Spona s ponosom predstavlja jubilarni, deseti po redu, studijski album zagrebačkog kantautora Zvonimira Varge. Album nazvan „Muzika“ sadrži deset pjesama na hrvatskom jeziku te predstavlja autorski, svirački i aranžerski napredak u Varginoj karijeri. Slušajući „Muziku“, dolazi se do zaključka da je Zvonimir, surađujući s producentom Jerom Šešeljom, glazbeno potpuno sazrio i da je riječ o njegovom najkvalitetnijem albumu do sada! Iako je glazbeno raznolik, Zvonimir Varga iz pjesme u pjesmu dokazuje da se iznimno uspješno pronalazi u raznim glazbenim smjerovima, a unatoč činjenici da kompozicije donose ozbiljne poruke, njegove pjesme su radiofonične, melodične i lako pamtljive.
Album otvara pjesma „Gradu ispod Sljemena“, u kojoj se Varga s nostalgijom prisjeća svojih mladenačkih dana i druženja s dragim prijateljima, uz koje je proživio najljepše dane adolescencije. Energičnim vokalom i poetskom jednostavnošću Zvonimir izražava svoju vječnu ljubav prema Zagrebu te pjeva himnu bezbrižnijim danima lutanja i "nedodirljivosti". Kantautor je u zrelim godinama svjestan da će ti trenuci u njegovom svijetu trajati zauvijek i baš zato ih je odlučio zabilježiti kroz glazbu te emotivne stihove o gradu čije sunčane obojene ulice čuvaju bezbroj priča i uspomena. Slijedi „Katarina“, jedna od brojnih pjesama koje je Zvone posvetio svojoj voljenoj djevojci. Zanimljivo, Zvonimir je Katarini poklonio ovu prelijepu kompoziciju, a ona je njemu osmislila i snimila maštovit spot, koji prikazuje ljubavnu priču kroz dogodovštine dva dječja automobila - muški i ženski. Valja naglasiti da je upravo Katarina Matas (Muni Kuper Photography) i autorica interesantne cover fotografije za album. Sjetna balada „Pjesma poštaru“ nas podsjeća koliko je ponekad teško na pravi način ljubav izraziti verbalno jer „riječi nikad nisu dovoljne“. Autor to objašnjava na sebi svojstven, metaforičan i inteligentan način:
„Poštaru uzalud se spremaš ti / Bolje ti je negdje drijemati / Ljubavna pisma više nitko ne šalje“. „Dobar stari telefon“ je živahna i plesna pjesma koja govori o nekim starim, prošlim i pomalo zaboravljenim vremenima. Slike starih telefona, peglica i gramofonskih ploča koje se okreću u našim dnevnim sobama, kao da su ostale zarobljene u magli naših sjećanja. Zvone reagira na ubrzani protok vremena stihovima „Hej vrijeme stani, nemoj me ostaviti / Da ja mogu svoju dragu vječno ljubiti“. Skladba „Muzika“, po kojoj je čitav album dobio ime, priča priču o najvećoj strasti u Varginom životu – glazbi. Pjesme koje stvara, za njega su jedan poseban, magičan svijet te "utočište" u kojem nalazi ljepotu i ravnotežu. „Muzika me prati, kad nikog drugog nema“, nježno nam pjeva kantautor koji je u umjetnosti našao svoj mir. Slijedi "Nova za Kety" - rukopis već formirane Zvonimirove autorske osobnosti, koji je prepoznatljiv vokalno, glazbeno, ali i sadržajem. Pjesma je poziv na vožnju pod nebom obojenim u plavo u ime ljubavi koja traje zauvijek te savršeno opisuje poetiku glazbenika, koji svoj indie romantizam reflektira s obje strane crte, koja razdvaja stvaralački od privatnog života. Emotivna i sanjarska kompozicija „Vozim se“ izražava želju za odlaskom na neka nepoznata, još neotkrivena mjesta. Potiče na putovanja u male i velike gradove, mistične rijeke i planine, čarobna mora i pustinje… Iako pjesma „Donald Trump“ na određeni način govori o otuđenosti današnjeg društva, Zvonimir Varga tu temu nije opjevao isključivo „crnim“ stihovima, već je ostavio dovoljno prostora optimizmu i nadi da se postojeće stanje može i mora promijeniti. Da, svijet se „preokrenuo naopačke“ i često svatko gleda isključivo svoja posla, no to nipošto ne znači da je to normalno stanje, koje će trajati zauvijek.
"Najljepša cura u gradu" odiše daškom romantike u retro "štihu" 60-ih godina te oživljava zvuk ranog rock and rolla, koji teško može biti zaboravljen. Sve to prati i videospot koji filmičnim kadrovima poetično ocrtava noćni ugođaj Zagreba. Uz video pratnju, slušati ovu pjesmu gotovo je ugodno kao promatranje laganih, snježnih pahulja kako tiho padaju na grad. Posljednja pjesma na albumu zove se „Na kraju balade“, a govori o prekidu veze. I ovdje je Zvone ostavio svoj iznimno jaki „tekstualni pečat“, kojeg prate nevjerojatno snažni instrumenti. Lagana koračnica koja vodi do žestoke eskalacije, a varira od bonace, do laganog povjetarca, sve do oluje pa natrag u „mirne vode“. „Na kraju balade“ na najbolji mogući način prikazuje raspon emocija i glazbene raznolikosti koju nam Zvonimir Varga nudi.