Kao da im smrt djeteta nije dovoljna tragedija, majka i otac ubijenog Luke Ritza u nekoliko su dana doživjeli još dvije pljuske. Najprije zagrebački sudski vještaci navlače vodu na mlin optuženim huliganima i zaključuju “da je Luka umro od aneurizme, a ne od batina”, a onda još jedan šok: famozni J. J. opet je pretukao jednu žrtvu.
To je valjda napravio u znak zahvalnosti što je pušten da se šeće i brani sa slobode. E sad, taj je mladi nasilnik očito nepopravljiv ili barem teško popravljiv, no to toliko i ne začuđuje koliko potpuni poraz društva pred nasiljem. Ponajprije struke i institucija.
Prvo, zašto ne promijenimo zakon tako da i malodobnici koji naprave najteža kaznena djela mogu biti u pritvoru dulje, a ne da ih se ovako, prije nego se išta u njihovim glavama promijeni, benevolentno pušta van. I još se njihovi roditelji strašno ljute ako su bili pritvoreni “s odraslima”.
Pa neki su od tih “odraslih” sigurno prave bebe prema neobuzdanom 16-godišnjaku! A kad mladi delinkvent ponovno počne mlatiti – tko kaže da i ovaj mladić nije mogao završiti kao Luka!? – svi stručnjaci počnu, neka se ne uvrijede – filozofirati. Tako pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić opet ponavlja otrcanu frazu “da nije rješenje u represiji, nego prevenciji”.
Marija Koren-Mrazović iz Ministarstva socijalne skrbi, “koja ima dugogodišnje iskustvo u radu s delinkventima”, podučava nas da popravni dom ne bi donio ništa dobro, “već će tamo tek naučiti doista opake mehanizme ponašanja”... Kao da već nije dovoljno opako nekoga nasmrt pretući!
A sutkinja Lana Petö-Kujundžić, inače omiljena među novinarima jer svoj rad otvoreno predočava javnosti, zapravo priznaje poraz kad kaže da je ona svoju djecu učila “da nikada ne ostaju sami, da uvijek budu u grupi i da treniraju atletiku i brzo trčanje”. O tempora, o mores!
Ako ni jedna od vodećih sutkinja u Hrvatskoj ne može vlastitoj djeci poručiti drugo nego da bježe pred huliganima koliko god mogu, onda su i pravosuđe i društvo žalosno pali na ispitu! Što onda ostaje roditeljima koji mole Boga da njihov sin, a možda i kći, ne postanu žrtve J. J.-a ili nekog sličnog?
“Najradije poslušam mišljenje nekog seljaka, on je premalo obrazovan da bi donosio krive zaključke”, rekao je jednom Montesquieu.
Naravno da se taj mislilac – i te kako upućen i u pravo – nije zalagao za neznanje, ali je duhovito ilustrirao kako previše umovanja odvodi na stranputicu. Baš tako je, usudili bismo se reći, i ovdje svakom laiku jasno da je jedini pravi odgovor na mahnitanje mladih nasilnika pravedna i stroga kazna. A prevencija neka ide paralelno uz to, tamo gdje još može dati rezultate.
Tek kad kaznimo počinitelje i onemogućimo ih da dalje zlostavljaju druge oko sebe, poslat ćemo pravu poruku i njima i svima poput njih – da se prijestup pa, ako hoćete i zločin, ne isplati. Dok oni slobodno šeću i gledaju kako i na sudu sve ide njima u korist, logičan zaključak koji im se nameće jest da slobodno mogu tući i dalje.
I to na podu, kukavički, nogama po glavi, kako je to u ova okrutna vremena popularno. A to je zapravo pokušaj ubojstva i nikako drugačije se ne bi ni trebalo kvalificirati.
Tko da misli na djecu kad imamo puno \"zanimljivijih\" tema i problema - koje doduše ne možemo riješiti jer ni ne ovise o nama, nažalost, - ali za djecu, koja ovise o nama i gdje možemo nešto napraviti, nemamo ni toliko interesa ni vremena - dok nije kasno.