Zastrašujuće je koliko ljudi danas govori o novom američkom građanskom ratu

U nedjelju, 22. rujna, u 21 sat, Viasat History počinje emitirati Divlji Zapad, šestodijelnu seriju koja istražuje istinu o mitovima o Sjedinjenim Američkim Državama i legendarnom Divljem zapadu. Jedan je od povjesničara koji nam otkriva stvarnu povijest nastanka modernih Sjedinjenih Država i Kevin Waite, izv. prof. povijesti na američkom sveučilištu Durham s kojim smo razmijenili nekoliko pitanja i odgovora.

Zašto je Jug toliko inzistirao na ropstvu, Iako je već sredinom 19. stoljeća započela industrijska revolucija?

Jug je zarađivao ogromnu količinu novca na ropstvu, tako da su porobili oko četiri milijuna crnaca do 1860. i globalna trgovina se stvarno okrenula oko pamuka koji su ti porobljeni ljudi uzgajali. I stoga, što su više robova mogli steći na jugu, to su više novca zaradili.

Danas vidimo da još uvijek postoji razlika između sjevera i juga koja je postojala tijekom građanskog rata. Zašto je to tako? Može li ih trenutna cancel kultura barem ublažiti ili se te razlike pojačavaju uklanjanjem spomenika?

To je pomalo zastrašujuće, koliko ljudi trenutno govori o još jednom građanskom ratu u SAD-u, podjele su stvarno, stvarno duboke. Ne mislim da smo u opasnosti od novog građanskog rata, ali u pravu ste. Čini se da su u igri neke iste napetosti. Srećom, glavni problem ropstva je nestao, ali to ne znači da se te napetosti neće lako riješiti. I mnoge od ovih podjela zaista padaju duž te stare linije sjever-jug, koja je rezultirala prvim građanskim ratom. Mislim da ovaj put postoji kompliciraniji niz problema. Kod američkog građanskog rata zapravo se prije svega radilo o ropstvu. Sada, postoji cijeli niz pitanja koja se ne dijele tako precizno zemljopisno, za što mislim da će, na sreću, stvarni rat učiniti daleko manje vjerojatnim, ali to ne čini te podjele nimalo lakšima za rješavanje.

Kad je riječ o dijelu američke povijesti kojim se Vi bavite, ima li u njoj Hrvata, ovdje se često spominje priča o Croatoan Indijancima koji su živjeli u Roanokeu, u Sjevernoj Karolini.

Siguran sam da postoji mnogo dublja povijest o kojoj ne znam dovoljno. Ali postoji mnogo hrvatskih imigranata koji su pomogli u izgradnji Sjedinjenih Država, a njihova povijest se proteže kroz 19. stoljeće u SAD-u i sve do 20. stoljeća.

Dosta se bavite i Kalifornijom. Danas je ta država simbol tehnološkog napretka, jer je tamo Silicijska dolina. Međutim, ističete da je bila i robovlasnička. Zašto je tamo prihvaćeno robovlasništvo a riječ je o zemlji bogatoj zlatom te nije bila toliko usmjerena na poljoprivredu?

U 1850-ima ili zapravo početkom 1849. neki robovlasnici počeli dovoditi crne robove u Kaliforniju da im pomognu u iskopavanju zlata. Možda su ih doveli čak 1500. Dakle, Kalifornija je tehnički zabranila ropstvo. Ali u isto vrijeme, ti bijeli južnjaci uvozili su sve više i više crnih robova u državu, a vlasti u Kaliforniji zapravo nisu ništa poduzele po tom pitanju, jer su mnogi od njih bili prijatelji s robovlasnicima. Mnogi od njih su i sami bili robovlasnici, pa je to bila neka vrsta de facto robovlasničke države, čak iako je ropstvo tehnički bilo zabranjeno. Dakle, njezine nevolje i izazovi su suvremeni, Kaliforniju se shvaća kao zemlju progresivnu politički i tehnološki i naprednog razmišljanja, zelene energije. Ali zagrebete ispod te površine i dobijete državu sa stvarno mračnom poviješću.

Bavili ste se i transkontinentalnom željeznicom. To je jedan od velikih projekata koji je stvorio neke od prvih tajkuna. Svi su je gradili, od kineskih robova, bijelaca a razvija se i danas. Ako smu dobro upućeni, spor je bio oko toga u kojem će smjeru ići, između dvije tvrtke koje se natječu s dvije rute. Ima li još zanimljivih detalja?

Izvorno se rasprava o transkontinentalnoj željeznici zapravo vrtjela oko ropstva, Jug je želio da njihova vlastita transkontinentalna željeznica ide preko svih robovskih država i u Kaliforniju, a Sjever je želio drugu transkontinentalnu željeznicu koja bi prolazila preko slobodnih država i u Zapad. Samo zbog Građanskog rata i kolapsa ropstva mogla se izgraditi transkontinentalna željeznica jer kada se ropstvo izbaci iz slike, onda su i Sjever i Jug mogli doći do lakšeg kompromisa oko toga gdje bi ta željeznica trebala ići. I tako je sagrađena 1869. godine, a nakon građanskog rata i nakon ukidanja ropstva.

Očito je i general Custer postao svjetski mit, ali iako se zna da on nije bio baš tako veliki vojnik i strateg, i dalje je jedno od najpoznatijih lica Amerike. Zašto?

To je stvarno dobro pitanje. Mislim da postoji mnogo mitologije oko Custera. Da su Amerikanci mislili da je on neki veliki ratnik i veliki heroj i mučenik američke ekspanzije na zapad. Sada znamo da je bio malo veći zlikovac, da nije bio toliko uspješan i da je umro prilično neslavno jer je podcijenio Indijance protiv kojih je krenuo. Ali on za mnoge ljude, mislim, predstavlja taj mit o divljem zapadu i surovom američkom pojedincu.

I danas se često spominje da nestanak Indijanaca stavlja veliki teret na SAD. Kako zapravo treba gledati na ovaj dugogodišnji tragični događaj?

Pa upravo tako, kao tragičan događaj. Američka kolonizacija u Sjevernoj Americi rezultirala je smrću doista milijuna američkih domorodaca. Nema jednostavnog načina da se prizna i svakako iskupi za tu povijest, ali veća pažnja prema ovoj povijesti i, nadamo se, veća podrška zajednicama američkih domorodaca je barem jedan način da se krene naprijed.

Mislite li da SAD nisu napredovale u prošlom stoljeću ili barem u zadnjih 50 godina u smjeru koji su to željeli očevi utemeljitelji? Jesu li tome pridonijeli mitovi o Divljem zapadu? Vidimo takve elemente i kod skupina pristalica Donalda Trumpa.

Ovaj mit o Divljem zapadu je stvarno trajan. Zapad nikada nije bio tako divlji ili nikada tako slobodan ili nikad tako grub, kao što se mnogi Amerikanci pretvaraju da misle. Zapad je zapravo izgradila savezna vlada i velikim darivanjima federalne vlade. Ali mnogi Amerikanci vole misliti da je sve to zbog nekoliko hrabrih bijelih pionira. I stoga mislim da Donald Trump koristi ovaj mit o Divljem zapadu kao dijelu zemlje koji su stvarno izgradili pojedinci, a ne zapravo vlada, što je i bilo.