"Ne glumi, samo prenesi stvaran život u eter. To je bit radija", kaže Kruno Belko, radijski voditelj sa 30 godina iskustva, kojega slušamo u programu TOP RADIJA, ali i u TOPCASTU u kojem ugošćava poznata lica iz svih područja javnoga života. Počeo je na lokalnim radio stanicama, Zaprešiću i Samoboru, da bi se posve profesionalizirao prelaskom na Obiteljski radio. Educirao se i na HRT-u, gdje je naučio spikerski zanat zahvaljujući kojem je snimio više tisuća reklama i stotine dokumentaraca i raznih tv emisija. Istovremeno je, kako bi se usavršio, pohađao i glumačke škole, zahvaljujući čemu je u 25 godina nanizalo 20-ak uloga u tv serijama i filmovima.
Ove godine obilježavate 30 godina rada na radiju. Je li vam brzo proletjelo vrijeme?
Kada gledaš unatrag, uvijek ti se čini da je vrijeme brzo prošlo, ali kada malo bolje razmislim i sjetim se što sam sve radio, gdje sam sve bio, koliko sam ljudi upoznao... perspektiva je malo drugačija.
Srećom, nisam previše nostalgičan, tako da kada razmišljam o prošlosti, uglavnom mi to pobuđuje lijepe emocije, nisam sjetan. Možda ću biti kad budem stariji. Počeo sam raditi vrlo mlad, pa unatoč 30-godišnjem stažu mislim da imam još dosta toga ispred sebe. Zadovoljan sam svojim životom i trudim se živjeti u trenutku.
Kako ste zavoljeli radio, jeste li ga slušali u djetinjstvu?
Radio koji pamtim iz djetinjstva najlakše je opisati u jednoj slici: sunčano nedjeljno popodne, tata u dvorištu pere auto, brat i ja napucavamo loptu s drugim klincima iz ulice, iz kuće dopire miris maminog nedjeljnog ručka, a na radiju trešti "sport i glazba". Iz svake kuće ili dvorišta čuo bi se kombinirani prijenos nogometnih utakmica. Kasnije, kad sam bio tinejdžer, pojavio se Omladinski radio i ubrzo nas je sve preuzeo. Taj je radio imao velik utjecaj na moju generaciju. Način na koji su ti ljudi stvarali program bio je nešto novo i potpuno drugačije i bili su mi veliki uzori u mojim radijskim počecima.
Nakon početaka na Radio Zaprešiću i Samoboru, bili ste na Radio Ciboni i Obiteljskom radiju. Po čemu pamtite te godine?
Prelazak s Radio Samobora na Obiteljski radio bio je ključna prekretnica u profesionalnom smislu jer sam od tog trenutka mogao živjeti samo od tog posla. Na lokalnim radijima radilo se za honorare koji su bili poput džeparca. U devedesetima je pokrenuto puno novih radio postaja i zagrebačka radijska scena postala je zanimljiva i dinamična. Tih sam se godina potpuno posvetio tom poslu, želio sam se usavršavati, raditi na sebi, okušati se i na televiziji. Dobio sam priliku educirati se na HTV-u u Službi za jezik i govor i tu sam dobio baš ono što sam htio - stručnu i kvalitetnu edukaciju. Naučio sam spikerski zanat zahvaljujući kojem sam do danas snimio više tisuća reklama i stotine dokumentaraca i raznih tv emisija.
Nakon Antene ste šest godina bili na Gold FM-u. Kako vam je bilo na tom radiju, mnogi i danas žale jer se ugasio?
Gold FM je bio sjajan projekt u kojem sam bio od prvog do zadnjeg dana. Ispočetka kao programski direktor, a nakon godinu dana vratio sam se u eter, jer ipak je bilo prerano da se umirovim od voditeljskog posla. Gold je bio vrlo značajan iz više razloga. Možda je najvažnije to što je na neki način revitalizirao stariju glazbu i neke izvođače koji su polako počeli padati u zaborav. Odjednom ste na jednom mjestu uvijek mogli naći sve najbolje što je stvoreno u popularnoj glazbi od 50-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća, od swinga i jazza preko rocka, disca, soula, funka, pa do punka, new wave-a... a na naše oduševljenje, bio je tu i značajan udio mladih slušatelja koji su otkrivali glazbu stvorenu desetljećima prije njihovog rođenja. S obzirom na to da i sam volim tu glazbu i usudio bih se reći da je i dobro poznajem, nekako je logično i prirodno da sam se pridružio ekipi TOP RADIJA.
VEZANI ČLANCI
Tu vas slušamo u programu, ali i u TOPCASTU. Kakva je koncepcija, kako birate goste?
To je podcast u trajanju od 15-ak minuta, prilagođen današnjem užurbanom načinu života. Cijeli razgovor objavljujemo na našem YouTube kanalu, a najzanimljiviji dijelovi emitiraju se u eteru. Osnovna ideja je da se bavimo temama koje su bliske i zanimljive našoj publici, tako da sam do sada u 50-ak epizoda obuhvatio teme poput razvoja umjetne inteligencije, klimatskih promjena, kriptovaluta, automobilske industrije, raznih zdravstvenih tema. Bila su tu i neka poznata lica... Tarik Filipović, Juraj Šebalj, Goran Kulenović, Sara Stanić, Vlado Šola, Mario Valentić, Bruno Šimleša, David Skoko...
Zadnjih 25 godina ostvarili ste i niz filmskih uloga. Kako ste završili na filmu i televiziji?
Mislio sam da će mi glumačke tehnike i vještine pomoći u snimanju radijskih reklama koje su u to vrijeme uglavnom bile dramatizirane, pa sam upisao glumačku školu u Off Teatru Bagatella. Tamo me je u svijet glume uveo divan čovjek i veliki glumac i pedagog Krešimir Zidarić. Bile su tu i radionice filmske i TV glume gdje su gosti predavači bili mnogi cijenjeni redatelji poput Krste Papića, Lukasa Nole i mnogih drugih, pa me tako jednom prilikom na nekoj vježbi vidio Zrinko Ogresta i pozvao na audiciju za svoj novi film. Bila je to "Crvena prašina" i moja prva filmska uloga. Nastavio sam idućih godina s edukacijama na Maloj sceni, u Studiju Kubus i na mnogim radionicama u želji da se upoznam s raznim glumačkim tehnikama. Istovremeno sam povremeno dobivao angažmane i tako se u 25 godina nanizalo 20-ak uloga u tv serijama i filmovima. Imao sam i mali izlet izvan granica u jednoj njemačkoj mini seriji. Glumački posao me veseli, uvijek mu pristupam odgovorno i vjerujem da će biti još
Kako se najbolje opuštate, što radite u slobodno vrijeme?
Važno mi je kretanje, tjelovježba. Bez sportskih aktivnosti život mi je nezamisliv, do te mjere da sam prije par godina stekao diplomu fitness instruktora. Zasad još nisam počeo raditi kao trener, ali često me prijatelji i kolege pitaju za neki savjet. Prilično sam radoznao, sve me zanima pa stalno nešto čitam, ali sve teže zadržavam fokus jer sam kao i većina prilično sluđen od svih silnih izvora informacija koji nas bombardiraju sa svih strana. Volim se navući na neku dobru tv seriju, ali me najviše frustrira traženje meni novih, koje još nisam gledao.
Imate li kakvih neostvarenih želja u karijeri, kakvi su vam daljnji planovi?
Nemam nekih posebnih želja ni planova. John Lennon je rekao otprilike ovako: "Život je ono što se događa dok ti planiraš." Zahvalan sam životu što oduvijek radim poslove koji su mi ujedno i zabava. Sve što danas radim i dalje mi predstavlja izazov i uvijek se trudim biti bolji, možda sam ponekad i previše samokritičan, ali takav sam. Veseli me svaki glumački angažman koji dobijem, a radijski posao mi je uzbudljiv kao i prvog dana. Ima ta neka neobjašnjiva magija koja se stvara svaki put kad upališ mikrofon, a ispred studija zasvijetli crveni znak "ON AIR!" I tako već 30-ak godina. No svakim danom uživam sve više, jer životno iskustvo i zrelost daju ti neku dimenziju u eteru koju ne možeš imati kad si jako mlad. Ako uz to imaš govorničke vještine i otvoren um, tad posjeduješ alate s kojima možeš doprijeti do slušatelja i izazvati im emocije. Ali moraš biti autentičan, prirodan i iskren.
VIDEO