Dodjela Zlatnih globusa, nagrade Hollywood Foreign Press Associationa, udruge novinara koji prate zbivanja u Hollywoodu, a svoje napise objavljuju u medijima izvan Amerike, doista je događaj rame uz rame s dodjelom Oscara. Reklo bi se i podjednake važnosti jer udruga ima 90 članova koji djeluju u 55 zemalja, a njihove objave prati ukupno 250 milijuna ljudi izvan Amerike.
Otprilike se nakon ovih nagrada da nazreti na koje će se filmove usmjeriti pozornost članova Američke akademije filmske znanosti i umjetnosti. Kada je o televiziji riječ, s Globusima se može mjeriti jedino Emmy. Pogotovo je televizija ove godine bila zanimljiva jer američka televizijska produkcija nije imala plodniju godinu u povijesti.
Niz kvalitetnih serija
Prošle je godine, naime, publika mogla birati između ni manje ni više nego 487 originalnih naslova napravljenih za televiziju. Nevjerojatna je inflacija doista donijela cijeli niz iznimno kvalitetnih serija pa novinarima iz Hollywood Foreign Press Associationa nije bilo lako izabrati. Ili možda jest na način da se posluša duh vremena koja se u Hollywoodu nepovratno mijenjaju.
Četverostruki je dobitnik “Male velike laži” – za seriju ograničenog trajanja, najbolju glavnu žensku ulogu, najbolju žensku sporednu i najbolju mušku sporednu ulogu. Za dramsku seriju Zlatni je globus odnijela “Sluškinjina priča”. Najbolji je film “Tri billboarda ispred Ebbinga u Missouriju”, koji je također četverostruki dobitnik, Guillermo del Toro najbolji je redatelj za Oblik vode, Lady Bird pokupila je dva Globusa, za najbolju komediju i najbolju glumicu.
Osjetili ste, Globusi doista dišu u duhu vremena i društvenog trenutka. Ne može se sporiti da je “Tri billboarda ispred Ebbinga u Missouriju” vrhunsko ostvarenje koje se nameće kao veliki kandidat za Oscara u nekoliko kategorija. Ne bi nas iznenadilo da zlatni kipić ponesu Frances McDormand i uvijek karizmatični Sam Rockwell, da se potvrdi i na Oscarima kvaliteta ovog scenarija. No čini se pomalo nepravednim da “Zovi me svojim imenom”, iznimno provokativan film u kojem briljiraju Armie Hammer u doista neočekivanoj izvedbi, stalno podcijenjeni, a izvrsni Michael Stuhlbarg te novajlija Timothee Chalamet, ostane bez Globusa. Isto je tako iznenađenje da u svoj ovoj halabuci oko “fake newsa” gotovo nezapažen prođe The Post, odnosno Novine, novi Spielbergov film o poštenom novinarstvu velikog The Washington Posta u kojem su i jedna Meryl Streep te Tom Hanks.
Isto je tako teško sporiti kako je Sluškinjina priča serija od iznimne važnosti. Prikazivala se i prije skandala s Harveyem Weinsteinom, a i slojevita je, govori o više opasnosti koje vrebaju današnje društvo. Roman Margaret Atwood iz 1982. godine postao je s današnjim događajima ponovo aktualan. I mi bismo Sluškinjinoj priči dali prednost pred nominiranima Kruni, Igri prijestolja, Stranger Things, This Is Us, seriji koja u Americi uživa ogroman ugled, no nije na nivou ostatka. Što je nešto što se ne može reći za Male velike laži, seriju koja je pokupila četiri Zlatna globusa ispred Farga, Svađe: Bette and Joan, Grešnice i Top of the Lake: China Girl. Sasvim sigurno, nesporno je da se radi o odličnoj seriji, no je li baš ta serija od mora drugih, iznimno inovativnih i kreativnih, morala pokupiti naslov najbolje? Nekako nismo sigurni, čak je i ovi ostatak nominiranih imao svoje adute, pogotovo kada se radi o Svađi ili Grešnici u kojima su odlične uloge ostvarile i Jessica Lange i Susan Sarandon i Jessica Biel i Bill Pullman. Ili je naprosto prevagnulo to što Nicole Kidman u Lažima glumi zlostavljanu ženu, a Alexander Skarsgaard zlostavljača? Treba li po istim aršinima gledati i dodjelu nagrade za najboljeg redatelja Guillermu del Toru za Oblak vode koji je tipično njegova priča o ljubavi prema – čudovištu? Ako već Tri billboarda kod Ebbinga u Missouriju ne trebaju još jedan Globus, izostavljene su Novine, ali i Sav novac ovoga svijeta Ridleyja Scotta. Tu je Dunkirk koji se već otprije ne smatra nekim ozbiljnim konkurentom za veliku nagradu, no nema ni Zovi me svojim imenom, kao što nema ni Lady Bird koji je najbolji film, ali nije nominiran za režiju. Pogotovo je, potvrdimo ranije izrečeno, Zovi me svojim imenom trebao dobiti barem koju nominaciju više ili je doista prevladala klima gdje “drugačije”, u ovom slučaju homoseksualno, može malo pričekati, barem dok se ne riješe neka druga prava, kao da među pravima postoji razlika. Svaka čast legendarnom Garyju Oldmanu koji je i Winstona Churchilla odradio dovoljno dobro da je pokupio Globus, no možda ne bi bilo prerano nagraditi mlađahnog Timotheeja Chalameta za ulogu u Zovi me svojim imenom. Planina Brokeback svojedobno je bila senzacija, slično se trebalo dogoditi i sada.
Prvi Globus 2001.
Malo smo se utješili Zlatnim globusom za Jamesa Franca, glumca ne osobito popularnog, dapače jako zanemarivanog i podcjenjivanog u Hollywoodu, unatoč tome što je svoj prvi Globus osvojio još 2001. godine i sve je bolji. Tako je odličan i u iznenađujuće dobrom “The Disaster Artist” gdje je doista sjajno tumačio glavnu ulogu.
Kod serija, dakle, možemo nabrojati cijelu gomilu gubitnika, nema nigdje Američkih bogova, 13 razloga zašto, pa ni Twin Peaksa, pa onda ni Legiona ili bilo koje druge SF serije, da ne nabrajamo dalje. Kod filmova smo spomenuli kako su veliki gubitnici same dodjele Zovi me svojim imenom i Novine, no nema nigdje Vozača, biografskog Ja, Tonya, pa ni sjajne ekranizacije kultnog horor-romana Stephena Kinga Ono. Tek se stidljivo pojavio odlični Get Out, no i on je ostao kratkih rukava.