Svako nedjeljno jutro mnogima od nas počinje na isti način. Buđenje, lagano protezanje u krevetu, uključivanje mobitela i – cin-cin! SMS poruka od p. Luke Rađe i njegov već tradicionalni i legendarni KNEV iliti komentar nedjeljnog evanđelja.
Sukus evanđeoske misli što stane u svega 160 znakova, često briljantna dosjetka i duhovita opaska, a gotovo uvijek i u pravilu povezana s aktualnim današnjim životom i okolnostima. Ponekad čak toliko da se čovjek zapita je li moguće da ti netko s te daljine i iz tako teških uvjeta baš u tančinu pogodi misao i situaciju u kojoj se trenutačno nalaziš i praktički podijeli s tobom neku zabrinutost, težinu misli ili breme koje taj tren nosiš.
Naravno, s apsolutnom dozom vedrine i nade, da poput snažnog sunca rastjera sve tamne oblake. No, prošle je nedjelje mnogima od nas stigla jedna p. Lukina poruka koja nije bila poput ostalih i uobičajenih. Nije bila KNEV.
Glasila je točno ovako: \"Poštovani, s obzirom na to da sam redovnik i nemam vlastitih prihoda, slobodan sam vas zamoliti pomoć u plaćanju smještaja i vježbi s privatnim terapeutom. Možete i putem trajnog naloga u banci, u skladu s vašim mogućnostima. I najmanji su iznosi dobrodošli. Hvala na dosadašnjim prilozima. Od srca, p. Luka. Broj računa u PBZ-u: 2340009-3206845858\".
Za sve one koji ne znaju mnogo o p. Luki Rađi dovoljno je da \"guglaju\" ime i odmah će im se otvoriti njegova virtualna župa Gospe Sinjske na internetu (čiji je zaštitnik papa Ivan Pavao II.), jer je p. Luka gotovo endemska vrsta svećenika u Hrvata. Ljude širom zemlje evangelizira SMS porukama i preko interneta.
Ne zato što je on to tako htio, nego zato što se sudbina okrutno poigrala s njegovim životom. \"Bio sam berekin, organizirao plesnjake za mlade u Splitu, vozio motore i imao cure. Ništa mi ljudsko nije bilo strano. Otišao sam u Zagreb na studij elektrotehnike i za jednog odlaska u crkvu u Palmotićevoj zaljubio sam se u Boga...\", prepričao nam je p. Luka svoj neuobičajeni put \"od berekina do isusovca\" kad smo ga prije nekoliko godina posjetili u Krapinskim toplicama, gdje se već devet godina polako oporavlja od teške prometne nesreće, nakon koje su ga liječnici praktički otpisali jer je bio posve nepokretan.
Učio je govoriti, gledati, misliti i još uvijek uči hodati. S teškom mukom, neopisivim naporima, ali nevjerojatnom voljom i vjerom p. Luka bori se sa svojim teškim stanjem i njegova vjera trebala bi biti uzor mnogima u teškim životnim situacijama koje čak izgledaju bezizlaznima.
Taj njegov trud podržavaju mnogi štovatelji, virtualni župljani, bivši i sadašnji vjeroučenici, kolege svećenici... No, nevjerojatno je da ni jedna važna državna, društvena ili crkvena institucija nije pritom pocrvenjela od srama jer je dopustila da jedna tako vrijedna osoba ostane bez institucionalne pomoći, prepuštena milodaru pojedinaca! Neki će možda reći da na njihove mobitele ne stižu don Lukini SMS-ovi, ali nakon ovoga njegova apela – to će biti samo izgovor.
I država i Crkva koje si mogu dopustiti takav luksuz da ne pomognu ovome i svakome sličnom don Luki, izdale su svoje poslanje. Država socijalno, a Crkva evanđeosko.
oger, lokun, alkana, lativ....... Zbilja žalosno. Mogu se samo nadati da imate manje od 8 godina i da se tek učite pisati na kompjutor. Vjerujem da odrasla osoba za covjeka koji prozivljava pakao od zivota i koji se zahvaljujuci snagom svoje volje vec godinama uci ponovno govoriti, jedva da mice rukama a hod mu je samo mastarija, ne moze reci stvari poput:'petini hrvatske treba pomoc' ili ' nek on odustane od toga i nek se pomogne nekom djetetu(!!!!???) i 'da je tesko procijeniti tko je folirant a tko nije'. Zbilja vas moze biti sram .... Sramotno