Svaki važan događaj u povijesti neke zemlje zaslužuje da bude obilježen na poseban način. Hrvatska je dugo i tegobno putovala prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji pa je dobar dio građana možda i izgubio preveliku volju za velikim i razdraganim slavljem. S druge strane, vremena su teška, a zemlja je u krizi, kad su svaka kuna i svaki euro bitni pa bi se rastrošnost na pompozna slavlja mogla zaista krivo protumačiti. U situaciji kada se štedi na svakom koraku i kada i oni koji plaću dobivaju iz državnog proračuna osjećaju neizvjesnost, ovakva vrsta slavlja možda bi doista izazvala revolt.
No ipak, taj za Hrvatsku povijesni datum moramo obilježiti primjereno i dostojanstveno, a Europska unija i svijet moraju vidjeti da nam je stalo, da se radujemo, da se ponosimo onim što smo postigli.
No, čini se da ne ide sve onako kako bi trebalo ići, ima kaosa, loše koordinacije, šlamperaja i svekolikog drugog “folklora” koji smo već imali prilike vidjeti u situacijama sličnima ovoj. No, grešaka tu nije smjelo biti jer se stvara dojam kao da nam zapravo nije stalo, kao da je sve to samo još jedno nužno zlo, nešto što moramo obaviti samo zato što bi nam drugi zamjerili kada to ne bismo učinili.
Vremena za “popravni” još ima, treba samo staviti glave na kup i uključiti dobru volju jer ovakve proslave ne trpe pogreške ni “paceraj”. Nitko od nas ne očekuje da napravimo planetarni spektakl, ali očekuju da pokažemo da smo sposobni slaviti s prijateljima.