Zagrebačka art-rock grupa Boa osnovana je 1979. godine i, iako je imala dvije povelike stanke u karijeri, najavljuje svoj veliki obljetnički koncert u zagrebačkom klubu Tvornica, gdje će proslaviti 35 godina glazbene aktivnosti. Tim povodom objavili su i spot s obradom svoje pjesme “Ljudožder” iz 1982. godine. Mladen Puljiz, 57-godišnji frontman grupe Boa, rođen je u Zagrebu, gdje se i školovao. Uz profesionalno bavljenje glazbom – s grupom Boa kao skladatelj, pjevač i klavijaturist od 1980. do 1983. snimio je tri albuma u Švedskoj – diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Neke od najvećih Boinih hitova, poput pjesama “Tako lijepa”, “Svi tvoji poljupci”, “Stup od soli” i “Kao mir”, čut ćemo i na koncertu 25. ožujka.
Najavite nam svoj koncert u Tvornici. Kakvu atmosferu možemo očekivati? Slavit ćete 35 godina na sceni?
Prošlo je 35 godina od objave naša prva dva albuma, koji su ušli u svaku malo ozbiljniju enciklopediju glazbe na ovim prostorima. Naime, prvi je album snimljen 1981. godine, ali je narezan u Jugotonu tek nakon našega povratka iz Švedske potkraj godine, tako da je 1982. godina ključna za karijeru Boe. Atmosfera na našim koncertima posljednjih nekoliko godina puca od pozitive, tako da stvarno uživamo...
Kakvu publiku očekujete na koncertu? Koliko vas sluša mlađa populacija, danas dvadesetogodišnjaci?
Publika na našim koncertima uglavnom je između 20 i 60 godina, s tim da je sve veći broj mladih. Vjerojatno su čuli da se radi o nečem posebnom, pa ih zanima...
Kakav je osjećaj znati da je neka pjesma, glazba koju ste napravili prije više od dvadeset godina, i danas aktualna te je i danas slušamo s istim žarom?
Pa, možda je to razlog naše dugovječnosti. Naše pjesme publika cijeni, a neke su hitovi više od 30 godina. Reakcije publike i danas su fenomenalne. Svakom je autoru priznanje publike najvažnije, tu nema prijevare.
Mogli bismo reći da ste proteklih godina ponovno aktivniji na glazbenoj sceni, s novim albumima, koncertima... Dobili ste neku novu energiju?
Mi smo zbog egzistencijalnih obaveza imali dvije pauze u glazbenom radu, pa očito nismo ispucali svu kreativnu municiju. Od 2006. godine objavili smo četiri autorska albuma...
Jeste li nostalgični prema nekim prošlim vremenima? Što vam najviše nedostaje iz razdoblja kada ste počinjali s glazbom i bili na vrhuncu popularnosti?
Svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane. Mi smo imali sreću što smo se počeli ozbiljno baviti glazbom u vrijeme kad je glazba kao medij bila dominantna, diskografi su bili u procvatu, kao i glazbeni biznis u cjelini. Uz to je rock u bivšoj Jugoslaviji bio na granici prihvatljivog, pa su rokeri imali tu dodatnu karizmu i u svakom slučaju bili napredni u odnosu na primitivizam, kojeg je u Jugi bilo čak i puno više nego danas. Svatko je nostalgičan prema danima najljepše mladosti, ali poanta je uspravno ići dalje.
U Zagreb 80-ih glazbena scena mogla se uspoređivati s drugim europskim gradovima. Koji su vam bendovi tada bili najdraži?
Zagreb je u to vrijeme bio živahniji od mnogih europskih centara što se tiče glazbe. Postojala je umjetnička scena i tu je bila najveća snaga, uz to što nije bilo velikih socijalnih razlika, pa je šansa za fer utakmicu bila puno veća.
Što pamtite kao najemotivniji događaj u karijeri? Nešto što vas se posebno dojmilo, možda i obilježilo vaš smjer?
Snimanje prva tri albuma u Švedskoj, gdje smo vrlo mladi vidjeli “kak se taj posel dela”, i nastup prije Bowieja na Dinamovu stadionu u svom kvartu pred 60.000 ljudi.
Kako ste nailazili na inspiraciju za pjesme? Kakav je to proces i o čemu ovisi?
Meni muzika dolazi sama, nikad ne proučavam druge da bih uzimao od njih. Ideje najčešće dobivam u dugim šetnjama.
Jeste li za neke pjesme unaprijed znali da će biti hit?
Nema pravila. Pjesmu “Tako lijepa” isfurali su urednici na radijskim stanicama, mi nismo napravili ni spot.
Postoji li neka pjesma koju ne svirate i ne izvodite rado na koncertima zato što ste je već stotine puta pjevali pred publikom?
Ne, upravo suprotno.
S druge strane postoji li ona koja vam apsolutno nikada neće dosaditi?
U glazbi uživam i mi nikad ne objavljujemo nešto iza čega ne stojimo i što nam se ne sviđa.
Jeste li na vrhuncu karijere imali groupies u pravom smislu te riječi? Jesu li vas djevojke obožavale... a i vi njih?
Mi smo sada obiteljski ljudi, a onog prije se ne sjećamo...
Zašto ste otišli živjeti u inozemstvo? To je ujedno bio i kraj jedne ere grupe Boa?
Posao, rješavanje egzistencije... Baviti se artom ovdje ne ide uz familiju. Nismo htjeli prihvatiti neke estradne obrasce, ali zato još uvijek uživamo u glazbi.
Prošle godine napustilo nas je dosta vrhunskih glazbenika. Čija vas je smrt najviše potresla i zašto?
David Bowie i Greg Lake. Moji veliki uzori kao autori i pjevači.
Danas možemo reći da stvaranje glazbe za vas nije egzistencijalna potreba nego čista ljubav?
Pretežak posao da bi ga se radilo bez ljubavi. Ljubav i talent u kombinaciji čine čuda.
>>Boa: Cure su ludjele za nama i slale pisma
>>Boa: Naše probe traju po tri sata, samo smo tada zadovoljni