Muževan je i markantan, a takva je i boja njegova sasvim posebnog, reklo bi se karizmatičnog glasa. Zbog toga je ZKM-ov glumac Sreten Mokrović kao stvoren da igra upečatljive, višeslojne uloge i karaktere. Bilo da tumači ogorčena hrvatskog branitelja, kao u predstavama "Veliki Bijeli zec" ili "Žaba", umirovljenog inspektora ("Mamutica") ili jugoslavenskog menadžera ("Crno-bijeli svijet"), neovisno o tome igra li junaka, antijunaka ili zloćka, Mokrović svakoj svojoj ulozi podari jednu svakodnevnu, ljudsku dimenziju pa imate osjećaj kao da sva ta lica poznajete osobno, srećete ih na ulici, kafiću, dućanu... A i u stvarnom životu elokventan je tip s kojim je ugodno provoditi vrijeme. Sa Sretenom sam popila kavu kraj ZKM-a prije probe predstave "Halo, halo, ovdje Radio Zagreb", koja će na repertoaru ponovno biti početkom lipnja. Proba je muzička jer ansambl u predstavi svira. Mokrović svira gitaru, što mu je hobi još od gimnazijskih dana.
– Imao sam i razne bendove. Ranko Purić, Srećko Bradić i ja imali smo bend Saletl, a 1993. nastupili smo u Gavelli. Bila su to nesretna, ratna vremena, ljudima je nedostajalo veselja i zabave pa su kazališta bila omiljena mjesta u gradu. Nastupali bismo oko 11, i do pola 1 svirali evergreene, znalo se i zalomiti – prisjeća se svirki Mokrović. Drugi bend, kaže, pokrenuo je s prijateljem, svestranim umjetnikom Stanislavom Habijanom koji je nedavno objavio knjigu "Car je gol na kiši", a i bend se zove slično.
– Stanislav je autor kultne knjige iz osamdesetih "Nemoguća varijanta". Još tada smo imali želju napraviti bend, ali nismo uspjeli pa sada to nadoknađujemo. Nastupamo s divnim gitaristom Antom Perkovićem i Mary May koja genijalno pjeva. Sviramo svugdje, bili smo nedavno u HNK Rijeka Stanislav i ja, ići ćemo i opet uskoro, svirali smo u crkvici Svetog Krševana u Šibeniku, u Hrvatskom dizajnerskom društvu, na Žitnjaku – pripovijeda glumac-gitarist. Bend Car je gol izvodi i poeziju pa se, dodaje, repertoar oslanja na opus Boba Dylana, Leonarda Cohena, Beatlese, uzore koji su odgojili njihovu generaciju.
– Rundek je nešto malo stariji od mene, ali studirao je režiju i u tom smo periodu s profesorom Šerbedžijom počeli raditi zanimljive stvari na kolegiju Scenski govor. Bavili smo se knjigom psihijatra Ronalda D. Langa "Antipsihijatrija" koja je bacila sasvim novo svjetlo i pristup liječenju mentalnih bolesti. Lang je čuvao i zapise sa svojih seansi s ljudima s kojima je provodio terapiju. Na osnovu tih tekstova napravili smo predstavu "Kažu da je sova nekad bila pekareva kći" koja je dobila ime po Ofelijinu citatu iz "Hamleta". Pokretač priče bio je Rade, a puno nam je sa svojim znanjem i iskustvom pomogao i Vjeran Zuppa. Rundek je bio mladi redatelj, napravili smo predstavu koja je za to vrijeme bila čudo, potpuno drukčija od svega što je bilo na kazališnim daskama u tadašnjoj Jugoslaviji – pripovijeda Mokrović. U to je vrijeme s novosadskim glumcem i redateljem Radoslavom Raletom Milenkovićem Mokrović postavio iznimno popularnu predstavu "Izlaz" zbog koje su kao mladi umjetnici došli u sukob s tadašnjim režimom.
– Igrali smo više od 350 puta. Za mene u "Izlazu" nije bilo ništa subverzivno, no očito je u našim interpretacijama postojalo nešto što nije sjelo vlastodršcima tog vremena. Lokalni moćnici identificirali su se s nekim likovima iz predstave, činilo im se previše, nedopušteno – kaže Mokrović. Naime, nakon jedne izvedbe "Izlaza" u Dubrovniku oba glumca su privedena i određeno im je 40 dana zatvora "zbog uznemiravanja javnosti i vrijeđanja samoupravnih socijalističkih osjećaja građana".
– Nismo na kraju završili u zatvoru, ali milicajac je došao po mene i završili smo kod suca za prekršaje. Tamo su nas ispitivali i stigla je presuda za 40 dana zatvora, ali predstava nije zabranjena pa smo je nastavili igrati posvuda, čak i u Političkoj školi u Kumrovcu. A onda su nam sugerirali da malo promijenimo jer su rekli da će nas incognito doći gledati s više instance prekršajnog suda. I došli su, a mi smo je nastavili igrati bez promjena. Na kraju smo dobili oslobađajuću presudu pa se ne mogu pohvaliti da sam bio u zatvoru zbog kazališne predstave. Iako, presudu još uvijek čuvam za uspomenu – smije se. Mladost koju je proveo u Zagrebu osamdesetih, kaže, bila je nalik na ono što smo imali prilike vidjeti u seriji "Crno-bijeli svijet", gdje tumači jednu od glavnih uloga.
– Nosio nas je tada jedan lahor slobode. Bili smo mladi, vjerovali smo u kazalište, u moć umjetnosti, slobodu koju glumac treba imati u kazalištu. Pičio je rock'n'roll u punom zamahu, grad je živio punim plućima, Johnnyja Štulića sretali smo na cesti, Blato je još radilo... Iako, nisam baš izlazio u Blato, moj prijatelj Stanislav tamo je rado išao, a meni je baza bila Zvečka – prisjeća se sretnih dana ovjekovječenih u seriji. Novih epizoda serije "Crno-bijeli svijet", otkriva mi, nažalost neće biti.
– Svi smo tužni zbog toga. Družili smo se četiri sezone, a naša zajednička WhatsApp grupa i dalje je živa. Objavljujemo, dijelimo važne trenutke jedni s drugima. Mislim da tandem Kulenović-Mirković ima još štošta ispričati, izmaštati. Nažalost, bojim se da neće biti ništa od toga – otkriva Mokrović. Juru Kipčića, lik koji je tumačio oca glavnih junaka serije, tehnomenadžera i direktora izvoza u jakoj zagrebačkoj firmi sklonog švaleranciji, kaže, nije kreirao ni prema jednoj osobi iz stvarnog života.
– Zapravo, zanimljivo mi je bilo otkrivati poslovnu dimenziju tog čovjeka koji je sposoban i cijenjen, ima šire poglede na svijet od onih koji su dominirali duhom tog vremena, njegove želje, frustracije – kaže Sreten. Njegova obitelj u osamdesetima, kaže, nije bila nimalo nalik na Kipčiće.
– Zbilja ne. Obitelj Kipčić živjela je jako dobro, oni su pripadali tadašnjoj višoj srednjoj klasi. Moj život je bio skroz drukčiji. Bio sam mladi glumac na svom početku, ali srećom, imao sam uvijek posla pa ne mogu reći da smo imali financijskih problema, ali živjeli smo mnogo skromnije nego Kipčići – govori glumac rođen u Zagrebu, u Zajčevoj bolnici 1957. Prvih nekoliko godina proveo je s majkom u djedovu stanu u centru, a potom su se preselili u Folnegovićevo naselje.
– Stanovali smo u Ulici Dubravka Dujšina, velikog hrvatskog predratnog glumca i antifašista. Posebno me zato razveselila nagrada koja nosi njegovo ime, a dodijelio mi ju je Vjesnik za ulogu u predstavi "Žaba" Dubravka Mihanovića, gdje sam tumačio hrvatskog branitelja – kazuje Mokrović. U tinejdžerskim je danima, prisjeća se, bio iznimno buntovan pa je s napunjenih 18 godina odlučio prekinuti školovanje.
– Išao sam u trešnjevačku gimnaziju. Učinili smo to zajedno, moj već spomenuti prijatelj Stanislav i ja. Tada smo se intenzivno družili, utjecali jedan na drugoga, razgovarali o slobodi, slušali Beatlese i Cohena... Bio je to izraz revolta prema školi koja nam se činila kao suvišna, staromodna gnjavaža. Meni je cilj bio spremiti se za Akademiju, pročitati što više knjiga, ići u kazalište, a ne provoditi vrijeme u školi. Napunio sam 18 pa sam mogao donijeti tu odluku, otišao sam u zbornicu kod ravnatelja i rekao mu da se ispisujem iz škole – smije se Mokrović. Odlučio je, dodaje, maturirati u večernjoj.
– Majci ništa nisam rekao, nisam ju htio opterećivati s tim stvarima. Međutim, iz škole su poslali predsjednika razreda i ekipu da razgovara sa mnom i majkom te ispita zbog čega sam se odlučio na to jer nisam imao loše ocjene. Htjeli su da se Lassie vrati kući, a ja se nisam htio vratiti, no mama je doživjela živčani slom pa smo napravili kompromis i maturirao sam u V. gimnaziji na Rooseveltovu trgu – ispričao je kroz smijeh. Mokrović je najprije bio član ansambla Gavelle, no sredinom nultih prešao je u Zagrebačko kazalište mladih.
– Poziv da dođem u ZKM postoji otkako se otvorio ZKM, no tada sam bio u Gavelli i radio zanimljive predstave s Paolom Magellijem, najprije "Lude dane", a potom i "Mjesec dana na selu". Htio sam biti s tom ekipom glumaca i redatelja, nisam mislio da trebam otići, no svi ZKM-ovi ravnatelji su me zvali da dođem, a i gostovao sam u ZKM-ovim predstavama, najprije u Magellijeve "Tri sestre", pa u "Velikom bijelom zecu" Ivice Kunčevića. Dugo me to vuklo pa sam shvatio da bi bilo prirodno da pređem u ZKM koji je tada počeo stasati u fenomenalan ansambl pa sam 2006. donio tu odluku koja nije bila jednostavna, no drago mi je da sam tako postupio – objašnjava. Mokrović je imao sreću da kao glumac igra u mnogim predstavama koje su stekle kultni status, a među njima se svakako izdvajaju "Izbacivači", hit Tetra Exit koji je u teatar sredinom devedesetih uveo teme iz urbanog i noćnog života Zagreba.
– Bile su to tri intenzivne godine, putovali smo u kombiju i znali igrati po dvije, tri predstave dnevno. Redatelj i šef Exita Matko Raguž i nas četvorica glumaca, Rene Bitorajac, Tarik Filipović, Mario Mirković i ja napravili smo "Izbacivače" po mjeri vremena, tako smo birali i glazbu. A od tada za uspomenu imam i ovu prepoznatljivu frizuru koju imam i danas. Na to me nagovorio Rene. "Kaj buš nosil' onu rijetku kosu, ošišaj se do kraja", savjetovao mi je pa sam ga poslušao i ošišao se do kraja. Isto je učinio i on jer je i on imao rijetku kosu. I tako smo ostali dva ćelavca. Tarik i Marijo imali su ćupe, a imaju ih i danas. Nepravda – smije se. Iako ga često viđamo na malim ekranima, Mokrović je momentalno posvećen isključivo teatru.
– Sjajan je to komad koji prati jednu obitelj i njihove odnose sa stvarnošću: Tužan je i smiješan, ali i optimističan jer daje smisao obitelji i ponovno nam otkriva njenu važnost koje se ne možemo lišiti i svima nam treba – govori. I sam priznaje da mu je omiljena uloga – uloga oca. Ima dvoje djece, a tata je drugi put postao u pedesetima. Njegova kći Olga ima 11 godina, a dobio ju je u braku s violinisticom Laurom Vadjon.
– Biti otac je divno. Što si stariji, to više uviđaš, no odgovornost je velika – ističe. Njegov stariji sin, 36-godišnji Ivan, nedavno je na ADU završio filmsku režiju, a trenutačno, doznajemo, završava svoj prvi kratki film "Starac i žaba".
– Snima samoinicijativno, najprije će ga napraviti pa onda tražiti sredstva. Ivan je najprije završio socijalni rad, no i tada je već stalno snimao. Nisam mu htio sugerirati što da upisuje, no na četvrtoj godini socijalnog rada rekao mi je da će upisati Akademiju, a Nina (prva supruga, redateljica Nina Kleflin op.a.) i ja smo ga odmah podržali – kaže Mokrović koji ne igra u sinovu filmskom prvijencu.
– Nadam se da ću igrati u svim ostalima! – smije se glumac.
VIDEO Jakov Sedlar napao ministricu kulture
Sreten, Ranko i Srecko..............