U prošli se petak navečer, u udarnom televizijskom terminu, hrvatskoj javnosti moglo učiniti da nitko nema bolji, ljepši i uspješniji turizam od Hrvatske. Na malim su se ekranima uživo, u programu državne televizije, smjenjivale slavodobitne izjave i zadovoljna lica.
Svi, od malih i velikih hotelijera, konobara, kuhara, carinika, gradonačelnika, direktora turističkih zajednica... do ministara i same premijerke Jadranke Kosor, s puno su ponosa na najvećem godišnjem skupu turističkih radnika zaokružili ovosezonski domet; za devet mjeseci tri posto više gostiju i šest posto više noćenja. A sve u svjetlu činjenice, koja je bacala dodatni sjaj na cijeli događaj u Rovinju, da tako nešto ove godine nije uspjelo baš svim turističkim zemljama.
Fanfare se nisu oglasile, ali kao da jesu. Čak je i premijerka s velikim osmijehom obećala, uspije li turizmu dogodine opet uknjižiti plus, na idući susret u listopadu dovesti ne samo pola Vlade kao ovaj put nego cijelu ne bi li se svi poklonili novom uspjehu turističkih radnika.
Istini za volju, hrvatskom je turizmu uspjelo s krizom uzdrmanih emitivnih tržišta dovesti više gostiju nego lani i prigoda jest bila slavljenička. Reflektori su te večeri obasjali mnoga lica koja su zaslužila da ih hrvatska javnost upozna; ponajbolje među desecima tisuća onih koji su ovoga ljeta primali i usluživali naše goste, ugađali im i ispunjavali želje. Zašto im za to što su radili dobro i predano – nerijetko podcijenjeni i potplaćeni – ne uručiti priznanje i potapšati ih po ramenu? Dapače.
Međutim, velikom, pravom turističkom uspjehu Hrvatska se još nije primakla. Štoviše, nema puno izgleda da će 2010. ostvariti i 7,5 milijardi eura deviznog prihoda od turizma kakav je imala rekordne 2008. godine. Lani je izgubljena jedna cijela milijarda od turizma, a ove godine bi, prema prvim naznakama, devizni prihod trebao biti tek za nekoliko postotaka, odnosno za nekoliko stotina milijuna eura izdašniji nego 2009.
Za zemlju u kojoj se većina turističkih autoriteta slaže kako turizam ima potencijal po sezoni ubrati najmanje deset, a realno, u dogledno vrijeme i 12 ili čak 15 milijardi eura, u krizi šest ili sedam milijardi je dragocjeno, ali za ozbiljan turistički biznis ipak – sitniš. Drugim riječima, do jednog od dva glavna, davno proklamirana cilja hrvatskog turizma, veće zarade, stiže se sporo, uz spoticanje, pa i teške padove poput lanjskoga.
Ni s drugim prioritetnim ciljem, produljenjem sezone, stvari ne stoje puno bolje. Iako ministar Damir Bajs u svakoj prilici ističe da turistička godina traje do 31. prosinca i premda posljednji gosti još uvijek nisu napustili Jadran, sezona je završila. Hotelijeri, koji čine kralježnicu domaćeg turizma, završili su je s prosječnom zauzetošću svojih soba od samo 40 posto. Pritom za zadovoljavajuće poslovne rezultate trebaju popunjenost od minimalno 60 posto.
Stoga, gotovo bi se moglo zaključiti kako je na Danima turizma u Rovinju zapravo bilo više razloga za slavlje zbog toga što sezona 2010. nije propala, nego što je posebno uspjela. Da je turizam podbacio prema rezultatima iz 2009., to bi već bio potpuni fijasko.
Teško da nas turizam može naprijed sve dok SDPovci placaju nocenje 7 kuna.