S 19 je prvi put završio na ulici. Vraćao bi se kući, ali zbog loših obiteljskih odnosa, s 21 je nepovratno ostao prepušten sam sebi i bez krova nad glavom.
Oko godinu i pol Karlo Maksimilijan Vuković spavao je na klupama, u parku, na parkiralištu, po vagonima, u garažama, ispod stuba... Po ćoškovima u koje bi se mogao zavući i bar malo zagrijati. A sve je vrijeme studirao i položio deset ispita na studiju filozofije i sociologije!
– Bilo je garaža s osvjetljenjem, tamo se može čitati. U nekom trenutku zauzeo sam jedno potkrovlje u nekoj poluruševnoj kući, uredio ga i ondje živio. Učio sam uz svijeću. Najsretniji sam bio kad bih u kasnim noćnim satima otišao na Dolac i novcem koji sam prikupio od boca za pet kuna kupio lepinju s puno luka i hrpom ljutih umaka – smije se djetinje ovaj 24-godišnji Zagrepčanin.
S njim smo se našli u Caritasovu prihvatilištu za beskućnike, kamo ga je uputio Centar za socijalnu skrb Gornji grad u koji ga je odvela njegova teta. Kod nje je bio tri mjeseca nakon što je doznala da živi na ulici, ali nije mogao ostati.j
– Kad si na cesti, fokusiraš se na svaki svoj korak, kako preživjeti sljedeći dan. Naučiš se nositi s raznim situacijama i ljudima, ima svega, recimo samo: od Olivera Twista do Quentina Tarantina – opisuje Karlo.
Mama ga je rodila sa 17, nakon tri godine roditelji su mu se rastali i obiteljska situacija nikad nije bila dobra. Prijatelji su njegova obitelj, kaže.
– Život gledam kroz određenu dozu cinizma. Već prije ceste imao sam puno prijatelja koji su mi znali s vremena na vrijeme pomoći. Meni su moji prijatelji moja obitelj.
To nisu samo ljudi moje dobi, ima i starijih. S ljudima s kojima sam doslovce dijelio kontejner za smeće sudjelovao sam u vrlo poticajnim intelektualnim razgovorima, puno njih inteligentnije je od mnogo ljudi koji imaju čvrstu poziciju u društvu, koji imaju sve. Ali ovi su previše senzibilni da bi se uklopili – govori Karlo. Dok je živio na ulici, katkad je bio prisiljen i “žicati” novac.
– Žene do oko 60 godina uvijek bi dale i više nego što su imale, dok bi se neke starije bakice zgražale. Jedna je pljunula i otišla. Ja sam se samo nasmijao – kaže. Nailazio je na loše puteve i opasne ljude, ali intuitivno ih je obilazio i fokusirao se na svoj san: da završi fakultet i postane profesor.
I to u srednjoj školi, ističe. – Na fakultetu su studenti već formirani, a u srednjoj mnogo njih, pogotovo danas uz milijun informacija, ne znaju što će, zbunjeni su. Ja znam kako se najbolje nositi s takvim stvarima i znam da bih im mogao pomoći, koliko god to smiješno zvučalo.
Iako je položio deset ispita, zbog manjka ECTS bodova izgubio je pravo na studiranje i dugovao je novac fakultetu. No kad je dospio u Caritasovo prihvatilište, tamošnja voditeljica Iva Hrvačić kontaktirala je fakultet i dogovorili su da Karlo nastavi studirati. Ponovno je upisao prvu godinu, a odnedavno više nije u prihvatilištu za beskućnike nego u studentskom domu!
– Odobreno mi je pauziranje i oprost duga te ponovno studiranje. Prosjek ocjena najvjerojatnije će mi biti pet, a planiram jako dobro proći sve iduće godine. Studiram filozofiju i sociologiju na Hrvatskim studijima, gdje vlada vrlo inspirativna i pozitivna atmosfera – kaže Karlo.
– Karlo je izniman i jako želimo da uspije – kaže I. Hrvačić dok obilazimo čistu i urednu kuću s dvokrevetnim i trokrevetnim sobama. Održavaju je sami stanari, no nitko od njih nije htio govoriti o svojoj sudbini. Ondje ih je trenutačno 19 u prosječnoj dobi od 45, većinom iz gradova i sa srednjom stručnom spremom.
Najstarijemu je 86, ali ne želi u dom, ondje se navikao, premda je do godine dana zakonski period u kojem beskućnici u prihvatilištima ostaju. Ne diže glavu s novina kad smo mu banuli u sobu. Trećina ih ima djecu, ona bi se po zakonu morala brinuti o njima – ali za to ih treba roditelj tužiti. Ovi ljudi to ne čine.
Karlo je posjetio svoje bivše cimere u četvrtak, donio im napolitanke i sok, a svima koji su u depresiji bez posebnog razloga poručio: – Obiđite koju od kuća tipa Kosnica ili Caritas u Sesvetskom Kraljevcu i porazgovarajte s ljudima koji su unutra pa ćete shvatiti koliko ste sretni!
>> Bio je zvijezda Arsenala i Engleske, a sada je alkoholičar i beskućnik
Ovom mladom čovijeku želim sretan Božić i puno puno više sreće u budučnosti nego što je imao di sada, svakako to zaslužuje.