Žarko Potočnjak: Avanture s kontrolorom u New Yorku

Glavni cilj trotjedne “ekspedicije” u New York bio je, govori glumac zagrebačkog HNK Žarko Potočnjak, pobjeći od televizije, na jedno mjesto gdje ga neće sresti ni jedan poznati čovjek. Lik Bože iz “Najboljih godina” i 21 mjesec snimanja Žarka su umorili. Mislio je da je New York jedini grad u čijoj se neopisivoj gužvi može skriti, no i tamo su ga nekoliko puta zaustavljali Hrvati i tražili da se slikaju zajedno. Na zasluženi je odmor Potočnjak poveo 27-godišnju kćer Mirnu i, znakovito ističe, njegovu Višnju.

Iako je u srpnju prekinuo jednogodišnju vezu s 20-ak godina mlađom Mijom, čini se da mu je ljubavni život opet uzbudljiv. Nije, kaže, po New Yorku obilazio zlatarnice i birao prstene, nije bio čak ni na romantičnoj večeri; novu vezu ne želi potvrditi, ali oči mu sjaje dok govori o Višnji.

– Višnja, Mirna i ja stanovali smo u manjem mjestu New Jerseya, s ekskluzivnim kućicama u šumarcima. Srne, čaplje, rakuni... dolaze u dvorište, vjeverice moraš tjerati od sebe koliko su pitome. Dom je to naših prijatelja, Zagrepčanke Nene i Filipinca Ervina Belmontea. Nisam imao pojma da su Filipinci tako duhoviti ljudi, da odlično kuhaju. Ujutro bismo rano ustali, išli na vlak, 40 minuta vozili se do Manhattana.

Ma koliko rano bilo, Žarko je za nestašluke uvijek spreman. Tako je, dok su se vozili vlakom, svaki dan prekrivao usne rukama i imitirao glas s razglasa – “A sljedeća postaja je...”. Kontrolor ga je, govori, ružno gledao i vidjelo se da razmišlja hoće li ga izbaciti iz vlaka ili ne. Zadnjeg dana boravka u NY Žarko ga je došao pozdraviti. To je bio njegov peti posjet Velikoj Jabuci, a šesti Americi. Veseli trojac dnevno je pješačio 20-ak kilometara, a na kraju dana bili su toliko iscrpljeni da bi Žarko u kinu zaspao od umora.

– Ovaj puta pogledao sam samo jedan kazališni performans. Kazalište je, naime, ljeti u NY isključivo turističko. Ne može se pogledati nešto ozbiljnije osim druge verzije hitova koji se godinama vrte: “Fantom u operi”, “Kralj lavova”, “Kosa”. Nisam znao bih li poveo Mirnu da pogleda “Kosu”, no od premijere je prošlo 30 godina. Da vidim novu “Kosu” – koja možda i nije na onoj razini ili nema energiju kakvu je nekad imala – pao bih u depresiju. Zato smo se radije prošetali po Central parku i pokazao sam kćeri gdje se “Kosa” snimala – govori Žarko.

Njujorčani su, kaže, neusporedivo ljubazniji nego prije. Desetak godina unazad bilo mu je nezamislivo da mu, dok gleda kartu i snalazi se po ulicama, netko priđe i upita treba li pomoć. Sada se to dogodilo. Pripisao je to stresu, šoku nakon 11. rujna. Kad su i oni, smatra, shvatili da pripadaju cijelome svijetu, da ne postoje nedodirljivi. Rastužio ga je prazni prostor Towera na kojemu se nešto gradi, s tek jednom kapelicom. Prisjetio se kako se nekada vozio liftom do vrha i poželio da se na istom mjestu izgrade dva identična tornja. I policijska je kontrola, nakon 11. rujna, veća, sve je očišćeno. Seksi shopovi i stotine prostitutki koje su hodale pločnikom povučene su unutar zgrada.

Doma se vratio s malom električnom željeznicom američke proizvodnje, kakvu u Europi može teško naći.

 – Skupljam to i radim brodove. Posjetio sam te dućane, kupio neke nacrte, sitnice koje ne možeš u Europi nabaviti: minijaturne topove, sidra i slično. Išao sam kupiti i žnirance. Kad su mi ih ponudili otprilike 800, gledao sam u njih, okrenuo se i otišao. Nisam kupio ni jedne. Ta količina ponude za sve, pa i obične žnirance, prevelika je - govori Žarko koji se nakon povratku u Zagreb odmah baca na nove poslove.