Slučaj Šimac i Europa

Ministrica pravosuđa Ana Lovrin ključna je osoba koja će odlučiti kada će Hrvatska ući u Europsku uniju, upozoravao je višekratno izvjestitelj Europskoga parlamenta o našoj zemlji Hannes Swoboda. Ako je po Lovrinovoj, načekat ćemo se još dugo u redu pred schengenskim graničarima.

Europska komisija još je tjedan dana na godišnjem odmoru, a u puni će radni zamah ući tek sredinom rujna. Dužnosnici koji odlučuju o tome je li Hrvatska ispunila mjerila za otvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja nisu stoga na svoje stolove još dobili ministričin najnoviji "biser": potporu predsjedniku Visokoga trgovačkoga suda Srđanu Šimcu nakon što je ovaj sudio u sporu u kojemu je bio u prejasnome sukobu interesa  tvrtka tužitelj, u čiju je korist presudio, pripada njegovu ocu, a i sam je korisnik njezinih usluga, tj. vozi automobil koji je u tvrtkinu vlasništvu. Šimčevo obrazloženje da je sudio u stanju sužene svijesti nikako ne može biti opravdanje, nego samo dodatan razlog za njegovu smjenu, pa možda i za invalidsko umirovljenje.

To što je Šimca podupro i predsjednik Vrhovnoga suda Branko Hrvatin ne samo da Lovrinovu ne amnestira nego zadaje dodatan udarac hrvatskim izgledima za članstvo u europskoj obitelji. Hrvatin time, naime, potvrđuje nastavak opće pravne nesigurnosti u zemlji u kojoj su već na vidjelo izbili brojni sudski skandali, poput onih u kojima su suci presuđivali u dosluhu s tužiteljima i odvjetnicima, pa i temeljem očitih krivotvorina; tuženik pritom uopće ne bi znao da se protiv njega vodi postupak, pa bi se, na primjer, našao u čudu kada bi otkio da se na njegovu imovinu "zakonito" upisao netko drugi.

Kada se govori o europskim zamjerkama hrvatskome pravosuđu, najčešće se spominju prevelik broj sudova, a premali broj riješenih predmeta, odnosno više od milijun sporova koji godinama čekaju na sudski pravorijek i zagušuju pravosudni sustav. Zaboravlja se, međutim, na vrlo jasne zamjerke kakvoći pravosudnih kadrova, za što je kriv nejasan i neobjektivan sustav njihova imenovanja.

U posljednjemu EK-ovu godišnjemu Izvještaju o napretku Hrvatske to izričito piše: "U 85 posto se slučajeva (izbora sudaca, op. a.) Državno sudbeno vijeće pridržava odluke mjesnog sudbenog vijeća koje nema poseban poslovnik i ne primjenjuje objektivne kriterije. Ne postoji dakle ujednačeno, objektivno i transparentno ocjenjivanje sudaca i sudskih vježbenika koji se žele baviti tim zvanjem." Za Vrhovni sud se, pak, ističe da "ima važnu ulogu pri imenovanju predsjednika sudova, pri čemu Ministarstvo pravosuđa sve više Vrhovnom sudu prepušta donošenje odluke u osjetljivim slučajevima. Međutim, postupcima nedostaje transparentnost, a primjena je objektivnih kriterija ograničena".

Kako će Lovrinova sada Bruxellesu objasniti da na čelu Visokoga trgovačkoga suda sjedi i u njemu sudi osoba sužene svijesti, a da je na mjestu predsjednika Vrhovnoga suda netko tko  kao, uostalom, i ona sama  takvo što smatra normalnim?!? Naravno, ako u EK-u uopće povjeruju da je kod Šimca riječ o suženoj svijesti, a ne o korupciji!

U mjerilima za otvaranje poglavlja navodi se, doduše, usvajanje spisa i propisa, a ne njihova provedba  ona ulazi u mjerila za zatvaranje. Formalno gledajući, dakle, otvaranje pregovora o poglavlju Pravosuđe i temeljna prava ne bi slučajem Šimac trebalo biti ugroženo. No, teškoća je u tome što ovaj skandal upozorava da hrvatska vlast ne postupa u dobroj vjeri, pa je veliko pitanje hoće li EK biti spreman preko toga šutke prijeći.