Hrvatsko društvo skladatelja, kao organizator Zagrebačkog festivala, objavilo je natječaj za nove skladbe nadolazećeg, 63. izdanja festivala koji će se održati 22. siječnja 2016. Do sredine listopada ove godine, na natječaj će pristizati djela domaćih autora, a kriterij za njihov odabir isključivo je umjetnička vrijednost, s naglaskom na kvalitetu glazbe i stihova te cjelokupnog djela, poručuju iz direkcije.
Tim povodom, Ante Pecotić, umjetnički voditelj Zagrebačkog festivala, osvrnuo se na dosadašnji rad i uspjehe svog tima te budućnost i perspektivu, ne samo festivala, već i domaće mainstream glazbe...
U svom prvom intervjuu kao umjetnički voditelj Festivala istaknuli ste kako želite vratiti "popularnu glazbu u popularni grad". S ove vremenske distance, kako ocjenjujete dosadašnja dostignuća Zagrebačkog festivala?
Mislim da smo uspjeli postići ono što smo zacrtali kao kratkoročni cilj u protekla dva izdanja, a to je redizajn festivala i stilski zaokret prema modernijem, urbanom zvuku. To je u vrlo kratkom vremenu rezultiralo promjenom percepcije festivala na širem planu. Sve nam to daje energije i snage da još jačim tempom nastavimo dalje.
Pred nama je 63. Zagrebački festival - kako vidite nadolazeće izdanje? Rađa li se možda svojevrsni „San Remo pod Sljemenom“?
Zagrebački festival je, uz San Remo, najstariji festival u Europi, pa su logične i usporedbe od kojih ne pokušavamo bježati.
Mislim da puno toga od njih možemo i naučiti i koncepcijski primjeniti. San Remo je odavno doživio svoju transformaciju, rekao bih na vrijeme, a kako danas više nego ikad vrijedi deviza da postojiš sve dok se mijenjaš, ne vidim ništa lošeg u tome da se i Zagrebački festival mijenja, bez obzira na bogatu povijest. Dapače, mislim da je u trenutak u kojem pomišljaš na promjenu jasan znak da si već zakasnio.
Koliko se promijenila percepcija Zagrebačkog festivala u javnosti otkad ga vodi novi urednički tim na čelu s vama?
Prema svim pokazateljima, egzaktnim i dojmovnim, uspjeli smo potaknuti interes za novi koncept kod onog dijela publike koja prati zbivanja oko glazbe. U tom segmentu moglo bi se reći da smo promijenili percepciju i ostvarili dio zacrtanog plana.
Ono što slijedi je korak prema publici koju festivali ne zanimaju previše, ali ih zanima dinamičan show, dobre pjesme, kalibrirani izvođači i dobra zabava. Ljudi su danas previše brzi na daljinskom upravljaču i ako im nisi po volji, začas te zamijene za prognozu vremena. Ja to nisam izmislio, ne mogu to promijeniti niti mi je to po volji, ali mogu prihvatiti i primjeniti koliko mi to prilike dozvoljavaju.
Protekla dva festivalska izdanja izrodila su brojne hitove koji su našli svoje mjesto na top listama. Kakav je danas odnos festivala i radijskog etera?
Više od svega ozbiljno shvaćamo spregu između Festivala i radijskog etera koji je danas ostao jedina ozbiljna platforma za plasman pjesme. U tom pravcu usmjeravamo maksimum napora da taj odnos učvrstimo kako bi, pored same festivalske večeri, autori i izvođači dobili ozbiljnu priliku za plasman pjesme i u skladu s time ponudili festivalu najbolje od sebe, bez kalkulacije.
Plasman singlova koji osvajaju eter pokazuje koliko smo uspješni u tome i koliko su lukavi oni autori i izvođači koji se nikada ne štede za neku drugu priliku.
Iz perspektive umjetničkog voditelja, kako gledate na domaći mainstream? Postoji li kontinuitet kvalitete i kako stvoriti uvjete za dobru i zdravu mainstream pop rock scenu?
Mainstream je posljednjih dvije, tri godine poprilično ojačao, što pojavom nekih novih bendova, što povratkom nekoliko veterana u velikom stilu.
Vjerujem da je to prije svega zasluga talentiranih kompozitora, instrumentalista, tekstopisaca, pjevača, producenata i bendova, ali i planskog rada pojedinaca i udruga u i oko glazbe, radio stanica i urednika te pojedinih ljudi u tv biznisu koji još uvijek imaju sluha za domaći zvuk.
Sve to je rezultiralo time da smo uspjeli oživjeti scenu koja je posljednjih godina posustala pod najezdom svega i svačega od svuda i svakuda.
Drago mi je kad vidim svoje kolege koji se, iako su trenutno na vrhu, i dalje bore, trude i grizu. To je jasan odraz zrelosti i prihvaćanja činjenice da glazba ne može biti stil života i ljubav ako nije i ozbiljan posao. Svjesni su i toga da je često teže održati razinu nego je postići.
Vidite li među mlađim domaćim autorima neko ime koje bi se moglo predstaviti na pozornici Zagrebačkog festivala? Je li moguć i žanrovski odmak na festivalu?
Svakako da ima mladih autora koji su zanimljivi, ali nezahvalno je isticati bilo koga kada se na kraju ipak ocjenjuje samo pjesma, a ne autor. Trenutak u kojem su ispred uredništva svi jednaki, a jedinu prevagu može donijeti pjesma koja te naježi .
Što se tiče stila, nemamo nikakav problem. Može biti bilo što iznad granice dobrog ukusa koju, na žalost, posljednjih godina zabrinjavajuće jasno vidim.
Za kraj, recimo da sam autor koji želi predstaviti svoju pjesmu na Zagrebačkom festivalu - što moja pjesma treba imati da bi uhvatila uho stručnog uredništva festivala?
Važno je da si iskren i pismen, da ti je srce na pravom mjestu i da si propatio svoje.
Velika je vjerojatnost za svakoga tko razmišlja o tome što se nama sviđa da nam se neće svidjeti uopće. Uredništvo je kao zadnja linija obrane. Ako nam netko i proda lažnjak, sigurno neće zabiti tek tako jer na golu je publika koju, uopće ne znam kako, nitko još nije uspio prevariti!