Šimić: Više mi se sviđa zatvorenija varijanta, da igramo čvršće

Kao igrač bio sam na svih šest dosadašnjih velikih natjecanja, od Eura 1996., preko francuske bronce, do Austrije 2008. Dugo iščekivanje igrača napokon je završeno, jer kvalifikacije traju dvije godine i igrajući za klubove svi igrači mnogo razmišljaju i o reprezentaciji. 
Europsko je prvenstvo pravi blagdan, uz Ligu prvaka to je natjecanje neusporedivo s ostalima. Sjećam se svog prvog Eura, u Engleskoj 1996., kada sam došao iz HNL-a i igrao protiv Rui Coste, Figa i sličnih velikana, a uz bok našim velikim igračima. Osjećao sam se kao da sam bio u snovima! Na svakom se koraku osjeća dio velike fešte, a mogućnost da se usporedite s najboljima i pobijedite u toj konkurenciji teško se može usporediti s bilo čime. 
Posljednji dani uoči velikog natjecanja protječu u iščekivanju početka. Mukotrpne pripreme napokon su završene, dolazite u kamp, adrenalin se diže jer se bliži utakmica. Gledate otvorenje, u kampu ste, smjestili ste se. Oduvijek se zna da je prva utakmica vjerojatno i najvažnija. Iskusnijim je igračima svakako lakše, jer iskustvo se ne može kupiti. Ti stariji dečki znaju se nositi sa stresom, s očekivanjima, mirniji su. Ako bih uspoređivao svoja velika natjecanja i pritisak na njima, 1996. bilo je prvi put da Hrvatska izlazi na veliku scenu, imali smo odličnu momčad, to je bilo najplodnije razdoblje naše reprezentacije - nije bilo prevelikih očekivanja, a imali smo odličnu momčad.

Ostala dva puta, 2004. u Portugalu i 2008. u Austriji, očekivanja su već bila puno veća, vrlo visoka. Eh, sad, naravno da je problem ako su ta očekivanja nerealna. No, mi smo mlada država i nacionalni nam je naboj i dalje dosta velik, pa igrači daju i više nego oni iz ostalih reprezentacija. Možda i zato što nemamo jaku ligu pa su ljudi željni reprezentacije. 
Nama igračima u kampu je odlično. Pogotovu ako je ozračje u momčadi dobro. Momci imaju sobu za igranje, kartanje, u svom su svijetu i ne osjećaju pritisak iz Hrvatske. I to je dobro, doista smo se odlično osjećali u kampu, svaki put. Doduše, danas postoje mobiteli i internet pa je sve pristupačno, možete lakše pratiti zbivanja kod kuće. Je li bolje to ili potpuna izolacija? Ha, sve ima svoje prednosti.
I na kraju, riječ-dvije o sastavu. Smatram da imamo 15-16 igrača koji trebaju sudjelovati u tri utakmice i da će igrači tako biti mirni, bez obzira na to tko će igrati od početka, jer ako i ne igra u prvoj utakmici, ne znači da neće u drugoj ili u trećoj. Samo tako možemo postići dobar rezultat.

Olić je jedan od ključnih igrača i njegov je izostanak veliki hendikep. Pokazao je i u Turskoj koliko je važan, kad on igra dobro i Hrvatska igra dobro. Nemamo udarnih 11, no to je prije loše nego što je dobro, premda to znači i da imamo više od 11 vrlo kvalitetnih igrača. Važno je i kako se tko osjeća u ta tri tjedna, a to zna samo Bilić, bez obzira na to koliko ih mi poznajemo kao igrače. Sviđa mi se čvršća, zatvorenija varijanta, s tri defenzivnija igrača.