Da život nekad doista piše romane, uvjerio se bivši novinar nekoć popularne emisije "Glamour Cafe" i voditelj "Hrvatske uživo" Ivica Kovačević koji posljednjih godina karijeru gradi pod prezimenom Marc. Iako se u Hrvatskoj ostvario kao plesač, novinar i glumac, život mu se iz temelja se promijenio 2007. godine nakon što je na lutriji osvojio zelenu kartu. Spakirao je kofere i s posuđenim novcem krenuo "preko bare", u potragu za svojim američkim snom. Od tada do danas nanizao je brojne uloge u poznatim filmovima i serijama, ali i suradnje sa slavnim facama među kojima su 50 Cent, ali i Adam Sandler u čijem je filmu "Hustle" (kod nas preveden kao "Prilika života") Ivica dobio ulogu. Svoju priliku odlučno je prigrlio, a svoje iskustvo i znanje danas prenosi i na mlade talente. U intervjuu za Večernji list Ivica je otkrio kako danas izgleda njegov život u Americi, što Amerikanci misle o Hrvatskoj, ali i kako je surađivati sa slavnim Adamom Sandlerom.
Posljednji intervju za Večernji list dali ste prije četiri godine, a od tada do danas nastavili ste nizati poslovne uspjehe u Americi. U međuvremenu se dogodila i pandemija koronavirusa... Koliko je ona ostavila traga i je li sada napokon sve došlo na svoje mjesto? Jeste li tijekom pandemije bili suočeni s financijskim teškoćama kao i brojni glumci u Hrvatskoj, ali i inozemstvu?
Kao i svugdje, pandemija je ostavila traga i ovdje. Sve je bilo stalo i neko vrijeme nismo imali nikakvog posla, no vrlo brzo stvoreni su protokoli zaštite u procesu castinga i na setu tako ta je produkcija brzo nastavljena.
Tijekom proteklih 15-ak godina ostvarili ste brojne uloge i surađivali s velikim svjetskim produkcijama. Na čemu trenutačno radite? Imate li u najavi neki novi veliki projekt?
Trenutačno smo usred pilot-sezone tako da ima dosta posla i vrti se mnogo stvari odjednom. Za sada je to sve što mogu reći da se nešto ne izjalovi.
Surađivali ste s brojnim zvijezdama, a među njima je i Adam Sandler s kojim ste radili na filmu "Hustle" koji je izašao prošle godine. Kakav je dojam ostavio na vas? Jeste li imali priliku za razgovor i neformalno druženje? O čemu ste sve razgovarali?
Raditi s Adamom bilo je posebno iskustvo. On je vrlo ugodan i iznad svega veliki profesionalac. Kako je cijeli film bio pod njegovom kreativnom i produkcijskom palicom, bilo je jako interesantno gledati kako funkcionira ispred i iza kamere. Dosta smo razgovarali o samom procesu jer je on navikao dosta improvizirati, a i ja to volim tako da je bilo zabavno. Dotaknuli smo se i Hrvatske i mnogih produkcija koje se tamo snimaju.
Kako dolazite do uloga u filmovima i serijama? Je li osobama koje ne dolaze s engleskog govornog područja teže dobiti ulogu?
Proces je uglavnom isti. Moji agenti pronalaze potencijalne projekte i uloge koje odgovaraju mom tipu. Nakon toga stiže poziv na audiciju koja se radi ili pred casting direktorima ili se šalje snimka. Svi sljedeći koraci uglavnom su pred producentima ili redateljem. Industrija se dosta promijenila dolaskom steaming platformi pa je mnogo otvorenija raznim naglascima i glumcima s različitih govornih područja.
Brinete li se sami o svojoj karijeri ili imate agenta i koja su točno njegova zaduženja?
Ovdje se teško bilo što može postići bez dobrog tima tako da ja imam vrlo sposobne menadžere i agente u New Yorku, Los Angelesu i Londonu.
Hrvatska se posljednjih godina etablirala kao prava filmska destinacija. Imponira li vam to? Kakve su reakcije vaših glumačkih kolega i suradnika kad im kažete da dolazite iz Hrvatske? Koliko znaju o našoj zemlji?
Hrvatska je u posljednjih desetak godina postala vrlo atraktivna turistička i filmska destinacija tako da svi znaju dosta o njoj. Ili su već bili tamo ili im je vrlo visoko na listi destinacija koje bi htjeli posjetiti.
U Hrvatskoj vas mnogi i dalje znaju prvenstveno kao novinara i televizijskog voditelja, no u Americi ste se posvetili glumi i kao glumac, ali i kao predavač na jednom od najcjenjenijih studija glume u New Yorku. Kako ste došli do tog angažmana i što vas najviše ispunjava u tom poslu?
Predavati sam počeo tek zadnjih nekoliko godina na poziv direktora studija u kojem sam i sam pohađao satove glume. Prenositi znanje i iskustvo koje sam stekao gradeći karijeru je fantastično. Rad s drugima jako me ispunjava i zadovoljava. Posebno kada im pomognem da se spreme za audiciju i kada dobiju dobru povratnu reakciju i posao. To mi je najbolja nagrada.
Iako se danas mnogima čini da živite "američki san", vaš dolazak u Ameriku nije bio nimalo lak i glamurozan. Svoj život počeli ste graditi od nule, a da biste uopće otišli u New York, morali ste posuditi novac. Kako je izgledao vaš život tih prvih mjeseci dok se niste snašli i što vam je predstavljalo najveći izazov? Jeste li se ikada bojali neuspjeha?
Prvi dani bili su jednako uzbudljivi i zastrašujući, no ja volim izazove. Imao sam cilj, a najveći izazov bio je pronaći pravi put do njegova ostvarenja. Kako ne postoji "vodič", morao sam se služiti metodom pokušaja i pogreške. Neuspjeh mi nije nikada pao na pamet. Jedini neuspjeh je odustajanje.
U New Yorku imate svoj "mali krug velikih ljudi" među kojima je i Tin Samardžić, bivši pjevač nekad popularne grupe "Saša, Tin i Kedžo". Kako izgledaju vaša druženja i ima li još Hrvata s kojima rado provodite rijetke slobodne trenutke?
Kako smo svi jako zauzeti, nekada je teško pronaći vrijeme za druženje, ali svi nastojimo ostati u kontaktu. Najviše vremena provodim s Julijanom Nydal, hrvatskim modelom koja je ovdje skoro koliko i ja. Nju smatram svojom američkom familijom i jako se često viđamo. Najviše volimo isprobavati nove restorane i coffee shopove.
Dobri prijatelji zavijek ostaju blizu. Oni dobro znaju tko su i koliko mi znače.
Nedavno ste bili u Hrvatskoj. Koliko često posjećujete obitelj i prijatelje u domovini i koji je, u vašem slučaju, najbolji lijek protiv nostalgije?
U Hrvatsku dolazim relativno često vidjeti roditelje i bratovu obitelj. Imam posebno blizak odnos s nećakom Matejem i nećakinjom Korinom koji su skoro tinejdžeri. Kada sam doma, najviše vremena provodim s njima, no stalno se čujemo telefonom i porukama. Zahvaljujući tehnologiji, svi smo danas jako povezani i prisutni jedni drugima u životu tako da nostalgije gotovo da i nema.
Ljudi će vam sve oprostiti osim uspjeha. Jeste li se u tu uzrečicu i sami uvjerili na svojoj koži?
Ne baš. Na loše komentare se ne obazirem i ne bavim se tuđim životima. Moj moto je "živi i pusti druge da žive".
U jednom intervjuu istaknuli ste da vam je velika želja da dobijete angažman i u Hrvatskoj. S kim biste voljeli surađivati kada su u pitanju redateljska, ali i glumačka imena?
Jako sam zauzet karijerom ovdje i nemam baš puno vremena za projekte preko bare. Hrvatska ima dosta odličnih redatelja s kojima bi bilo uzbudljivo raditi i, kada se tako nešto dogodi, ja ću se rado odazvati. Dado Matanić, Antoneta Alamat Kusijanović, Senka Bulić, Igor Barberić samo su neka od redateljskih imena koja mi padaju na pamet. Nadam se da ću jednog dana imati priliku dijeliti scenu ili ekran s mojom Zrinkom Cvitešić, a kako je njezina međunarodna karijera u strelovitom usponu, vjerujem da će se to uskoro dogoditi u nekom od svjetskih projekata.
Pratite li hrvatske filmove i serije? Koje vam je ostvarenje domaće produkcije proteklih godina zapelo za oko?
"Murina" je jedan od najinteresantnijih hrvatski filmova u zadnjih nekoliko godina.
VIDEO Giuliano otkrio kako je nakon vlastitog vjenčanja završio u zatvoru
Samo pitanje bez nekog cinizma: Zar se u Americi moze zivjeti sa nekoliko sporednih uloga u par prosjecnih serija i filmova?