Nakon što su me urednici Al Jazeere Balkans obavijestili da idem u Italiju, kolega snimatelj Nino Čučić i ja krenuli smo na deset sati dug put do Norcije koja je najteže stradala u potresu. Koliko god u vožnji slušali vijesti i informacije o posljedicama potresa, ništa vas ne može pripremiti na ono što smo ondje vidjeli. Glavna prometnica do Norcije bila je zatvorena pa smo se do samog mjesta penjali uskom neosvijetljenom cestom na kojoj je bilo odrona i puknuća asfalta. Policija, vatrogasci, civilne službe, TV ekipe bili su na svakom koraku. Svako malo gubili smo telefonski signal. Svjedočili smo dramatičnim prizorima, razrušenim domovima, preplašenim i šokiranim ljudima. Kuće su im bile oštećene još od potresa prije dva mjeseca, a ovaj najjači potpuno ih je razorio. Srednjovjekovna bazilika svetog Benedikta gotovo je sravnjena – počela je priču Matea Damjanović, 35-godišnja reporterka Al Jazeere, koja je nakon tri snažna potresa i niza podrhtavanja tla u središnjoj Italiji izvještavala s mjesta događaja.
Na mjestu epicentra
Potres jačine 6,5 stupnjeva po Richteru najjači je u posljednjih 36 godina, a epicentar mu je bio u Norciji. U priopćenju geofizičkog odsjeka PMF-a piše da je to nastavak seizmičke aktivnosti koja je počela u kolovozu u području Amatrice – Norcia. Podsjetimo, tada je poginulo tristotinjak ljudi. Talijansko tlo treslo se ponovno i jučer u noći.
– Šibenčanka Maja Gnjidić Verdecchia, koja živi u Italiji, puno nam je pomogla. Iskreno, kada radite ovaj posao, izvještavate uživo s terena i pripremate priloge, ne razmišljate o strahu i svemu što bi vam se moglo dogoditi. No bilo je neugodnih situacija. Bili smo smješteni u hotelu 40-ak kilometara udaljenom od epicentra. Savjetovali su nam da spavamo u odjeći kako bismo bili spremni na izvanrednu situaciju. S nedjelje na ponedjeljak cijelu su se noć osjećala podrhtavanja, a u pola pet ujutro hotel se zatresao zbog potresa od 4,2 stupnja po Richteru. Priznajem, bilo me strah. Tu noć nismo oka sklopili – govori Matea i dodaje:
Tata me čuva s neba
– Suosjećala sam s ljudima jer sam kao dijete zbog rata morala napustiti rodnu Petrinju. Znam kako je kada preko noći ostanete bez svega. Mnogi spavaju u autima i šatorima na niskoj temperaturi jer žele biti u blizini svojeg doma. U jednom od prihvatnih kampova na Jadranu, u Porto Sant’Elpidiju, upoznala sam gospođu Nadu koja je tijekom rata u Hrvatskoj došla u Italiju i opet je ostala bez svega – kaže reporterka i dodaje da je mnogo toga naučila.
– Događaji poput ovog podsjete vas koliko biste trebali biti sretni što imate obitelj na okupu – kaže Matea, čiji je put u Italiju zabrinuo njezine bližnje:
– Najviše su se brinuli mama, sestra i brat. Oni su mi i najveća podrška u svemu što radim. A i znala sam da sam sigurna jer me moj tata negdje gore s neba čuva i prati.
navodno ste i vi nekad bili novine. sad ste smeće.