U mirovini je 70-godišnji glumac Žarko Radić već dulje vrijeme, ali ni najmanje ne miruje pa je u posljednjih nekoliko godina glumio u projektima koje je publika zavoljela na prvu. Ostvario je odličnu suradnju s redateljem Goranom Rukavinom i s piscima Mirnom Miličić i Vladom Bulićem s kojima surađuje od serije “Loza” pa sve do nove humoristične serije “Blago nama” koja će se od 9. studenog prikazivati na RTL-u. Radić nam je otkrio kakav je njegov lik Drago Špehar, a naravno da smo se prisjetili i njegove uloge koja ga je proslavila i prema kojoj ga i danas ljudi znaju, Jastreba iz kultnih “Kapelskih kresova”. Otkrio nam je Žarko Radić i tajnu svoje vitalnosti i fit izgleda, razgovarali smo o politici i verbalnom prepucavanju predsjednika i premijera, a doznali smo što želi da mu se ostvari u 2021. godini.
Tko je Drago Špehar kojeg glumite u novoj RTL-ovoj seriji “Blago nama”?
Drago Špehar jedan je prosječan hrvatski umirovljenik s malom mirovinom i mnogo raznoraznih životnih problema. Bivši šef skladišta, ponosan na svoje organizacijske sposobnosti i svoje životno iskustvo. Smatra se kompetentnim i prozvanim rješavati sve probleme na koje naiđe, za koje čuje da postoje, ali i za one za koje pretpostavlja da bi se mogli dogoditi. Svojom upornošću, uvjerenjem i preciznošću svaki problem napravi još većim. Ima dvije prekrasne kćeri koje obožava, dva divna unuka koja beskrajno voli i dva zeta koja ne bi poželio ni najgorim neprijateljima. Jedan zet je iz Sinja, radi u Vladi i po Draginu mišljenju bolesno je ambiciozan jer želi otići u Bruxelles. Drugi zet je iz Dervente, pravi se važan, a potpuno je nesposoban.
Iza vas su desetljeća na setovima serija, ali pretpostavljam da nikada niste radili u okolnostima kakve imamo danas. Kako ste se priviknuli na snimanja u doba korone?
Snimanje smo započeli početkom ožujka i nakon 45 dana morali smo prekinuti zbog karantene. Ponovno smo se okupili polovicom lipnja i uspjeli smo, hvala Bogu, snimiti sve planirano. Pridržavali smo se svih mjera i imali smo sreće da se nitko iz ekipe nije razbolio, čega smo se, naravno, sve vrijeme pribojavali. Naš radni dan traje 12 sati, radi se vrlo intenzivno tako da članovi ekipe u principu malo izlaze, pa je samim tim smanjena mogućnost da se pokupi virus. Osim toga, ova ekipa je bila skup dobrih i razumnih pojedinaca koji su se vrlo odgovorno ponašali, naravno, prije svega brinući o sebi, ali i o ostalim članovima ekipe. Zabrinutost je ponekad visila u zraku, ali često smo mi od toga napravili šalu radije nego da zabrinutost preraste u strah. To je naš način prilagodbe na novo normalno.
Kakva vam je ekipa s kojom snimate? S nekima ste, poput Enisa Bešlagića, i prije radili, a na setu je i dosta glumaca mlade generacije. Pitaju li vas za savjete?
RTL je posložio izuzetan tim na čelu s redateljem Goranom Rukavinom, piscima Mirnom Miličić i Vladom Bulićem, s kojima sam imao čast raditi serije “Loza”, “Kud puklo da puklo” i “Na granici”. Oni su okupili ekipu odličnih glumaca: Enisa Bešlagića, Filipa Križana, Hristinu Popović, Taru Rosandić, Zlatana Zuhrića Zuhru, Lelu Margetić, Mirelu Brekalo, Joška Ševu, Mirana Kurspahića... i još nekoliko mladih i talentiranih kolega. Svima nama daroviti pisci napisali su odlične, zanimljive likove i ubacili nas u intrigantne i smiješne situacije, dali nam životne i duhovite dijaloge, tako da smo s velikim užitkom radili na ovom projektu. Svi mi, bez obzira na to koliko se dugo bavimo ovim poslom, ponekad trebamo savjet, odnosno oko sa strane, odnosno redatelja. Gluma je igra i mi u tom zanosu igre ponekad odlutamo, poneseni svojom igrom zanemarimo scenu i važnost grupne igre. Zbog toga, između ostalog, postoji redatelj. U dobrim ekipama glumci kažu jedni drugima ako im nešto zasmeta ili ako imaju neki prijedlog.
Zadnjih godina puno snimate i radite iako ste u mirovini, ne bavite se mišlju da se oprostite od glume?
Zadovoljan sam količinom posla koji sam imao prilike raditi posljednjih nekoliko godina. Drago mi je da su serije koje sam radio bile odlično prihvaćene od velikog dijela publike i nadam se da će tako biti i sa serijom “Blago nama”, koja se počinje prikazivati. Jako sam uzbuđen i nestrpljiv doznati hoće li nas publika prigrliti i ovaj put. Sve dok budem imao prilike igrati u ovako zanimljivim projektima ne pada mi na pamet opraštanje.
Vaši mlađi kolege s obožavateljima danas komuniciraju putem društvenih mreža, a u vrijeme vaše popularnosti kao Jastreba to je bilo preko pisama. Koliko ste ih znali dobiti i sjećate li se nekog zanimljivog pisma ili molbe obožavatelja?
Neizbježni Jastreb. To sam snimao prije 45 godina. Jako davno. Sve se promijenilo. Ja također. Primao sam po 300 pisama dnevno. Nema više pisama. Niti ih pišem niti ih primam. Imam Facebook, Enis Bešlagić mi je prije tri tjedna otvorio Instagram. U tri dana skupio sam tri tisuće pratitelja. A onda sam prestao biti aktivan. Opet ću se aktivirati. Danas se sve odvija brzo. Društvene mreže omogućuju puno informacija u kratkom vremenu i čini mi se da prevladava težnja da se s malo truda sakupi puno lajkova.
“Kapelski kresovi” bili su serija od 13 nastavaka, danas se serije snimaju u mnogo više nastavaka. Je li pristup poslu bio drukčiji prije u odnosu na danas?
U to vrijeme nije bilo privatnih televizija. I danas je HTV, kao javna televizija, u mogućnosti proizvoditi serije s manjim brojem epizoda i oni to rade. Meni je osobno žao što ih ne rade još više i još kvalitetnije. Privatnim televizijama takve vrste serija nisu isplative jer one žive od reklama.
Kako ste uopće dobili ulogu Jastreba, na audiciji ili vas je redatelj imao u vidu bez audicije?
“Kapelski kresovi” bili su velik i skup projekt tako da je i audicija obuhvatila velik broj glumaca.
Tada ste snimali s Borisom Dvornikom koji je bio već poznato glumačko ime. Po čemu ga pamtite?
Boris je već tada, poslije “Malog mista”, bio nevjerojatno popularan. Svi su ga voljeli. Bio je prekrasan prema kolegama, zabavan i duhovit na snimanju, a još više na druženju poslije snimanja. Mi, mlađi, zvali smo ga Pape, jer se nekako zaštitnički odnosio prema nama. Bio je izvrstan glumac, beskrajno šarmantan. Legenda. Kad ga netko spomene ili kad ga gledam, i dandanas on je za mene Pape. Volio je kad smo ga tako zvali.
Kad ovako mjesecima snimate jedan projekt, kako se počastite i kako se odmarate kad sve to završi?
Za vrijeme snimanja, u principu, ne putujem jer vikende koristim za rad na tekstu. Duga snimanja zamore pa je dulji odmor neophodan. Pokušavam nadoknaditi druženje s prijateljima i obitelji. Koristim sunčane dane za šetnje uz more. Imamo prekrasno imanje u Lokvi Rogoznici kod Omiša. Ovih dana smo obrali masline, treba pokositi travu... Rad u polju s pogledom na more me regenerira. Tako najbolje napunim baterije. Volim kartati preferans i remi, ali zbog korone izbjegavam zatvorene prostore tako da imam više vremena za filmove i knjige.
Pratite li politička događanja u zemlji, mislite li da je u ovoj situaciji pandemije i ekonomske krize u redu da se predsjednik i premijer tako verbalno prepucavaju?
Političku situaciju pratim i više nego što bih sam sebi preporučio. Za tango je potrebno dvoje. Verbalna ekvilibristika predsjednika i premijera često je znala zaroniti ispod prihvatljive razine i žao mi je zbog toga. Dugoročno sigurno neće koristiti ni jednom od njih, a nimalo ne koristi građanima Hrvatske. U situaciji sustavne korupcije, neučinkovitog pravosuđa, zdravstva koje puca po svim šavovima, nedovoljno reformiranog školstva, stotine tisuća ovršenih građana, velike ekonomske krize, iseljavanja... imamo pravo očekivati da se prestanu nadmudrivati i počnu zajednički rješavati bar dio problema s kojima se građani Hrvatske svakodnevno bore. Zato smo ih birali.
Ostvarili ste i velik uspjeh na kazališnim daskama. Postoji li neka uloga koja vas je zaobišla, a baš ste je htjeli?
Od svih uloga koje nisam odigrao jedino mi je žao što nisam imao prilike odigrati Pometa u predstavi “Dundo Maroje”. Kad sam bio jako mlad, igrao sam Mara. Mislim da sam u jednom periodu bio spreman kvalitetno odigrati Pometa, ali nije se dogodilo.
U 70. godini i dalje ste fit i vitalni, kako uspijevate? Vježbate li?
Cijelog života jeo sam puno povrća, dosta ribe i malo mesa. Mislim da je to važno. Najvjerojatnije na moju vitalnost ima utjecaj i genetska predispozicija. Nažalost, ne vježbam dovoljno, ali pokušavam šetati što više mogu.
Gledate li svoje serije ili ste jedan od glumaca koji se ne voli gledati na ekranu?
Posljednjih nekoliko godina češće pogledam nego što sam to prije radio.
Sve više glumaca u voditeljskim je vodama, snimaju reklame i slično. Može li se živjeti samo od glume i jesu li honorari prije bili bolji?
Restriktivne mjere, uvedene zbog pandemije, dovele su kolege slobodne umjetnike u izuzetno tešku situaciju. Mnogi od njih su u velikim egzistencijalnim problemima. Svi oni koji mogu pronaći posao u ovoj situaciji jako su sretni. Mi smo malo tržište i naši honorari nikada nisu bili toliki da možemo izdržati dulji period, a da ne radimo.
S druge strane, glumci se često pobune kada u serijama ili predstavama sudjeluju ljudi koji nisu iz vaše branše. Kako vi gledate na to?
U našem poslu postoji hijerarhija. Redatelj je taj koji, ponekad zajedno s piscima, bira suradnike. U određenim situacijama i producent ima neke zahtjeve u tom smislu. Ako oni smatraju da projektu može pridonijeti netko tko nije iz naše branše, ja osobno nemam ništa protiv.
Što želite u 2021. godini?
Želim da u 2021. ovaj nesretni COVID-19 nestane, da postane ružna prošlost, da ljudi počnu normalno živjeti, raditi i družiti se. Želim da svi mi možemo bez straha zagrliti sve one koji su nam dragi i one koje volimo.
Blago nama što imamo ovakve glumce!!! N