Teo Grčić, mladi je glazbenik rodom iz Dalmatinske zagore koji je u kratkom vremenu osvojio publiku posebnim vokalom, karizmom i inspirativnim tekstovima, a ovaj četvrtak 19. listopada pred zagrebačkom publikom predstavit će i svoj album prvijenac 'Šav' u izdanju Hit Recordsa. Svojim vokalom Teo je ranije oduševio i neke iskusne glazbenike s kojima je dijelio pozornicu, poput Željka Samardžića i Sergeja Ćetkovića. No, krenimo prvo s novim albumom...
- Kad bi me pitali da se osvrnem na ovaj album, prije svega bi možda tražio da ga poslušate, jer je svaka pjesma sama po sebi osvrt na cijeli moj život, pa i na tisuće duša, događaja i emocija koje su dotakle mene, a i sve nas međusobno. "Šav" je zaista metamorfoza jednog sna koji je prisutan otkad sam živ i otkad sam postao sebe svjestan, pa do ovog trenutka njegove stvarnosti. Što reći osim da svakim stihom, svakom pjesmom i svakim novim stvaranjem živim najsretnije trenutke svog života i smisla mog postojanja - kaže Teo Grčić koji je u intervjuu za Večernji list progovorio i o jednom od prijelomnih trenutaka u njegovoj karijeri kada je prije dvije godine u rasprodanoj dvorani Lisinski stao na pozornicu s jednim od najomiljenijih glazbenika iz regije, Sergejom Ćetkovićem, a svojim je glasom šarmirao i 'starog estradnog vuka' Željka Samardžića.
Još je samo nekoliko dana preostalo do svečane promocije vašeg albuma prvijenca 'Šav'. Što zapravo simbolizira 'šav' i što vam je 'okidač' da upravo tako nazovete svoj prvi album?
Da, hvala Vam. Izuzetno se veselim tom događaju, a 'Šav' simbolizira jednu prijelomnu točku čovjeka u kojoj spozna tko je, za što je stvoren, u što će vjerovati, i prema tome poduzeti.
Kako ste zamislili svoju prvu promociju i gdje će biti održana?
Svoju sam promociju zamislio kao skup ljudi koji iskreno podržavaju i koji se iskreno vesele skupa sa mnom, najčišćoj manifestaciji onoga tko sam i što sam, a u čemu sigurno i sami imaju veliku ulogu, jer za mene se sreća i bogatstvo vrte isključivo oko tih nekih suštinskih stvari. To je ljubav, i podijeljeni trenuci s onima koje voliš, pa i svima koji su otvorenog uma i srca da upiju nešto dobro iz svega što mogu dati. Promocija će biti održana u prekrasnom zagrebačkom prostoru, Wespa Business & Lounge, u Green Gold centru.
VEZANI ČLANCI:
Kada je glazba u pitanju vrlo ste svestrani, a osim što ju izvodite, sami pišete glazbu i tekstove. Kako nastaju vaše pjesme? Imate li neke 'zadane okvire' kojima se vodite pri pisanju svake nove skladbe ili ste potpuno neopterećeni u tom smislu?
Oduvijek sam želio sam pisati svoje pjesme, mada sam izuzetno otvoren i prema svakoj dobroj tuđoj pjesmi ukoliko pronađe put do mene. Zadane okvire nemam ni u čemu. Zgražam se okvira generalno u životu, jer smatram da otvorenost, razmišljanje i spremnost i želja za učenjem, mogu nadići svaku barijeru, i unaprijediti sve pa tako i stvaralaštvo. Ono što je moja neka filozofija po pitanju kantautorstva, jest da svaka duša ima svoju melodiju i da onaj tko je iskren i ne podilazi, ne može i ne želi od nje pobjeći, te zato i postane toliko prepoznatljiv i autentičan, čak i kada drugom nekom napiše pjesmu.
Što vas najviše nadahnjuje kao autora?
Apsolutno sve, nikad ne znam što će biti okidač za neku novu pjesmu. Jako dobro primjećujem detalje, imam izraženu intuiciju, intenzivno osjećam i proživljavam sve što se događa oko mene. Volim razmišljati i zadirati u dubinu.
Jedan od prijelomnih trenutaka u vašoj karijeri dogodio se prije dvije godine kada ste u rasprodanoj dvorani Lisinski stali na pozornicu s jednim od najomiljenijih glazbenika iz regije, Sergejom Ćetkovićem. Kako vam je Sergej odlučio prepustiti mikrofon i kakve su reakcije uslijedile nakon što ste sišli s velike pozornice?
Čovjek sam koji je predan trenutku u kojem uživa, pa sam tako i na tom koncertu stalno bio na nogama, pjevao i proživljavao glazbu. U jednom momentu, dok je šetao kroz Lisinski, Sergej je došao do mene, ja sam se naklonio, on također, pa mi dodao mikrofon. Otpjevao sam refren pjesme "Ljuska oraha" koju sam toga dana pustio ekipi koja je išla sa mnom, jer su oni uglavnom znali samo najveće hitove, a ne cijeli opus. Krenuli su slušati tu pjesmu cijeli dan, i eto, baš se poklopilo da dio nje i otpjevam. Ovacije i aplauz Lisinskog je bio skoro pa zaglušujući, a to je za mene jedan od najznačajnijih događaja jer me napunio nenormalnom energijom i motivom da konačno krenem u realizaciju svoje glazbene priče. Da ne kažem da mi je čovjek omogućio da osjetim nešto što nalikuje na sam vrh moga sna i da od tada još bolje znam za što se borim.
Sergej nije jedini od poznatih imena kojeg ste osvojili svojim talentom, svojim ste glasom osvojili i Željka Samardžića koji vas je pozvao da mu budete gost na koncertu. Kako je Samardžić došao do vas i koja je bila vaša prva reakcija?
Željko je prije svega jedan veliki gospodin i dobričina, koji plijeni pozitivnom energijom i skromnošću. Osobno sam napravio nekoliko 'covera' njegovih pjesama i objavio na Instagramu, nakon čega je on to pohvalio i kada je održavao koncert u mojem rodnom Sinju, pozvao me da mu budem gost. Također jedno nezaboravno iskustvo!
Koliko vam kao mladom glazbeniku znači podrška takvih etabliranih glazbenika?
A što reći, osim puno, stvarno je to jak vjetar u leđa, i nešto čega se prisjetite i što vas podigne u momentima kad se baš i ne osjećate najbolje.
Jednom ste prilikom izjavili i da ste osoba sam koja je krenula s apsolutne nule i samog dna. Jeste li ikada strepili od neuspjeha?
Od neuspjeha nikada, jer sve je stvar i percepcije što je to za tebe sreća i što je to za tebe uspjeh u životu. Neuspjeh je ne probati i ne dati sve od sebe. Radije bih tisuću puta propao i dizao se, nego živio neku komfor zonu i beznačajno trošio zrak.
Kako ste uopće završili u glazbi? Vučete li glazbeni gen iz obitelji?
Glazba mi je opsesija otkad sam svjestan sebe valjda, od jako malih nogu. Stalno sam nešto slušao, tražio, pjevao uz radio, i na sve strane. Oduvijek sam imao sliku sebe na pozornici i izraženu viziju kako želim zvučati i kakve tekstove pjevati. Odatle i razlog zašto sam, po nekim standardima, malo kasnije krenuo u realizaciju svoje priče. Otac jako voli glazbu, imao je tko zna koliko ploča Rolling Stonesa i starih rock bandova, a mama ima sluha, ponešto i svira, ali nije se nikad bavila glazbom.
Kada smo već kod obitelji, rodom ste iz Dalmatinske zagore. Uživate li tamo u pravom 'zvjezdanom statusu' i kako se nosite uopće s time? Je li odluka o preseljenju u Zagreb bila isključivo motivirana ljubavi prema glazbom?
Nisam ja još zvijezda, a i ne ponašam se tako, niti je glazba meni alat preko kojeg bi došao do titule 'zvijezde' i eto, kao nešto bio poznat. Glazba je moja ljubav i smisao, nešto što je meni sreća, i dajem joj se čitav. Sve ostalo su posljedice moga rada i mog odnosa prema drugim ljudima. Tako da prije svega želim biti čovjek na zemlji i primjer onoga o čemu pišem i pričam. Da, Zagreb je bio motiviran isključivo glazbom.
Tko vam je najveća podrška, a tko najveći kritičar?
Najveća podrška su roditelji i prijatelji naravno, međutim i ljudi koji su otkrili mene i moj rad. Stvarno čudo, točno onakva publika kakvoj stremim mi se događa polako, ali mislim da je to zahvaljujući čvrstoj viziji, iskrenosti i beskompromisnosti u ovome što radim.
Najveći kritičar sam sam sebi. Katastrofa jedna, ali ne bi se baš reklo ako provedete vrijeme sa mnom.
Kada je glazba u pitanju ne podliježete nikakvim trendovima, nastojite ostati dosljedni samome sebi. Možete li u Hrvatskoj pristojno živjeti samo od glazbe bez da se priklonite komercijalnom zvuku?
Trendovima nikako, iako sve slušam i otvoren sam apsolutno svakom zvuku i pojavi, jer kao što sam rekao već, nikad ne znate tko i što vas može nečemu naučiti ili inspirirati, a time i unaprijediti u nešto. Što god radili i implementirali, to ne smije biti na silu, zadnji pečat uvijek mora biti vaš.
Da se ne lažemo, pripadam pop žanru i pop-rocku, što će se pokazati u nekom budućem radu, jer već imam neke zamisli za sljedeći album, tako da je sam po sebi taj žanr komercijalne prirode.
Povedemo li se nekom logikom, ako stvaraš glazbu i sutra želiš naplatiti kartu za svoje djelo pa i živjeti od nje, baviš se i komercijalnim radom u svrhu svog stvaralaštva. Tako da su, na neki način, za mene to osnovno-srednjoškolske rasprave i podjele koje mi nikad nisu bile drage. Ili mi je nešto dobro i dira me, ili nije. Uvijek imaš na izbor. Ne blati nikoga, budi podrška, ukus je subjektivna stvar.
Nedavno je otvoren i natječaj za Doru 2024. Kakav je vaš stav o hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije i razmatrate li mogućnost da se publici predstavite i na velikoj pozornici u Opatiji?
Što se mene tiče, nitko sretniji od mene da svaka manifestacija u Hrvatskoj iznjedri mnoštvo super pjesama koje bi mogli nastaviti slušati i uživati u njima, ali nažalost smatram da je Eurosong stvorio kalup kojem se podliježe i to je nešto što ja ne vidim kao dio svoga svijeta i funkcioniranja, premda, ako nekad budem smatrao da mogu napraviti neku razliku i donijeti uz to uspjeh svojoj zemlji, zašto ne. Dori kao natjecanju želim da potraje i da napreduje. Imamo mi štošta za ponuditi samo treba hrabrosti i lucidnosti.
VIDEO Anđa Marić otkrila da je imala 19 godina mlađeg ljubavnika: 'Za njih je zrela žena sveti gral'
kad bih barem jednog od navedenih znao