Sjeverna liga traži crkvenu imovinu?

Ako je doista točna informacija da se talijanska stranka Sjeverna liga zalaže da Hrvatska ne uđe u Europsku uniju dok ne vrati Crkvi oduzetu imovinu, onda možda ima razloga za zabrinutost. Ne zbog toga što bi Crkva postala bogatija (a što bi nekome sigurno smetalo), nego upravo suprotno – i Crkva i Hrvatska mogle bi postati preko noći još siromašnije.

Slučaj Dajla bilo je posljednje dramatično zvono na uzbunu oko pitanja Crkvi oduzete imovine. Država se upravo u slučaju Dajla pokazala kao najslabija karika jer je imovina u Dajli prošla faze od oduzimanja Crkvi preko povrata do sadašnjeg ponovnog oduzimanja. Ali i ponovnog mogućeg povrata nakon žestokih pritisaka iz Vatikana, koji je u slučaj Dajla upregnuo svoje najjače igrače kako bi se benediktincima iz Praglie vratio samostan i vrijedno zemljište u Dajli.

Država je Katoličkoj crkvi, ali i ostalim vjerskim zajednicama, proporcionalno vratila vrlo malo imovine, osobito one s popisa tzv. kapitalnih objekata. Najčešće stvari funkcioniraju tako se na najvišim državnim i crkvenim razinama sve načelno dogovori, ali zapne na onim provedbenim, županijskim, gradskim i općinskim.

U Crkvi su stoički podnosili takav tretman, ali sada ih polako hvata panika, jer je očito da država više nema novca za isplatu odštete za oduzetu imovinu, pa se traže zamjenski objekti. Ali jao, i te je imovine sve manje i manje, pa je Crkva spremna pristati na kojekakve kompenzacije i npr. uzeti (gle totalna paradoksa!) i zgradu Političke škole u Kumrovcu. Sve po načelu "daj što daš"...

Povrat Crkvi oduzete imovine trebao bi biti, zapravo, posljednja faza "materijalizacije" Crkve, koja već dva desetljeća nastoji utažiti glad za materijalnim nakon polustoljetnog komunističkog posta i pljačke, koji je Crkvu trebao osiromašiti i tako oslabiti do krajnje mjere.

No, komunistička se nakana pretvorila u svoju suštu suprotnost, pa kako je Crkvi materijalna slabost rasla, jačala je ona duhovna i proročka dimenzija. Živjelo se od pomoći iz inozemstva i milodara vjernika, a žarilo i palilo na duhovnoj i političkoj sceni. Danas je, tvrde mnogi, posve obratno. I možda upravo, kada se Crkvi vrati sva imovina, završi ciklus gladi za materijalnim i pokrene se novi duhovni zamah, koji je ovoj zemlji i ovom narodu u ovom trenutku potrebniji nego ikad.

Dakako, inicijativa autonomaške Sjeverne lige nema nikakve veze s time, jer može biti tek skrivena (ili otvorena?) namjera da se jedan slučaj Dajla s vremenom izrodi u desetke i stotine novih. Jer, kada se Crkvi vrati imovina kao što je to bilo u Istri, tko jamči da ih vatikanski igrači neće proglasiti "crkvenim slučajevima" i rješavati iza zatvorenih vrata.

Crkva toga mora biti svjesna, a država je sve mogla davno preduhitriti da je bila poštena i Crkvi vratila (ili joj barem dala odštetu) ono što je doista nekad bilo njezino. Glad za materijalnim odavno bi se zasitila i duhovnu crkvenu branu mnogi bi bezuspješno pokušavali svladati. Kako danas, tako i sutra kad uđemo u EU.