Prijatelji će za njega reći da je posljednji na liniji boema, a kad ga upitate da sam o sebi nešto kaže, na tren se povuče pa uz smiješak odgovara:
– Uvijek sam isti. I prvi i stoti dan otkad me upoznate. Mislim da je najbitnije ostati svoj bez obzira na to što radio.
A ono što on radi nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Mahir Kapetanović ili jednostavnije Maki jedan je od kandidata HRT-ova showa The Voice – najljepši glas Hrvatske, a da u priči o boemštini ima istine, uvjerili smo se i sami.
Filozofske misli
Već u prvom razgovoru jasno je da je riječ o momku drugačijeg senzibiliteta, koji voli filozofske rasprave i ne libi se otisnuti poljubac u nos prijatelju pred milijunskom publikom, kao što je to učinio u subotnjoj emisiji dok se opraštao od Dine Purića s kojim je ukrstio glasove.
– Nije bitna pobjeda jer sam u Dini pronašao prijatelja za cijeli život. Žao mi je što je ispao, znam da bi i njemu bilo žao da je situacija obrnuta – kaže, a kad ga upitamo kakva su mu očekivanja od Voicea, skromno dodaje:
– Audicije naslijepo bile su moja letvica koju moram ispuniti. Htio sam doživjeti to iskustvo, a sve ostalo što dođe je bonus. U showu se osjećam toplo i kreativno i promijenio je način na koji stvaram glazbu i kako se ponašam. Upio sam kao spužva ideje drugih kandidata. Ne kao da sam ukrao nešto od njih, nego iz iskustva što smo zajedno dijelili emocije. To utječe na tebe, promijeni te. Upoznavanje novih ljudi pomaže izgradnji vlastitog karaktera. A od glazbe, kaže, nije mogao pobjeći.
– Moja je mama kantautorica, uvijek je svirala i pjevala i u mislima mi je ostao njezin osmijeh dok je radila to što voli. Nema ljepše nego kad dijete vidi kako se mama smije – kaže Maki u čijem se obiteljskom domu u Zagrebu još čuva kazeta na kojoj on kao 3-godišnjak pjeva da želi biti glazbenik i svirati gitaru. Želja mu se ostvarila. Kakvi su mu planovi, pitamo ga.
– Tu je moj bend D EnD, a iako sam ja frontmen, svi smo stage, svi igramo ulogu života! Složili smo čvrstu životnu i glazbenu vezu, nas petorica dišemo kao jedan, radimo na autorskim stvarima – kaže Maki i otkriva:
Umjetnička utopija
– Zamišljam jednu umjetničku utopiju. Moj cilj je ostaviti svijet malo ljepšim jer previše je negativnih stvari. Ispunjava me ako vidim da moja glazba ispunjava druge.
Slobodno vrijeme, ako ga ne provodi s djevojkom Sarom s kojom je u vezi pet godina i razmišljaju o zajedničkom životu, voli provoditi sam.
– Često provodim vrijeme sam sa sobom. Ne osjećam se usamljeno sam. Žalost je kad se u društvu osjećaš usamljenim – otkriva nam Maki kojemu je uz glazbu strast i čitanje. Najdraži mu je pisac Tolkien pa na lijevoj podlaktici ima istetoviran prsten moći.
– To je moj simbol protiv ovisnosti jer svaka je strast ovisnost, pa i glazba, pogotovo kad se impulzivno i intuitivno živi.
>>Jacques: Tu pjesmu nikad nisam izveo jer nisam siguran u svoj seksepil
estrada u Hrvata doživljava koprenikanski obrat hahahaha, tko kuži-kuži..