Nakon što su vatricom na ulazu u stranačku direkciju šokirali glavnu oporbenu političku stranku, zagrebački špancir-demonstranti pokucali su na još neka vrata na kojima nisu bili očekivani, HRT-a i EPH. Pod TV-prozorima, s kojih su im u znak podrške mahali neki razdragani zaposlenici, urlali su da traže istinu (baš su našli mjesto na kojem će je tražiti!), a pred novinskom su kućom skandirali: “EPH mafija”, “Paviću pi..o”, “EPH lažovi, narod ste zaglupili”...
Nije li to idealna prilika za konkurente šokiranih i ispsovanih da se okoriste tuđom nesrećom? Da, ako bi se primijenila logika koja se u tumačenju aktivnosti bezglavih večernjih šetača dosad primjenjivala.
Otkad se, naime, prije dva tjedna na Gornjem gradu čulo prvo protestno blejanje, oporba i svi njoj naklonjeni mediji nisu prestajali sladostrasno ponavljati da prosvjednici točno pogađaju kad za sve optužuju HDZ i Jadranku Kosor.
No, kakva je to logika i kamo ona vodi dobro se vidi sada, kada su se na meti besciljne prosvjedne hodnje našli i oni koji su je svojim nekritičkim prihvaćanjem učinili važnijom nego što su njezini neposredni pokretači mogli i zamisliti. Sad se psuju EPH i HRT, no već sutra popljuvan može biti bilo tko.
Nema tu sistema. Špancir-demonstracije nisu uperene ni protiv desnih, ni protiv lijevih, ni protiv vlasti, ni protiv oporbe, niti njihove glavne aktere zanimaju bilo kakvi izbori. Svoje su pravo lice pokazali u Radićevoj kad su se odali razbijanju tuđih glava. Sve drugo je maska. Ono što ih zanima i u čemu istinski uživaju jest stvaranje gužve. Zato i krstare gradom u potrazi za njom. Njima je zapravo zabavno i živo im se fućka za moguće posljedice.
Kad god mediji zanemare zahtjeve profesije i puste na volju vlastitim političkim sim/anti/patijama, obavezno stradava profesija i kompromitira se politika. Među novinarima koji su se posebno isticali u veličanju špancir-protesta bio je, primjerice, B. Pofuk iz JL-a. Njemu čak nije bilo dovoljno da piše, nego se kao građanin i osobno pridružio šetačima. Čovjek, naravno, može raditi što ga je volja, no sad bi ipak bilo zanimljivo čuti kako se osjećao kad je vidio što njegovi kamaradi iz povorke misle o njemu i njegovima. A možda je i sam bio među njima kad su mu poslodavca i kolege s kojima radi, npr. D. Butkovića, J. Lovrić, A. Tomića i onog drugog Pavičića, nazvali mafijašima i lažovima koji zaglupljuju narod?
Tko je na prozorima HRT-a pozdravljao špancir-prosvjednike, nije objavljeno. A mogao je biti bilo tko od TV-djelatnika koji su, kao i Pofuk, za političku sitninu spremni žrtvovati profesiju. Primjerice, A. Stanković koji je u emisiji javne televizije emitirao prilog o ženi koja je, navodno prosvjedujući protiv vlasti, javno poderala svoju diplomu.
Prilog u kojem se nikakva diploma nije vidjela niti se iz njega moglo doznati tko dere bijele papire koji su se vidjeli, kada i gdje to čini, tko je snimatelj... No kome je još važna profesija! Bitno da je novinar za prijevremene izbore!
Bravo ,Pavičiću.