Jedna od najomiljenijih regionalnih grupa, rock-legende Partibrejkers, 26. veljače vraćaju se u Zagreb, gdje će koncertom u Tvornici kulture obilježiti 40 godina postojanja. Njihov frontmen Zoran Kostić Cane (57) poznat je kao osoba bez dlake na jeziku, a u intervjuu se dotaknuo njihovih najpoznatijih hitova i progovorio o aktualnoj situaciji.
Vraćate se u Zagreb, grad u kojem uvijek volite nastupati. Što nam pripremate?
Zagreb je jedno od naših najdražih uporišta. Iduće godine bit će 40 godina otkad smo tu prvi put nastupili. Publika u Hrvatskoj nas voli, u Zagrebu uvijek imamo dobar prijem. Vjerujem da će biti O.K., zaželjeli smo se svirke.
Dosta glazbenika govori kako im je tijekom zadnje dvije godine najviše nedostajala svirka. Vjerujem da je i kod vas tako?
Jest, jer ovo vrijeme sa svim svojim informacijama i porukama odvelo nas je u apstrakciju i to jako opasnu. Ljudi svašta pričaju, nema slobodnog rezoniranja, sad je sve apstrakcija što se priča. Ne znam je li istina ono što se priča, da nam namjerno truju srž bića.
Vi ste, dakle, uvjereni da ovaj virus nije nastao prirodnim putem?
Normalno da nije. Netko je stotinama godina radio na ovome, na ispunjenju plana da se igra s nama. Ja se ipak pridržavam svih mjera, nosim masku i ne izlazim puno van. Pazim se pa što Bog da. No, siguran sam da je ovo umjetni virus.
Preselili ste se iz Beograda u Zrenjanin. Znači li to da vam više odgovara manja sredina?
Manje je frustracija, mirnije se živi, premda je i ovdje carstvo osiromašenog betona.
Partibrejkersi ove godine slave 40 godina postojanja. Je li vam brzo proletjelo vrijeme?
Pa ne baš, ali sam se jako iznenadio jučer kada sam shvatio da mi sin puni 30 godina. Rekao sam mu: "Davide, pa zar već trideseta?" A on mi je odgovorio: "Zadnjih pet je tako proletjelo." On nije ni osjetio. Četrdeset godina Brejkersa je i 40 godina mog života. Nisam ja sad samo svirao, valjda sam i nešto drugo napravio u životu?
Počeli ste na samom kraju novog vala, uostalom bili ste predgrupa Šarlu akrobati na njihovu zadnjem koncertu. Kako pamtite ta vremena?
Mi smo u biti bili pravi rokeri, a to smo i ostali. Krasili su nas jezik i energija ulice. To je bio rock s punk bazom i nismo imali veze s ekipom iz Paket aranžmana, iako smo bili dio te scene. Šarlu akrobati bili smo predgrupa na tri koncerta, a tada je stvarno bilo puno talentiranih i dobrih bendova.
Zanimljivo je da ste i vi prvi album, kao i drugi beogradski bendovi, snimili za Jugoton. Je li i kod vas "krivac" bio Siniša Škarica?
To pitanje treba postaviti ovima iz diskografske kuće PGP RTB, koji i danas ne mogu shvatiti neke stvari. Sjećam se kada je Škarica dobio demo snimke naših pjesama "1000 godina" i "Večeras", da nam je rekao: "Dođite u Zagreb, mi ćemo vam platiti studio i izdat ćete ploču za Jugoton." No, onda su nas odbili s drugim albumom, jer im kao nismo bili dovoljno buntovni. A na tom drugom album su bile pjesme poput "Prsten", "Put", "Mesečeva kći" i druge. E to vam je paradoks, tražiš nešto što misliš da je za tebe, a dobiješ nešto što ne razumiješ. Mi smo uvijek bili "trinaesto prase", autsajderi i ostali smo underground, premda smo imali velike koncerte za tisuće ljudi. Znali su nam često predlagati sulude ideje, pa kad smo snimili "Hipnotisanu gomilu" i "Kreni prema meni", tadašnja diskografska kuća rekla nam je: "A mogli biste sad i napraviti prepjev neke pjesme." Mi smo vam bili stijena na kojoj se razbijao val nerazumijevanja. A nama u bendu bilo je najvažnije da nam se nešto sviđa ili ne. Imali smo i milijun grešaka, ali u principu smo vjerovali kako nitko ne može imati prava nad nama.
Jedan od bendova koji je bio dugovječan je i Parni valjak. Nažalost, nedavno smo ostali bez njihova pjevača Akija Rahimovskog...
I pjevači umiru, zar ne? Ne znam tko je sljedeći pjevač, možda sam ja?
Ove godine obilježava se 30 godina od projekta Rimtutituki, u kojem ste s članovima Električnog orgazma i EKV-a prosvjedovali protiv rata i mobilizacije. Kako danas gledate na to? Je li vas tada bilo strah?
Nije, premda nije bilo jednostavno. Morali smo to napraviti i ćao. Htjeli smo pokazati da ima i drugačijih ljudi od te "hipnotisane gomile". Možemo se zezati i biti ovakvi ili onakvi, ali ljudski život je iznad svega. To je bio naš put do Boga.
Kako sad gledate na aktualnu situaciju u Srbiji? Ima li opet "hipnotisane gomile"?
Svugdje je to isto. Politička korektnost je sve pojela, pokvarila je umjetnost, dovela je laž i licemjerje u prvi plan. Svugdje ljudi teško žive, mi smo dio jednog svjetskog procesa, a pogotovo je tako na ovim našim prostorima. Nevjerojatno mi je da mi sami ne možemo napraviti svoj posao, srediti susjedske odnose. Uvjereni smo da smo druga klasa ljudi, a da su oni na zapadu neke face. E nije tako. Tko su ti ljudi da mi govore što ću raditi? Imam osjećaj da samo popunjavamo naše živote u korist tuđeg profita. onda imamo još jedan problem. Feministice su dale pravo ženi da ostane sama. To je s*anje. Žena će na*ebati od žene. kako da vam objasnim? Da nema tate i mame, ne bi bilo ni nas. Tvrdnja kako žena može živjeti bez muškarca je suluda. To su sve surogati pravog života koji se nameću kao jedino pravo žene. A nije tako. Najveće pravo žene je da bude žena, da bude prekrasna. Žene su snažnije i veće od muškarca. Iza svakog muškarca stoji žena, a muškarac je samo daljinski upravljač u njenim rukama.
Koliko vam religija pomaže u životu?
Religioznost nije završen proces, nego traje cijeloga života, do zadnjeg časa kada kažeš: "Gospode, pomiluj me grešnog, spasi me i oprosti mi." Pomaže samim time što bistri naš um i štiti nas od svih obmana i gluposti koje nas okružuju. Često čujemo kako netko kaže: "Moram napraviti ovo ili ono." Ne mora se ništa, čovjek samo mora dati odgovore i o tome ovisi ide li gore ili dolje. Nemojte misliti da sam neki agitator, tko voli, neka izvoli.
Vratimo se glazbi. Nedavno ste s grupom Artan Lili snimili pjesmu "Rokenrol posle rokenrola". Ima li uopće rokenrola poslije rokenrola?
Suočio sam se s razmišljanjima mlađih kolega koji misle kako ga neće biti, ali ja sam uvjeren da će ga biti, kao što će biti i dobrih ljudi. Mislim da će ta glazba opstati jer nudi velike ideale, ljubav prema ljudima i prema svojoj slobodi, te individualnosti koja ide u korist zajednici. Ljudi su zloupotrijebili rokenrol, pa svašta podrazumijevaju pod tim. Još uvijek ima i starih rokera. Tu su Stonesi, Bob Dylan, Van Morrison, Jerry Lee Lewis. To su slamke spasa. Volio bih da svi ideali koji su nas krasili kad smo bili mladi žive i dalje u nama. Živi i pusti druge da žive i ne radi ono što ne bi da drugi rade tebi. Ako nestane životnog uvjerenja, više neće biti ni rokenrola.
video: Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji novo lice godine
Cane pametno zbori !