Slavoniji ne koristi inat - kao regija bila bi na gubitku

Netko pametan jednom je zaključio kako je Ustav prevažna stvar da bi se njime bavili političari. Zahvaljujući političkoj trampi i oportunističkom sljepilu vladajuće koalicije, malo je nedostajalo da hrvatski Ustav danas sadrži odredbu o tome kako je Hrvatska podijeljena na regije. Što bi u praksi takva odredba značila nitko sa sigurnošću ne zna, što i ne čudi s obzirom na to da je u Ustav trebala biti uvrštena tek kao prirepak odredbe o nezastarijevanju komunističkih zločina, a sve to kako bi se osigurala potpora zastupnika Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje (HDSSB). No, ako su motivi SDP-a za takvu akrobaciju razumljivi, teško je shvatiti koji je to logičan razlog za HDSSB-ovo inzistiranje na regionalizaciji Hrvatske.

Takav proces, u teoriji, podrazumijeva prebacivanje većih fiskalnih ovlasti, ali i javnih odgovornosti na tijela regionalne samouprave. Regijama se odobrava pravo da zadrže veći dio poreznih prihoda koji se ubiru na njihovom teritoriju, veća autonomija u kreiranju vlastite regulative, no i veća odgovornost za isporučivanje javnih usluga građanima – školstva, zdravstva, upravnih poslova... Regionalizacija je u načelu proces koji odgovara onim dijelovima države koji u centraliziranom sustavu središnjoj državi uplaćuju više sredstava nego što kroz razne javne servise i investicije dobivaju natrag. No, kakvog smisla ima da regionalizaciji teži ekonomski najdevastiranija regija Hrvatske? A gospodarsko stanje istočne Hrvatske danas je alarmantno. U pet tamošnjih županija trenutno ima gotovo 95 tisuća nezaposlenih, što znači da je svaki četvrti radno sposobni stanovnik bez posla. Oni koji i imaju posao zarađuju tek oko 80 posto hrvatskog prosjeka. Realna ekonomija, pak, uništena je. U regiji u kojoj živi više od 800 tisuća stanovnika registrirano je tek nešto više od 8300 poduzeća, punih 3000 manje nego u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja broji 40 posto manje stanovnika. Prema podacima analitičke tvrtke Bisnode, u razdoblju od 2009. do kraja 2012. tvrtke iz pet istočnih hrvatskih županija ostvarile su kumulativni neto gubitak od 4,2 milijarde kuna, a prošlu godinu po prvi put su završile i s kumulativnim operativnim gubitkom, što znači da je tamošnje gospodarstvo neprofitabilno i na osnovnoj razini poslovanja.

Dakako, ključni uzrok takvog stanja je Domovinski rat, no gotovo 20 godina nakon njegovog završetka ne može biti i jedini. Dok je BDP nekih ratom zahvaćenih županija, poput Zadarske, u razdoblju od 2000. do 2009. porastao i više od 60 posto, u Požeško-slavonskoj županiji porastao je za 2,7, a u Virovitičko-podravskoj za 0,7 posto. Udjel istočne Hrvatske u BDP-u Hrvatske u istom se periodu smanjio s 17,4 na 13 posto. Valja se stoga zapitati kako bi – uz takvu snagu gospodarstva i takvu poreznu bazu – istočna Hrvatska mogla samostalno svojim građanima pružiti bolje zdravstvo, kvalitetnije obrazovanje ili efikasniju upravu. Danas dok se bore za protiv zatvaranja bolnica u Vukovaru i Novoj Gradišci, slavonski regionalisti mogli bi odgovoriti na pitanje koliko bi bolnica mogli financirati kad bi im na raspolaganju bila isključivo ona sredstva koja u zdravstvene fondove uplaćuju tamošnji stanovnici.

Utoliko, umjesto nekakve mutne regionalizacije istočnoj Hrvatskoj zapravo je potrebna jaka državna intervencija, svojevrsni Marshallov plan oživljavanja gospodarstva kroz investicije koje bi financirala središnja država. Zbog njezine povijesne uloge moralna je dužnost razvijenijih regija da pomognu Slavoniji, no da bi to uspjelo i tamošnje političke elite morale bi se tome odgovorno posvetiti. Od slogana “Inati se Slavonijo” ipak baš i nema puno koristi.