SPLIT - "Nima Splita do Splita" - fraza izgovorena iz bilo čijih usta osim Terezinih na Prokurativama zvučala bi ofucano. Doajenka domaće estrade oduševila je preksinoć svojim recitalom u kojem se, sasvim razumljivo, našlo mjesta i za taj zaštitni znak festivala, koji se ove godine pod direktorskom palicom Tome Mrduljaša u jubilarnome, 45. izdanju vratio iz mrtvih.
Svirka uživo, orkestar sastavljen od ponajboljih domaćih glazbenika, zavidna produkcija te pristojan glazbeni materijal udahnuli su nov život onemoćaloj lakoglazbenoj smotri. Jest, bilo je propusta i nedorečenosti, no napravljen je korak od sedam milja, što veseli jer Mrduljaš se dosada uopće nije bavio organizacijom festivala. Karan je nakon petominutnog televoting-nadmetanja s Massimovom "Kartom deverom" slavio s Tutićevom "Ružo moja bila". Kao i prije nekoliko godina poklopili su mu se pobjeda, koju je posvetio Runjiću, i izlazak novog albuma. Palac gore, svakako i tonski zapis za širu publiku, zaslužuje prva večer festivala "Splitski retrovizor".
Prerade, uglavnom Dedićevih festivalskih uspješnica u odabiru Zlatka Galla ugodno su osvježenje od stereotipnih poimanja zlatnih nota s Prokurativa. Dogodine, ako je ikako moguće, trebalo bi raskinuti s polukolonijalnim statusom talijanske glazbene protekture. Bilo je lijepo čuti i vidjeti Tota Cutugna kako na Prokurativama pjeva svoje pjesme, no ne na matricu! Toliko inzistiranja na živoj svirci pa onda tako? A novca i živaca na Tota se potrošilo. Da bismo dobili trećerazrednu predstavu. Čemu? Još će mu Mrduljaš s klapom obraditi koji hit ne bi li uglavio suradnju.