Smotra tuđe pameti

Rijetko se nađe društveni događaj o kojemu malo tko od aktera ima pozitivno mišljenje, ali svejedno će ga tek rijetki propustiti, kao što je to godišnji skup ekonomista u Opatiji. Smotra domaće ekonomske pameti u 2007. godine ostat će zapamćena po tome što je na njemu snažnu legitimaciju dobila grupa mladih ekonomista, ali stranih. Riječ je o četvorici analitičara MMF-a, koje ta kuća plaća da prate i pišu što se zbiva u svijetu.

Njihova je analiza sve do Opatije bila radni materijal i osobni stav autora, što u osnovi i jest, a tako su htjeli i MMF i službeni Zagreb. Kombinacijom raznih statističkih parametara, njihovo je analitičko oko zaključilo da prema Jadranu plove tmurni oblaci koji nose opasan teret, te bi ih trebalo razbijati prije nego što dođu. Pozivajući se na taj rad, samo desetak dana uoči izbora predsjednik države Stjepan Mesić  izdigao ga je iznad okvira osobnog stava anonimnih analitičara i istresao u lice domaće političke i ekonomske elite. 

Život na dug, potrošnja iznad mogućnosti i ležerno zaduživanje ide na dušu svakoj političkoj  i ekonomskoj grupaciji koja je bila na vlasti u Hrvatskoj. Dosadašnje su se vlade  razlikovale po stilu vladanja, odnosu prema korupciji ili promoviranju osnovnih demokratskih vrijednosti,  no u ekonomiji su se ponašali identično: poticali potrošnju, prodavali imovinu i zaduživali buduće generacije.

Mnogima Mesićeve riječi nisu bile drage, pa se i za govornicom i u kuloarima čuo prigovor da predsjednik nepotrebno dolijeva ulje na vatru. Koliko se u radu pretjeralo? Treba li više vjerovati  anonimnim autorima ili Vladi? Umjesto predsjednika, o spornom su radu trebali  a nisu  govoriti domaći ekonomisti, koji su jednako, ako ne i bolje, plaćeni kao i MMF-ovi.  Svjesno su prepustili pozornicu pol