Pet godina nakon televizijske premijere humoristične serije “Zauvijek susjedi”, njezini živopisni likovi opet uveseljavaju hrvatske gledatelje. Anegdote stanara jedne zagrebačke zgrade koji slobodno vrijeme najradije provode u kvartovskom kafiću na malim ekranima repriziraju se već četvrti put. Članica dramskog ansambla zagrebačkog kazališta Gavella Antonija Stanišić Šperanda oduševila je ulogom psihijatrice Izabele. Uspjeh serije u susjednim zemljama nije ju iznenadio jer je projekt s kojim, priznaje, nisu krenuli previše pretenciozno, radio izvrstan redatelj i talentirana glumačka ekipa.
– Ljudima u ovim teškim vremenima očito nedostaje smijeha, a serija im baš to nudi – kaže 35-godišnja glumica. Prije vrckave Izabele, u kazališnoj predstavi “Zabranjeno smijanje” redatelja Mira Gavrana glumila je psihijatricu u ljubavnom trokutu pa joj je isto zanimanje u seriji došlo kao idealan produžetak uloge.
– U isto vrijeme dobila sam ponudu da glumim poslovnu ženu opsjednutu modom i estetskim operacijama, ali instinktivno sam se odlučila za Belu i nijednom nisam požalila. Uloga mi je sjela jer su mi u privatnom životu prijatelji često znali reći da dobro slušam – smije se Antonija. Osim na televiziji, rođenu Požežanku trenutačno gledamo i u predstavi redatelja Olivera Frljića “Prolazi sve” u matičnom kazalištu Gavella. To joj je prva uloga otkad je prije 17 mjeseci rodila kćer Lilu. Nedavno su na Marulovim danima u Splitu s istom predstavom osvojili nagradu publike, a uskoro ih čeka i gostovanje u Beogradu.
– Oliver mi je uvelike olakšao povratak na posao. Bio je pun razumijevanja i sve je probe usklađivao s mojim majčinskim obvezama – kaže glumica. Beba u kući potaknula ju je na realizaciju projekta koji je prije nekoliko godina započela u Parizu. Ondje je napisala kratku priču koja je oduševila njezine kolege i prijatelje. Proglasili su je hrvatskom ženskom verzijom “Malog princa” i Antoniji predložili da je pretvori u slikovnicu. Život i dogodovštine glavnog lika, leptirice Siri, glumica će sama ilustrirati.
– Kao djevojčica obožavala sam čitati i slušati “Macu papučaricu”, “Antuntuna”, “Djevojčicu sa žigicama”, “Ružno pače”... Dugo sam živjela kao u bajci, a otkako imam kćer, priče i slikovnice intenzivno su se vratile u moj život – otkrila je Antonija. Završila je i Višu slikarsku školu, ali umjetnost je zbog glume pala u drugi plan.
– Nikad nisam previše voljela prirodne motive. Uvijek me zanimalo sve što je povezano s ekspresijom lica. Radila sam portrete maski, izrezivala komadiće novina, lijepila ih i oslikavala. Moja priča s umjetnosti nije završila. Još imam vremena za izložbu. U svemu sam samokritična i želim da sve bude savršeno – kaže glumica.