Spašavanje od bankrota

Prvi ovogodišnji statistički podaci, koje je protekloga tjedna objavio Eurostat, kazuju da Europska unija izlazi iz gospodarske krize. Industrijska proizvodnja u Eurozoni bila je u siječnju 1,7, a na razini EU 27 čak 1,8 posto viša nego lanjskoga prosinca; u odnosu na lanjski siječanj riječ je o 1,4, odnosno 1,5-postotnome rastu. Posebno ohrabruje velik mjesečni rast proizvodnje od čak 15,3 posto u Irskoj, jednoj od zemalja koje su tijekom krize bilježile najveći pad. Na godišnjoj razini snažno, 11 posto, raste proizvodnja i u velikoj Poljskoj, jednoj od rijetkih čije je gospodarstvo raslo i na vrhuncu krize. Da se proizvodnja zahuktava, kazuje i 2,2-postotni mjesečni rast proizvodnje energije.

Nije, međutim, riječ o uravnoteženome trendu: dok u 12 zemalja proizvodnja na godišnjoj razini raste, u sedam se smanjuje, a u ostalima stagnira; na mjesečnoj razini stanje je ipak bolje: proizvodnja raste u njih 13, a pada u šest. No, kako god okrenuli, dvije su zemlje uvijek u minusu: Grčka i Španjolska.

Za grčku je krizu najodgovornija višestoljetna kultura korupcije, naslijeđena iz otomanskih vremena, u kojoj ruka ruku mije, “zahvala” za sklopljeni posao smatra se dobrim poslovnim običajem, a nepotizam je glavna “mjera” politike zapošljavanja. Grčka od ulaska u EU 1981. nije gotovo nimalo napredovala, loše je koristila europske fondove, a znatan dio od milijarda eura što su se nju slile za jubilarne Olimpijske igre završio je na pogrešnim računima. Uostalom, Grčka je u EU ušla političkom odlukom zemalja članica, na nagovor Washingtona, iako je Europska komisija procijenila da ona za to nije spremna, a zajedničku valutu euro uvela je jer je lažno prikazala da za to ispunjava uvjete.

U Španjolskoj je stanje ponešto drugačije: posljednjih je godina bruto domaći proizvod rastao visokim stopama, dizali su se krediti i otplaćivali novima sve jeftinijima, ali malo se ulagalo u industriju koja bi pružila novi gospodarski zamah: za većinu je rasta, kao i u nas, bilo zaslužno građevinarstvo.

Sagrađena je mreža superbrzih željezničkih linija, betonirala se obala, gradila čitava naselja vila i apartmana za strance koji bi se bilo ljeti, bilo za stalno preselili s hladnoga sjevera na topli europski jug. A kad je izbila kriza, krediti su presušili, a prodaja nekretnina stala.

K tome, za dobar dio minusa na španjolskome računu odgovorne su vladine poticajne mjere, poput bonusa na kupnju automobila, kako se domaća proizvodnja i potražnja ne bi ugasile. No, te su mjere stigle prekasno, a očito nisu bile ni dostatne da spriječe velik porast nezaposlenosti, koji je već premašio 20 posto i ne zaustavlja se.

Ipak, ministri gospodarstva i novčarstva EU 27, koji su se u ponedjeljak navečer okupili u Bruxellesu na redoviti mjesečni sastanak što završava u utorak predvečer, bavit će se ponajprije izvlačenjem Grčke iz krize. Iako je španjolsko gospodarstvo mnogo veće, grčko doživljavaju znatno bolesnijim.

Na stolu je više opcija: otkup grčkih državnih obveznica i jamstva Grčkoj sukladno udjelu pojedine zemlje članice u Europskoj središnjoj banci – govori se o ukupnoj svoti od 55 milijarda eura u ovoj godini; ili izravne posudbe zemalja članica Grčkoj; ili zaduživanje Europske komisije na međunarodnim novčarskim tržištima te potom kreditiranje Grčke. Raste i potpora zamisli o osnivanju Europskoga monetarnoga fonda, koji bi izvlačio zemlje poput Grčke iz gliba, ali i kažnjavao one koje prekrše njegove odredbe uskratom prava glasa i pristupa kohezijskim fondovima EU.

Nije riječ o ljubavi prema Grčkoj, nego o spašavanju eura od prijetećega bankrota zemlje članice Eurozone. No, za to treba također onemogućiti špekulante, čemu se London za sada snažno protivi…