Za uspjeh u glazbi bitno je svidjeti se ljudima. Kako? Za to nemam recept

Ivana Vrdoljak Vanna ove godine slavi 25 godina karijere.

Jedna od naših najboljih pjevačica 20. studenog u KD Vatroslava Lisinskog održat će koncert pod nazivom "Ispuni mi želju". Ovaj koncert bit će poseban zbog toga što će Vannu pratiti Zagrebačka filharmonija pa će neke od njenih najpoznatijih pjesama osvanuti u novom aranžmanu.

U Lisinskom ste slavili i prije pet godina, no ovo je nešto sasvim drukčije?

Ljudi iz Filharmonije kontaktirali su me još u veljači ove godine i ta mi se ideja odmah činila kao ispunjenje sna. Naziv je koncerta "Ispuni mi želju", jer je to upravo ispunjenje mojih glazbenih želja. U zemlji nema boljeg orkestra od Zagrebačke filharmonije, koji će nastupiti u punom sastavu. Odjednom su mi se otvorile sve ideje koje sam imala desetljećima. Odmah sam znala kako ću koju pjesmu otpjevati i od tada čekam realizaciju. Imam toliko pjesama koje će tek sad doći do izražaja u punini svog zvuka. Pale su mi i neke poznate strane pjesme na pamet koje volim i koje bih definitivno željela otpjevati uz takvu pratnju. Dakle, bit će to večer u kojoj ćete moći čuti neke od mojih najpoznatijih pjesama, neke pjesme koje ne izvodim često (a sad je idealna prilika za njih) te nekoliko svjetskih hitova. Neizmjerno se veselim.

Slavite 25 godina karijere. Svi znamo da ste počeli u ET-ju, a postali ste poznati na početku rata „Molitvom za mir". No zanimljivo je kako ste prije ET-ja pjevali prateće vokale u Boi, čiji je pridruženi član bio i Ilan Kabiljo?

Moji počeci nisu nimalo drugačiji nego što je to danas mladim pjevačima. I tada je bilo talent-showa, ali nisu bili emitirani na televiziji. Sve su te male stepenice mene nekamo vodile. Kad sam imala 17 godina, pobijedila sam na Prvom pljesku i tada sam upoznala glazbenog urednika na HRT-u Bahriju Golubovića koji mi je rekao da bih se trebala upoznati sa sinom Alfija Kabilja koji radi dobru glazbu. Danas kod mladih pjevača nemate baš slučaj da vas pravi ljudi usmjeravaju. I tako sam upoznala Ilana. Ilan je tada u Boi svirao udaraljke, a ja sam počela pjevati prateće vokale. Nastupali smo zajedno kao duet Ilan & Ivana i 1990. na Zagrebačkom festivalu osvojili prvu nagradu. Nakon toga smo se upoznali s Boytronicom i D'Knockom, s kojima sam počela raditi u ET-ju. Nijedno poznanstvo i suradnja nisu bili uzaludni. Klima je bila vrlo poticajna i glazbenička. Znalo se da to nekamo ide i za mene je to bilo inspirativno. U svakoj sam fazi nešto naučila. S Boom sam prvi put nastupala uživo i shvatila kako sve to funkcionira. S Ilanom sam nastupala po klubovima u kojima gotovo nije bilo ljudi. Tu sam shvatila da je prije svega bitno da budem zadovoljna sama sobom.

Kako ste se onda osjećali kad ste postali popularni, kad ste pjevali pred nekoliko tisuća ljudi?

To sam priželjkivala i bila sam spremna. Znala sam da je glazba koju radimo dovoljno kvalitetna i da ćemo se izboriti za svoju publiku. Popularnost je stvar koja ide uz to jer smo ponudili nešto novo, kvalitetno i interesantno mladima.

Kažete kako ste radili kvalitetnu glazbu koja je bila interesantna mladima. Kako gledate na to što je danas kod mladih popularnija neka druga vrsta glazbe, koja je sve samo ne kvalitetna?

Ne znam postanu li danas glazbenici popularni zato što rade popularnu glazbu ili zato što su donijeli nešto popularno, čime su pogodili interese i želje publike. Čini mi se da danas mladi ljudi jako brzo odustanu od toga da naprave nešto što bi htjeli. Žao mi je zbog toga jer je prije 25 godina klima bila sasvim drugačija. Mi smo se međusobno natjecali tko će biti konkurentniji, bliži nekakvom idealnom zvuku, tko će više vremena i novca potrošiti na produkciju, čije će pjevanje biti kvalitetnije, bolje, zahtjevnije. Danas se ljudi uglavnom pokušavaju prilagoditi onome što ide, a što je to što ide – time se ne zamaram. Nažalost, danas i mediji imaju sve manje interesa za mlade autore koji se probijaju na svoj način pa onda mnogi izgube volju i prije nego su došli do prilike, a to je jako loše.

Što je onda najvažnije za uspjeh? Je li to upornost?

Morate razlučiti dvije stvari. Ako se želite baviti glazbom, morate u tom biti dobri. Ako želite uspjeti, morate se svidjeti ljudima. A kako se svidjeti ljudima, ne znam recept.

Sada kao član žirija Zvjezdica imate priliku raditi s mladim nadama. Što im savjetujete?

Čak i nemam prilike raditi koliko bih htjela. Ja bih sa svakim od njih voljela ostati nakon emisije i razgovarati s njima te im dati koji savjet. Jako me veseli rad na Zvjezdicama. Iznenađujuće je i zahtjevno, ali u pozitivnom smislu. Mi u tom showu nemamo posla s formiranim pjevačima ili pjevačima koji misle da su tu negdje, nego se moramo nositi s djecom koja imaju pjevački instinkt, ili ga nemaju. To je fenomenalno. Oni nisu spoj nečijeg rada, nego su svježi. Na nama je da im na primjeren način kažemo neke stvari, da ispadne kao sugestija, a ne kao kritika. U konačnici smo napravili dobru filtraciju i došli smo do najboljih. Jako me veseli to iskustvo, jer su to mladi ljudi koji nisu pretenciozni i uvredljivi, za razliku od odraslih ljudi kojima moraš paziti što ćeš reći. Djeca su toliko kompetitivna i svako dijete bilo je novo iznenađenje. Budući da sam i ja majka, znala sam prepoznati i kako je koje dijete odgojeno, u kojem mu smjeru idu misli.

Djeca su vam sad već tinejdžeri. Biste li njima savjetovali da se prijave na jedno takvo natjecanje? Imaju li aspiracija prema pjevanju?

Moja djeca zasad nemaju te ambicije. Kći me više prati i zanima je glazba. Ona mi je na neki način pomogla u Zvjezdicama jer dio pjesama koje su djeca izvodila čula sam prvi put na kćerinu mobitelu. No ova vrsta natjecanja nju ne zanima. Ja sam se željela natjecati i to mi je bilo jako važno, moja djeca nisu u tome. Ali jako vole glazbu i to mi je dovoljno.

Često se u medijima spominje kako uspješno balansirate između poslovnih i privatnih obaveza?

Zahvaljujem na tome. Imam obitelj već 20 godina i mediji mi nisu trebali pomoći u podizanju obitelji, a mislim da to i nije pravi put. Zna se da imam obitelj, ali ona nije sastavni dio moje karijere pa obitelj nikada u tom pogledu nisam željela previše eksponirati.

Suprug Andrija, međutim, pomaže vam i u poslu?

Mi smo naprosto jedno drugom podrška. Naši su životi prožeti u svim segmentima, pa tako i u poslovnom.

Ove godine bilo je nekakvih govora da ćete ponovno nastupiti na Eurosongu. Je li to istina?

To se pojavilo na nekakvoj web-stranici o Eurosongu, ali nije istina. Ako je nekome to bila želja, drago mi je zbog toga, ali o odlasku ili neodlasku na Eurosong odlučuje isključivo HRT. Ja sam na Eurosongu bila i, iskreno, više i nemam interes za to. Čak u zadnje vrijeme i ne pratim pretjerano to natjecanje. Jedino mogu konstatirati da tehnologija ide puno dalje. Vidjela sam nekoliko nastupa na YouTubeu i iznenadila se hologramima, svjetlosnim efektima i drugim produkcijskim dostignućima.

Za mjesec dana su izbori. Hoćete li pjevati u izbornoj kampanji? Je li vas netko već zvao?

To ne dolazi u obzir. Jedini doticaj s izbornom kampanjom taj je što ćemo se u Zagrebu boriti za isti reklamni prostor. No nadam se da ćemo rasprodati dvoranu puno prije toga.