolja izdanja
Kao prava radoholičarka, ne prestaje glumiti i snimati, a pritom se više oslanja na intuiciju i poznanstvo s redateljem i glumcima nego na čitanje scenarija. Tako opet surađuje sa svojom kolegicom iz mladosti Maggie Smith u “Čaju s Mussolinijem” i “Neuzvraćenoj ljubavi”, kao i s redateljem Richardom Eyreom u biografskom filmu “Iris” iz 2001., što joj je donijelo nominaciju za Oscara. Baš kao i uloge u Hallströmovoj “Čokoladi” (2000.), Frearsovom filmu “Mrs Henderson Presents” (2005.) i Eyreovim ‘Bilješkama o jednom skandalu’ (2006.). Značajnu ulogu ostvarila je i u paru s Vinom Dieselom koji ju je osobno pozvao da zaigra s njim u “Riddickovim kronikama” (2004). Nova verzija “Ponosa i predrasuda” (2005.) s Keirom Knightley približit će Dench i novim generacijama ljubitelj(ic)a kostimiranih drama te tako ostaje prepoznatljiva među svim segmentima filmske publike, od ljubitelja art filmova pa do gledatelja akcijskih i romantičnih filmova.
Zanimljivo je kako su joj slavu, osim uloge u Jamesu Bondu, donijele i uloge kraljica. Osim u Oscarom ovjenčanom “Zaljubljenom Shakespearu” u kojem glumi kraljicu Elizabetu I., ostvarila je i ulogu kraljice Viktorije u filmu “Mrs Brown”. U nekim anketama izabrana je za najdražu osobu, odmah nakon Kraljice. Kao gorljiva monarhistica, vjerojatno ni ne bi željela pobijediti svoju kraljicu u toj anketi, a ostalo je zabilježeno da su se za vrijeme posjeta britanskoj kraljici ona i Ian McKellen iskrali i zasjeli na kraljevskom prijestolju. Kao i sir McKellen, i Dench je postala dijelom aristokracije: godine 1970. dobila je Orden Britanske imperije Viteza Reda časti, 1988. godine joj je dodijeljena titula Dame Ujedinjenog kraljevstva, te je izabrana za člana Britanskog kraljevskog Društva za unapređenje umjetnosti. Ostaje vrlo popularna, baš nju su obitelji Britanaca poginulih 11. rujna 2001. pozvali da čita na memorijalnoj službi.
Upravo te tragične godine i sama je doživjela težak udarac sudbine: smrt njezina supruga, glumca Michaela Williamsa, s kojim je bila u braku četrdeset godina, još od 1971. pa sve do njegove smrti, 2001. godine, od posljedica raka pluća. Zajedno su imali samo jedno dijete, Taru Cressidu Williams, rođenu 1972. godine, koja se također bavi glumom, pod umjetničkim imenom Finty Williams. “Kada sam izgubila supruga, radila sam na tri do četiri filma odjednom. Naporno radeći sebi nisam dala ni trenutak vremena za sjesti i žaliti nad samom sobom”, prisjetila se teških trenutaka.
Ljubav joj se ponovno dogodila kada se najmanje nadala, devet godina nakon smrti supruga, kada je susrela novog partnera Davida Millsa, ekološkog aktivista i konzervatora prirodnih staništa, s kojim je u vezi posljednjih petnaest godina. Bio joj je to, kako je rekla, dar s neba u životnom razdoblju kad je već prestala razmišljati i nadati se da bi novom početku. “Naš prvi susret se dogodio na otvaranju novog dijela centra British Wildlife, čiji je David osnivač, a bio je i njegov direktor”, ispričala je Judi Dench, koja je sa svojim partnerom iznimno povezana i s njim se, tvrdi, jako dobro razumije, premda se nikad nisu odlučili na zajednički život pod istim krovom.
Posljednjih godina, otkako je gotovo izgubila vid zbog uznapredovale degenerativne makularne bolesti, ne usuđuje se više izlaziti sama iz svoje kuće u Outwoodu, mjestašcu sa svega tisuću stanovnika u Surreyju, koja je njezin dom već punih šest desetljeća.
Njegovu okućnicu je, sve dok je to mogla, sama održavala, a susjedi su s ponosom svojim gostima pokazivali njezinu kućicu u cvijeću, kao primjer savršeno uređenog vrta. Sada se Judi privikava na to stanje, ide na liječenje i nada se da će joj liječnički tretmani kojima se podvrgava usporiti razvoj bolesti i da neće postati posve slijepa već da će se bolest makar zaustaviti na sadašnjem stupnju. Bolest je ipak usporila njezinu karijeru, pa je posljednji film snimila prije dvije godine, ne misli u potpunosti odustati od svog životnog poziva.
“Obožavam svoj posao, iako mi je gluma postala gotovo nemoguća misija. Dugo vremena sam se snalazila zahvaljujući svom fotografskom pamćenju, ali ni to mi više ne pomaže, jer se zbog slabovidnosti više ne mogu samostalno kretati. Od ljudi i predmeta vidim samo nejasne, mutne obrise”, ispričala je glumica, koja se dijagnozi usprkos ne prepušta godinama. “U mom rječniku najuvredljivija riječ je ‘penzija’, kao i ‘stara’. Ne dopuštam da se one upotrebljavaju u mojoj kući. Ne volim ni kad kažu za nekoga da je ‘veteran’. Sviđa mi se riječ ‘entuzijazam’, kao i ‘rez’, što znači da ste uspješno dovršili snimanje kadra”, rekla je, između redaka najavljujući nove projekte.
Judi Dench uživa i u ulozi bake, a njen 26-godišnji unuk Sam Williams, sin Judine kćeri, redovito objavljuje zajedničke zabavne snimke na društvenoj mreži TikTok. Osim toga, Judi djeluje kao pokroviteljica više škola i kazališnih trupa za mlade, među ostalim i jedne škole za djecu oštećena sluha. Također predsjedava kazalištem Questor i londonskom kazališnom akademijom Mountview. Aktivna je u organizaciji Survival International, koja se bori za zaštitu domorodačkih plemena, osobito Bušmena u Botswani i plemena Arhuaco u Kolumbiji. Za brojne zasluge ove iznimne žene, londonski muzej Madame Tussauds je 2012. u svoj stalni postav uvrstio i figuru Judi Dench, uz titulu koja joj najviše pristaje: kraljica britanskog glumišta.
VIDEO Ivana Kekin: Gledala sam Mjenjačnicu i rekla: Ovo je tip za kojeg ću se udati