Komotno je u Hrvatskoj biti politički funkcioner – za pogreške preuzmeš odgovornost tako da kazniš svog suradnika. Demonstrirala je to ministrica kulture Andrea Zlatar Violić prošlog tjedna kada je stala iza svog pomoćnika Milana F. Živkovića, a onda mu je samo dva sata nakon toga uručila otkaz. Jasno je i da, u ministarskom modelu Vlade koju je uveo premijer Zoran Milanović, ministri ne provode samostalne odluke nego nametnute.
– Osobno preuzimam odgovornost za krivu političku procjenu o tome da nije još trenutak ovu temu prezentirati javnosti. Krivo sam procijenila da to može ostati na razini rasprave u struci, a koja se tiče medijske strategije koja ujedno obuhvaća i financiranje javnih medija – govorila je ministrica o Živkovićevoj ideji da se od 2014. godine HRT-pristojba obračunava prema dohodovnom cenzusu i adresi prebivališta netom prije nego se predomislila. Tada je tvrdila i da će o Živkovićevu radnom odnosu u Ministarstvu kulture odlučiti Vlada. No odlučio je HNS, njezina stranka. Barem tako tvrde u SDP-u čiji je Živković član, a da je tako, očigledno je iz prvotnog nastupa ministrice i njezina prijedloga da o njegovoj sudbini odluči Vlada u kojoj su većina esdepeovci. Možda se nadala da će ga tako spasiti. Kako li se ministrica A. Zlatar Violić osjećala dok je svom suradniku, koji je bio njezin osobni izbor za pomoćnika, a ne stranački dogovorena kvota, javljala da ga se odriče i da će mu dati otkaz? Onako, ljudski. Je li joj bilo nelagodno. I čime ju je stranka mogla prisiliti da se crveni? Argumentom da je to dobro za imidž HNS-a u javnosti jer opet brane građane od nameta koji im želi nametnuti ni manje ni više nego socijaldemokrat. Već su se liberali morali svađati sa socijaldemokratima koji su htjeli uvesti porez na nekretnine. No tada su zapravo odigrali dogovorenu utakmicu premijera Milanovića i šefa HNS-a Radimira Čačića kojom su zauzdali samovoljnog ministra financija Slavka Linića. Ispalo im je dobro, HNS se zauzeo za građane. Uostalom, zašto zatiranje ideje plaćanja nameta prema dohotku interpretira kao spas građana (ako izuzmemo sporni dio da pristojbu plaća svaki registrirani građanin). Načelno je pravedno da tko ima više, više investira i u solidarnost, odnosno razvoj medija od javnog interesa. I takvo su načelo i SDP i HNS podržali neki dan pri izglasavanju zagrebačkog proračuna – složili su će Zagrepčani vrtić djeci plaćati po dohodovnom cenzusu. No istu ideju, koja je potekla od gradonačelnika Milana Bandića, unatrag dvije godine nisu smatrali pravednom. Objašnjavali su da sustav osobnog identifikacijskog broja nije uređen, neki s menadžerskim dohotkom nisu registrirani kao takvi pa će „nadrljati“ srednja klasa s prosječnim primanjima.
Sada, kada su na vlasti, ni jedni ni drugi ne zamaraju se dovođenjem u red države i sustava. Prioritet su im stranačko nadmudrivanje i medijski efekt u javnosti, pa nek’ Pedro visi. Doći će neki drugi Pedro, stranački aparatčik koji čeka u redu za uhljebljenje. Svejedno tko je on, posao neće odraditi. Ili neće biti zainteresiran, ili mu se, kao Živkoviću, neće dopustiti.
Ne ulazeći u detalje, za ovakvu genijalnu ideju o dodatnom oporezivanju plaće svakog radnika, nije mi žao što je dobio pedalu