One nisu samo sestre blizanke, nego i najbolje prijateljice čija se pozitivna energija osjeti čim ih ugledate. Dea i Mia Maretić, dvadesetogodišnje blizanke, odlučile su pričekati sa studiranjem kako bi se posvetile onome što već godinama rade - modelingu. Podršku u tome daju im roditelji, Snježana i Goran Maretić. Zbog njih su se upustile i u kreativan obiteljski posao izrade nakita od žice za njihov brend StrAngels.
Rano ste započele s manekenskom karijerom.
Dea: Već kao bebe snimale smo kataloge za dječju odjeću.
Mia: Uglavnom su to bile dječje revije u šoping centrima, gdje smo stjecale prva iskustva u manekenstvu.
O čemu ste maštale kada ste bile male?
Mia: Sjećam se da sam se kao klinka zamišljala na ledu jer sam voljela klizati, pa sam željela biti profesionalna klizačica, ali i instruktorica klizanja.
Dea: Ja sam se od malih nogu zamišljala u manekenskom svijetu. I taj osjećaj, kad izađete pred punu dvoranu, a svi pogledi upereni su u kreaciju koju nosite, a samim time i u vas, nešto je posebno. S vremenom se i trema polako smanjuje, a to se na pisti odmah uočava.
Mia je pobijedila na natjecanju The Look of the Year održanom na Siciliji, a Dea je išla na svjetski izbor World Top Model 2015. godine. Koliko se razlikuje modeling vani i u Hrvatskoj?
Dea: Da, osvojene titule mnogo su nam pomogle u karijeri. Morate znati da se jako puno cura želi baviti modelingom i manekenstvom, a s obzirom na konkurenciju nije nimalo lako uzdići se iznad većine.
Mia: Velika modna tržišta podrazumijevaju i veću konkurenciju, kako među dizajnerima tako i među modelima, osobito ženskim. U tom smislu i castinzi su zahtjevniji. Agencije šalju djevojke na mnogo castinga u inozemstvo, tako da se prolaskom bilo kojeg castinga lagano uzdižete, kako na osobnom planu tako i na ljestvici same agencije koja vas šalje. Isto tako, i honorari za revije vani su izdašniji od domaćih.
Tko su vam uzori?
Dea: Meni je već duže vrijeme najdraža Gigi Hadid.
Mia: Divna je Gigi, ali Romee Strijd meni je još posebnija.
Koje su pozitivne, a koje negativne strane modelinga?
Mia: U pozitivne strane svakako bih ubrojila putovanja. Posao modela pruža priliku da doista upoznate svijet, različite kulture, a samim time i sebe, što je bitno za samopouzdanje.
Dea: Istina, vjerujem da smo u odnosu na druge cure u maloj prednosti. Nema baš puno blizanki u manekenstvu, a dizajnerima je to vrlo interesantno. Ako ćemo o lošijim stranama, naravno, tu su ponekad preduge probe, beskrajna čekanja na castinge, stalna kontrola kad je riječ o jelovniku. Nema opuštanja.
Spomenule ste kontrolu u jelovniku. Kako još pazite na izgled?
Mia: Osim već istaknute kontrole ishrane, što je i najbitnije, volim trčati po nasipu kraj kojeg živimo.
Dea: Da, često trčimo, a kad je lošije vrijeme doma imamo i traku za trčanje. Uz trčanje, ja se volim i lagano istezati uz neke svoje vježbe koje sam si sama osmislila. Uz neizostavnu muziku, naravno.
Biste li voljele ostati u tom poslu?
Mia: Svi znaju da je to posao koji ne možete raditi cijeli život. Tome nas je oduvijek podučavala i naša draga agentica Tihana Harapin Zalepugin, koja je već početkom srednje škole prepoznala naš potencijal, a i danas nam je velika podrška. Vidjet ćemo, ja zasad uživam u tome, a svjesna sam važnosti daljnjeg školovanja i obrazovanja.
Dea: Slažemo se obje u tome i namjerno smo u dogovoru s roditeljima koji su nam stalna podrška na godinu dana pauzirale s upisom na studij, što nas neće mimoići. Dulje boraveći vani, konkretno u Milanu, gdje nam je i agencija Major models, niste baš u stanju studirati i posvetiti se profesionalnom modelingu, tako da ćemo vrlo brzo znati što i kako dalje: posvetiti se nekoliko godina manekenstvu te svoje iskustvo i znanje adekvatno unovčiti ili se u slučaju ulaska u osrednjost i prosjek vratiti u zemlju te uz studij tu i tamo odraditi koju reviju, ali više kao hobi.
Koje vam je omiljeno mjesto koje ste posjetile?
Dea: Bile smo već u dosta zemalja i gradova, al Pariz mi je nekako pri vrhu.
Mia: Meni je ipak u Milanu najljepše.
Kako ste se odlučile pridružiti tati u izradi nakita?
Dea: Kada smo s mamom odlučile tatu iznenaditi za njegov 50. rođendan malim katalogom StrAngels, logično je bilo i da baš mi poziramo i nosimo nakit u njemu.
Mia: Tata već dvadesetak godina ima obrt za izradu suvenira, minijatura i nakita. Kao male često bismo dolazile u njegovu radionicu i gledale što i kako radi. Otkako izrađuje anđele, želio nas je naučiti neke jednostavne radnje i pokrete u modeliranju. I tako, malo pomalo, i mi smo počele tražiti neke nove pokrete, poze, detalje.
Planirate li jednoga dana preuzeti izradu nakita i nastaviti obiteljski posao?
Dea: S obzirom na potražnju i interes, potencijala za to svakako ima.
Mia: Istina, a možda bismo mogle izrađivati i nešto svoje. Obožavam izrađivati narukvice kombinirajući tatinu žicu i poludrago kamenje ili kristalne perlice u bojama.
Dolazite iz obitelji u kojoj imate i glazbenika. Jeste li razmišljale da se okušate možda i u tom pravcu?
Dea: Da, tata je dugo svirao bubnjeve, studirao ih u Milanu na muzičkoj akademiji, bio član ITD banda, ali glazbene afinitete ipak ćemo pokazivati jedino pod tušem.
Mia: Da, ili u našoj sobi s karaokama.
Svađate li se?
Mia: O da! Pa kakve bi mi to sestre bile da se nekad ne zakačimo malo? (smijeh)
Dea: Znate što? Mia vam je nekada toliko tvrdoglava da ju netko mora malo naučiti da ne može sve biti po njenom, a tko će ako ne njezina seka?! Šalu na stranu, jako smo povezane. I sve bismo napravile jedna za drugu. Osim slaganja kreveta.