Za razliku od Heidi ona je bezbožnica, a poglavlje u kojemu Pipi spašava dječake iz zapaljenog nebodera cenzurirano je

U zimskim mjesecima 1941. godine sedmogodišnja djevojčica Karin Lindgren dugo je bolovala od upale pluća. Bila je to njena prva školska godina, živjela je sa starijim bratom, majkom i ocem u Stockholmu. Rat je bjesnio već treću godini po cijeloj Europi, sa svih strana do granica Švedske, koja je jedina ostala nenapadnuta. Djeci se govorilo da se ne brinu, da rat neće doći, a danas 86-godišnja Karin Nyman misli da je vjerovala svojoj majci Astrid Lindgren da će tako biti. Za razliku od svoga živahnog brata, ona je bila mirno dijete, ali ipak dugo ležanje nije joj dobro činilo. Majka je prije rata radila kao daktilografkinja, od 1940. pisala je dnevničke zapise, kućni budžet je popravljala pisanjem feljtona i drugih članaka za novine, a djeci je čitala i izmišljala priče. Tako je jedne večeri djevojčica, da zadrži majku u koncentraciji, uzviknula: “Pričaj ni o Pipi Dugoj Čarapi”, na švedskom to zvuči Pippi Långstrump.

Izmislila je ime lika u trenutku dječje jezične inspiracije i pokrenula kod majke imaginaciju koja je stvorila jednu od najslavnijih i najljepših junakinja svjetske omladinske književnosti. Karin i njeni prijatelji bili su oduševljeni, priča se razvijala, no Astrid Lindgren je počinje zapisivati tek 1944. kad povrijedi gležanj i bude prisiljena na dulje mirovanje. Karin je uvezani rukopis dobila na poklon za svoj 10. rođendan, a drugi primjerak je poslan i danas čuvenom švedskom izdavaču Bonnier Förlag, koji je u rujnu poslao odbijenicu, obrazloživši da je priča “prenapredna”.

Nakon toga šalje je urednici svog debitantskog romana za djecu u izdavačkoj kući Rabén & Sjögren te nakon nekoliko izmjena, a biografi misle da je izmijenjena oko trećina rukopisa, prvi dio pod naslovom “Pippi Långstrump” svjetlo dana i knjižarske police ugleda krajem 1945. Već 1946. godine izlazi i druga izvorna priča o devetogodišnjoj buntovnici “Pippi Långstrump går ombord”, te 1948. “Pippi Långstrump i Söderhavet”.

Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrump, ili u hrvatskom prijevodu, koji ne može uhvatiti sve asocijativne veze koje pojedini segment imena ime u originalu, Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa, jedan je od najvažnijih književnih likova dvadesetog stoljeća. Ona je Europu i svijet izvela iz užasa Drugog svjetskog rata. Za razliku od Heidi, ona je bezbožnica. Njezina vjera je nastala iz njezine mašte, i zato je jača od svake druge vjere. Magija koju nosi njezina sloboda bila je toliko neodoljiva da svjetsku slavu nisu mogli zaustaviti ni razni tipovi cenzure. Kao što je bila prenapredna pri objavljivanju, tako se ta naprednost sudarala s otporima na velikom dijelu jezika na koje je prevođena, a nedavno je broj prešao 100. Čak je i francusko izdanje bilo skraćivano sve do 1995, iako je francuska po gotovo svemu, naročito po slobodi izražavanja, najnaprednija europska demokracija.

Prvi hrvatski prijevod izlazi 1973., s potpisom skandinavista Mirka Rumca u biblioteci Vjeverica. Prema istraživanju znanstvenica Marijane Hameršak i Dubravke Zime, djelo se pojavljuje bez osam poglavlja i nekoliko odlomaka u kojima se problematizira školski autoritet. Osim toga, izostavljeno je i poglavlje u kojem je u fokusu preispitivanje autoriteta općenito. To je ono poglavlje u kojem Pipi osporava nadmoć ekonomskog i društvenog statusa bogataša koji želi kupiti Pipi-novac. Dakle, cenzurirani su bili svi dijelovi kojima se Pipi protivi onome što nalaže norma o ponašanju djeteta, a zbog čega ovo djelo i jest posebno. Izbačena su i ona poglavlja u kojima je Pipi pozvana na kavu u obitelj Settegren, poglavlje u kojem spašava djecu iz požara, poglavlje u kojem Pipi slavi rođendan i tom prigodom puca iz pištolja, o malograđaninu koji želi kupiti Pipinovac i prezire djecu, poglavlje u kojem Pipi piše i prima pismo te dobiva obećanje od učiteljice da će je povesti na izlet te poglavlje o školskom izletu kao i poglavlja u kojima Pipi ide na sajam i u kojem Pipi priređuje ispitno natjecanje za školsku djecu.

Poglavlje u kojemu Pipi spašava dječake iz zapaljenog nebodera cenzurirano je zato što je Pipi prikazana kao fantastičan lik i kao lik koji ne podilazi fizičkim zakonima, ona ne shvaća tu društvenu ugroženost već se s njome poigrava. Ona glumeći superjunakinju zapravo ironizira ljudski strah.

Problem prihvaćanja i neprihvaćanja Pipi prati do najnovijeg doba. Sama je autorica sve do 1993. unosila korekcije koje je nametalo vrijeme političke korektnosti, a najzvučnije je odjeknulo kad je 2015. Karin, koja je na čelu obiteljske kompanije koja se brine za autorska prava, za izdanje povodom 70. godišnjice, pristala da otac Pipi Duge Čarape, koji živi u Južnim morima, gdje je “crnački kralj” - što je bila referenca koja se kritizirala kao rasistička - postane “kralj Južnih mora”.

TV serija temeljena na romanu imala je trinaest epizoda, a prva epizoda emitirana je 8. veljače 1969. godine na Švedskoj televiziji. Zahvaljujući toj seriji, lice Pipi Duge Čarape za generacije je ostalo lice Inger Nilsson. Kad su je na kraju snimanja serije, početkom 1972, pošto je već postajala preodrasla da bi i dalje glumila isti lik, pitali tko je ona, Inger ili Pipi, odgovorila je: “Inger, sve dok ne stavim te cipeletine na noge. Čim ih stavim, ja sam odmah Pipi, osjećam se kao Pipi, radim sve kao Pipi.”

S jedne je strane živi paradoks da je neki po općem doživljaju stvari tako progresivan dječji pisac, kakva je bila Astrid Lindgren, neprestano sumnjičen za nešto loše i da mu je knjiga iz naraštaja u naraštaj uporno cenzurirana i prepravljana. Istovremeno, književna se nagrada za dječju književnost kiti i diči njezinim imenom, a Astrid Lindgren se po potrebi koristi kao ženska i slobodarska ikona. Kako god bilo, Pipi Duga Čarapa junakinja je dječje svemoći i princeza dječjeg anarhizma, čije avanture, posve očekivano, zastarijevaju mnogo sporije nego većina drugih proznih dječjih evergrina.

Prošle godine, u izdanju Znanja, dobili smo novi prijevod “Pipi Duge Čarape”. Prevoditelj je Edin Badić.

VIDEO Drew Barrymore progovorila o teškom djetinjstvu: 'S 13 godina dva puta sam bila na odvikavanju, završila sam u psihijatrijskoj ustanovi