Sir i vrhnje (2)

S e-adrese fgeci@public.carnet.hr glavnom uredniku Večernjeg lista stiglo je e-pismo Zdenka Gecija, dr. vet. med. iz Veterinarske ambulante 'Mliječni put' d.o.o., Vrbanovec, Donji Martijanec, o prošlotjednoj kolumni urednice Vrta. "Na spomenuti članak imam veliku zamjerku jer je za mene osobno najblaže rečeno uvredljiv.

Naime gospođa Brkan u tekstu spominje gospođu Havranek kao prvu damu hrvatskog mljekarstva koja je bogme zašla u više hrvatskih štala nego mjerodavni ministar ili koji seoski veterinar. Za resornog ministra ne znam niti  je moje da budem njegov advokat, a opaska koji seoski veterinar u kontekstu je uvredljiva i zapravo mi nije jasno zašto gospođu Brkan smeta ako je netko seoski veterinar. Tako je netko i gradski novinar. Svaki se posao može obavljati loše ili dobro.

Gospođu Havranek veoma cijenim te smatram da njoj osobno nije potrebno veličanje na način da se nekoga drugoga (u ovom slučaju ministra i seoske veterinare) podcjenjuje i vrijeđa. Ne znam jeste li Vi osobno imali prilike upoznati kojeg seoskog veterinara, a ako niste, pozivam Vas da, ako imate želju ili Vas put nanese, svratite do nas. Bez gospođe Brkan."

Da Zdenko Geci, dr. vet. med., češće čita Vrt, zapazio bi kako se Vrt trudi izravno komunicirati sa svojim čitateljima (rubrike Odjeci ili Vrtovu poštu s neprestano dežurnim telefonom), da je "gradska novinarka" Brkan odavna  prerasla gradsku (nadam se ne samo smještajem!),  usput "djevojka sa sela", a i da bi pisala i ušla u ne jednu štalu svih fela, pa i s Vrtovom suradnicom prof. dr. Jasminom Lukač Havranek, s kojom sam u Vrtu četvrtak prije, kao da i uoči promjena plaćanja otkupljena mlijeka, objavila i izuzetno zanimljiv intervju s poprilično odjeka.

Sigurna sam da se na broj ulazaka u štalu ne vrijeđa ni ministar, a nipošto se ne bi smio ni ma koji seoski veterinar. Ne vidim smisla isprici, jer veterinari (i seoski i gradski, kao i novinari važnije dobri i loši!) odavna bjelodano znaju i Vrtov i moj stav i odnos prema njihovu poslu, a i prema ruralnom području uopće.

A da ima (i) seoskih veterinara  ponavljam: "neki seoski veterinar"   koji nisu vidjeli ni štalu ni kravu, a kamoli mlijeko ili sir o kojima pišem, bolje od moje sitne upadice kazuje "luda" krava i ostatak strašne hrvatske stočno-mesno-mliječne "sante" koji je s njome isplivao. Zacijelo je gospodina seoskog veterinara nepotrebna uvrijeđenost spriječila da kaže ono važnije, pokoju o bakterijskoj slici hrvatskoga sirovog mlijeka te posebice sira i vrhnja, koji je moja stvarna tema.

Očigledno ne posljednji put, sudeći po onome što govori i profesorica Havranek, a od čega sam uspjela objaviti samo malen dio. Upravo to bit će mi povod i poticaj da i ubuduće ulazim i u razne hrvatske štale i "štale" i da o njima pišem. S pozivom, a bogme i bez njega.