U filmu “Vuk s Wall Streeta” u kojem glume Leonardo DiCaprio, Jonah Hill te Matthew McConaughey, možete pronaći upravo i cijenjenu hrvatsku glumicu Žanu Markelson, koja u ekskluzivnom intervju samo za Wish, odgovara na pitanja o svom životu te o samom filmu.
Žana Markelson je svoju karijeru gradila na čitavom nizu malih, ali i velikih i zapaženih uloga u odličnim i cijenjenim tv serijama kao što su Frenemies, Sekai Gyoten News i druge. Najnoviji film u kojem glumi stjuardesu, “Vuk s Wall Streeta”, u Hrvatska kina dolazi 26. prosinca.
W: Glumite u najnovijem Scorsesevom filmu Vuk s Wall Streeta s Leonardom DiCapriom koji je nominiran za Zlatni globus. Kako je glumiti u filmu slavnog režisera Martina Sorsesea i kako je došlo do toga da ste baš Vi izabrani da glumite u njemu?
Raditi s majstorima profesije kao što su Martin Scorsesse i Leonardo DiCaprio je nešto što bi svaki glumac poželio. Takva organiziranost, spremnost i predanost glumi i filmu je ono što njih stavlja na pijedestal, a to je upravo san svakog glumca. Moj san je započeo kad me je agentica poslala na audiciju za ulogu stjuardese. Otišla sam na audiciju gdje su snimili nekoliko verzija scene i par mjeseci iza toga agentica me je nazvala i rekla da je Scorssese pogledao snimku i odabrao upravo mene za tu ulogu. Uslijedilo je 15 sati dnevnog rada na setu, s mnogobrojnim verzijama scena.
W: Film je podigao mnogo prašine oko emocijama i strastima nabijenih scena? U jednoj od njih i Vi se ljubite s Leonardom Di Caprijem. Kakav je po Vama sam film i koja je bila zapravo Vaša uloga u njemu?
Ne bih to nazvala ljubljenjem već scenom napastovanja. U tom filmu Leonardov karakter je pod utjecajem raznoraznih opijata kad ulazi u avion, nakon čega nastupa nasilna scena. Film je rađen prema istinitom životu Jordana Belforta koji je živio izuzetno otkačenim životom, tako da je i cijeli film napravljen u tom stilu.
W: Kako Vam je bilo raditi s ostalim poznatim glumcima koji su bili prisutni u filmu?
U istoj sceni su i Jonah Hill i P.J. Byrne, koji su isto tako vrhunski profesionalci. Svi su zajedno stvorili jedan magični svijet u koji se bilo lako uklopiti.
W: Rođeni ste u Hrvatskoj u predivnom Dubrovniku. Gdje ste se školovali i diplomirali te što Vas posebno veže za taj period života?
Dubrovnik je moj rodni grad i to je nešto što ostaje u srcu za cijeli život. Mnogo uspomena je zapisano zauvijek u mom srcu. Nakon završene gimnazije u Dubrovniku upisala sam u Zagrebu Akademiju za Likovnu umjetnost, koju sam završila u klasi prof. Miroslava Suteja.
W: Što Vas je odvelo od likovnog izričaja do glume? Da li se danas još uvijek bavite i likovnom umjetnošću bez obzira na Vaše uspjehe u svijetu glume?
Prije četiri godine sam se igrom slučaja našla na setu filma i zaljubila se u tu umjetnost na prvi pogled. Bilo je to nešto osvježavajuće. To je umjetnost u suradnji s drugim ljudima, umjetnost koja omogućava direktan izričaj tada i na tom mjestu. Uslijedile su brojne škole i lekcije. U tom trenutku je moja likovna umjetnost stala, gdje se sav moj izričaj prebacio na stvaranje karaktera u glumi. Za mene je to donekle isti proces, imaginativno kreiranje, u ovom slučaju karaktera i okolnosti oko njih.
W: U jednom trenutku otišli ste u Ameriku. Kako se to zbilo?
U Ameriku sam otišla jer sam upoznala supruga Amerikanca, tadašnjeg dobrog prijatelja od jednog od mojih prijatelja. Nakon nekog vremena, kada sam putovala između Dubrovnika i New Yorka, shvatili smo da se netko treba negdje preseliti i u tom trenutku sam to bila ja. Nakon što sam to shvatila, ubrzo sam se našla u New Yorku.
W: Tko Vas je poučavao glumi u Americi i kako ste se tada osjećali? Kakva je glumačka škola koju ste pohađali i tko je od istaknutih glumaca još svoje umijeće glume završio u njoj?
Glumu sam započela studirati u školi Actors Conservatory, koji je predvođen s Lily Lodge, koja je glumila i radila s cijenjenim Lee Strasbergom. Kroz tu školu je između ostalih prošao i priznati Alec Baldwin te fascinantna Brooke Shields. Nije to bio lagan put. Bilo je potrebno premostiti mnogobrojne barijere; od jezika, preko otvaranja ličnosti, glasa, karaktera te stvaranja realnih okolnosti. Iza toga je uslijedilo moje studiranje improvizacije karaktera u cijenjenoj školi glume UCB Theatre te raznorazne lekcije glasa, jezika i ostalih specifičnih područja.
W: Da li su takve škole skupe i koji je uvjet da netko bude primljen?
Ove škole pohađaju brojni studenti, ali je vrlo malo onih koji s predanošću nastave istraživati tu umjetnost do srži i mislim da upravo u tome leži tajna stvaranja istinskih umjetnika. Mnogi odustanu kada dođe vrijeme za pomicanje barijera, a to je ustvari trenutak kad se najviše uči. Nije problem samo upisati te škole, već je posao glumaca da istražuju, rade domaću zadaću te rade na sebi i tako napreduju dalje.
W: Kako je bilo na glumačkim vježbama gdje je bio na satovima, kao ocjenjivač, Alec Baldwin?
Alec Baldwin je prisustvovao jednoj prezentaciji scena i bilo je jako djelotvorno i poučno čuti njegove komentare, sugestije i anegdote. Puno se nauči analizirajući scene, pogotovo od strane nekoga kao što je Alec, koji je sve to prošao i postao top glumac.
W: Gdje i kako sada živite te kako gledate na hrvatsku perspektivu vezano za umjetnost i općenito život u samoj Hrvatskoj?
Ja i dalje živim u New Yorku s obitelji. Mislim da u svijetu glume nema granica. Cijeli svijet je sada jako povezan i otvoren, gdje se prepoznaju profesionalci gdje god bili. Dovode se glumci iz cijeloga svijeta koji rade dobar posao. Mislim da ako netko istinski voli to što radi i predano to radi, vrata će se otvoriti i oni će napredovati.
W: Imate dvoje prekrasne djece. S obitelji i danas živite u Americi. Da li ste zadovoljni i kakav je život po Vama u Americi?
Život u Americi, kao i svugdje, ima svojih uspona i padova. Zahtijeva se puno rada ma gdje god bili i živjeli. U Hrvatskoj je ovakvih glumačkih prilika sigurno manje, a u Americi je konkurencija izuzetno velika, tako da medalja uvijek ima dvije strane a mač dvije oštrice. Ovdje živim sa svoje dvoje prekrasne djece i suprugom, a što je daljnji korak u mojoj budućnosti, to ćemo tek vidjeti.
W: Osjećate li ponekad nostalgiju za Hrvatskom i da li je posjećujete? Kuhate li možda neke specijalitete hrvatske kuhinje i svojoj obitelji ili prijateljima?
U Hrvatsku dolazim svake godine. Tu me vežu korijeni i u Hrvatskoj je sve što mene osobno čini ono što jesam. Što se kuhinje tiče, ponekad napravim naše specijalitete, ali sve vještine ostaju u delicijama koje su moja mama i baka spremale. Tako da se ja i dalje držim umjetnosti.