Halo 2, SkyShowtime
Portiranje igara na televizijski ili filmski format očito je lukrativan posao, naprosto, da nije tako, ne bi se time nitko bavio. Ta jednostavna logika pokazala se točnom u više od nekoliko prilika, a tako je i s “Halo”, najuspješnijom Microsoftovom igraćom franšizom koja je vrlo brzo nakon originalne igre objavljene 2001. godine postala multimedijskom franšizom. “Halo” doista pokazuje kako će izgledati svijet medijske zabave u najbližoj budućnosti. Digitalni naslovi postajat će filmovi, ili bolje serije, novi prihodi ostvarivat će se na pravima, merchandisingu, stripovima i knjigama, zapravo svemu onome što je prije kojih pola stoljeća osmislio George Lucas. U međuvremenu smo imali ovakve ili onakve zaokrete u televizijskoj i filmskoj umjetnosti, no niti jedan od tih zaokreta nije osigurao održivost tradicionalnih medija u novom dobu. Ovdje je također interesantno da cijela ova unosna priča oko “Halo” dolazi od Microsofta, u praktično svim projektima oni su nositelji ne ispuštajući prava niti u jednom trenutku. To je donosilo i neke probleme, zamišljeni film temeljen na igri nije nikada ugledao svjetlo dana, no serija jest. I ona je jako dobra, baš jako, inače ne volimo bučnije najavljivati nove sezone neke franšize, no sve oko “Halo” doista jest i više nego dovoljno interesantno. Militaristički scifi imao je svojih pokušaja i u prošlosti i oni su imali barem limitiranog uspjeha, ovdje je on bitno veći. I to je iz poznatih razloga, velika publika oko prvog velikog igraćeg uspjeha na platformi Xbox, što onda pruža i podlogu da se odmah prijeđe na uobličavanje priče bez gubljenja vremena na njezino osmišljavanje. Sve je to znao i Steven Spielberg koji se sa svojim Amblinom prihvatio produkcije ove serije kojoj je odobren nemali budžet koji je moguće i debelo premašio 100 milijuna dolara. No, “Halo” je zaista dobra serija, efektno napravljena, s dosta konkretne akcije, čak i koji koračić previše s obzirom na to da se o televizijskom formatu radi, sa solidnom ekipom glumaca. Priča o epskom sukobu čovječanstva koje sada živi i na drugim planetima i platformama s izvanzemaljcima iz Zavjeta, koja se odvija u 26. stoljeću, poligon je za razvoj i osobnih priča kao i za detaljne okoliše u kojima se ona odvija. K tome, serija “Halo” nije adaptacija ili je prethodnik ili nastavak priče iz igre kojom je utemeljena ova transmedijska franšiza, nego je samostalna priča u Halo svemiru. Izuzetno se lako gleda, toliko da vam prva sezona prođe u hipu, a sada je na redu i druga. Kako stvari stoje s Marvelom koji je jako zastao u razvoju, nitko ne može reći da će ga “Halo” zamijeniti na prvom mjestu najdohodovnijih svemira iz svijeta zabave.
Sisu, HBO Max
Svakako, ovo je lani bio možda i najluđi film koji smo mogli gledati u kinima. Nevjerojatna priča o Nijemcima koji u povlačenju iz Finske namjeravaju ostaviti spaljenu zemlju, a samo da bi naletjeli na Aatamija. On je, pak, konačno uspio pronaći zlatnu žilu i pronađeno zlato odluči odnijeti u grad i zamijeniti za novac. No, Aatami je i bivši vojnik koji nije tako običan. Naime, čini se kako ne može umrijeti, i to će shvatiti nekakav nacistički bataljon, dosta dobro naoružan, imaju kamion pa čak i tenk. Ali malo to vrijedi protiv čovjeka koji kao da je duh pa ubija brutalno i s nevjerojatnom lakoćom. A sve uprizoreno izravno i plastično u karnevalu nasilja kakvog se ne bi posramio ni sam Wes Craven. Doista, “Sisu” je film koji je u nizu segmenata doista izuzetan. Pustopoljine Laponije vješto su korištene kao kulisa za neviđeno kreativne egzekucije, šminka i kostimografija na razini su Oscara, dobra kamera i omogućuje da sve to uočite, a priča je takva da bi iz nje inspiraciju vrlo vjerojatno crpio i sam Quentin Tarantino.
The Greatest Night in Pop, Netflix
Može li se ovo ponoviti? Jer slično je turbulentno vrijeme sada oko nas kao što je bilo tada, sredinom 80 ih, kada je bjesnio rat na više mjesta, kada je glad prijetila životima mnogih, danas je nešto malo drugačije, ali bolest je uvijek tu negdje iza “flanjke”... i imali smo velike zvijezde. Zaista velike, globalne i nesporne. U ovom se dokumentarnom filmu opisuje kako se 28. siječnja 1985. godine nekoliko desetak takvih velikih zvijezda dogovorilo vrlo lako, u dobu bez mobilnih telefona i e-mailova, naći se, potisnuti svoj ego i snimiti vjerojatno najhumanitarniju pjesmu svih vremena, “We are the World”. Riječ je o nečemu danas ipak teško zamislivom, unatoč snažnoj tehnologiji koja bi dopuštala čak i da se ne nađu svi na istom mjestu, ali i iz razloga što takvih zvijezda, svaka čast Taylor Swift, ipak nemamo. Dobar dio ljudi koji se pojavljuju u ovom filmu i pjevali su tu sjajnu pjesmu više nisu među živima, a niti vremena više nisu ista. Te osamdesete bile su vrijeme kiča i neukusa, ali i nade, vjerovalo se da može biti bolje, prepoznavalo što nas na putu toga priječi. I mogla je nastati ovakva pjesma.
Genij: MLK/X, National Geographic
Dobro je vidjeti još jednog Genija, možda i najuspjelijeg proizvoda National Geographica, svakako najambicioznijeg i najstudioznijeg. Iz priče u priču “Genij” doista dotiče najviše detalja od najvažnijim ljudima prošlog stoljeća za svjetsku povijesti. Pa i sada je tako iako se priča o Martinu Lutheru Kingu i Malcolmu X tiče prije svega Amerike i njezina turbulentnog razdoblja sredinom 20. stoljeća. I ono je umnogome vezano za rasno pitanja, prava Afroamerikanaca u kojima su prominentne uloge imali upravo ova dvojica ljudi, svaki na svoj, čak i dosta suprotan način. Tu su dva problema, jedan je vanjski, jer je prethodni “Genij” bio o Arethi Franklin, što bi moglo značiti da je negdje donesena odluka da se prostor za seriju suzi na Ameriku, a drugi je što su životi i jednog i drugog bili takvi da su komotno mogli imati vlastitog “Genija”. A treći je možda i ključan za uspjeh serije izvan izravno zainteresirane publike, a to je da ni ovaj put nemam neko veliko ime u glavnoj ulozi. Bilo je tako i s Arethom, no serija je išla već tri godine nakon njezine smrti čime se možda to pokrilo, a ovdje bi to ipak bilo dobro, barem za ličnost poput MLK-a.