Nedugo nakon uskrsnih blagdana Hrvatska će dobiti novog košarkaškog izbornika od kojeg će se, kao i od njegovih brojnih prethodnika, očekivati da uskrsne hrvatsku mušku reprezentaciju koja nikad nije bila ovako nisko rangirana. I stoga će to biti prilično težak uteg na ramenu stručnjaka kojeg izabere Upravni odbor Hrvatskog košarkaškog saveza, a na prijedlog sportskog direktora HKS-a Aleksandra Petrovića.
A on će, ako u međuvremenu ne odluči sam skratiti popis prijedloga, u srijedu predsjedniku Saveza Nikoli Rukavini i glavnom tajniku Joki Vrankoviću na stol staviti dva imena. Jedno je ono 47-godišnjeg Darija Gjergje, donedavnog izbornika reprezentacije Belgije i jedanaesterostrukog prvaka te zemlje s Oostendeom, a drugo je ime 45-godišnji Josip Sesar, aktualni Cibonin trener.
Nakon što je nakon ispadanja u osmini finala Eurobasketa abdicirao Damir Mulaomerović, Petrović je zadobio povjerenje novog predsjednika Saveza Nikole Rukavine i postao sportski direktor čija je primarna zadaća bila pronaći novog izbornika. U međuvremenu, Aco je kao vršitelj dužnosti izbornika vodio četiri utakmice reprezentacije i pri tome izborio tri pobjede (dvaput Austrija i jednom Švicarska) i doživio jedan poraz (Poljska). Tako je dobio na vremenu da mu se iskristaliziraju kandidati.
A razgovarao je Petrović i s Juricom Golemcem i Igorom Miličićem, ali i Aleksandrom Džikićem. U to vrijeme Golemac je bio trener Cedevite, Miličić izbornik Poljske, a Džikić trener Hapoela iz Jeruzalema. Među željama bio je i Neven Spahija koji je u međuvremenu pronašao klupski angažman u Veneciji pa se Aco na koncu odlučio za Gjergju i Sesara kao svoje završne prijedloge.
I dok je Sesara imao priliku dobro upoznati kao svog pomoćnika za vrijeme dva kvalifikacijska prozora (i četiri utakmice), s Gjergjom se išao sastati pa su razgovarali u Bruxellesu.
Premda nije htio iznositi svoje prijedloge prije nego što ih predoči vodstvu Saveza, više-manje je poznato što Petrović misli o ovoj dvojici kandidata. Sesar je stručnjak u usponu, nekad veliki igrački, a danas trenerski talent koji ima dobre trenerske instinkte, taktički je potkovan, a ima i socijalne vještine. "Mostarski Jordan", kako su ga zvali kao igrača, nema spektakularan trenerski životopis, no može se reći da ga je očvrsnula sezona na čelu prve momčadi kluba na rubu stečaja.
No ima i Gjergja većinu ovih aduta (za njega kažu da je izniman radnik), a iskustveno je potkovaniji jer je prošao više toga od Sesara. Već godinama uspješno pečalbari u inozemstvu, a bio je i uspješan izbornik Belgije čija je reprezentacija jedina na prošlom Eurobasketu pobijedila kasnijeg prvaka Europe Španjolsku. A da su suci uspješnije koristili svoju kriterijsku libelu, možda ovog časa ne bi ni bio dostupan, već bi se počeo pripremati za nastup Belgije na Svjetskom prvenstvu, na koje su iz te skupine otišle Srbija, Grčka i Letonija.
Ono na čemu je Petrović inzistirao jest da budući izbornik ima klupski angažman, a s time i poslodavca. Naime, za Savez je puno ekonomičnije da nema profesionalnog izbornika, već da je ovaj plaćen po okupljanju i akcijama, a tada je riječ o puno manjem iznosu od cjelogodišnje plaće. I Gjergja i Sesar zadovoljavaju taj kriterij. Doduše, Gjergja više nego Sesar čiji je trenerski status u Ciboni stabilan, ali mu je klupska plaća, kada je u pitanju njezina redovitost, vrlo upitna.
Tko god bude izabran, Gjergja ili Sesar, bit će to 15. službeni izbornik u 19. izborničkom mandatu jer su Petrović (četiri puta), Repeša (dvaput) i Skansi (dvaput) tu dužnost obavljali u više navrata. Prvi izbornik je bio Petar Skansi pa su uslijedili Mirko Novosel, Giuseppe Giergia, Aco Petrović, Boško Božić, Neven Spahija, Jasmin Repeša, Josip-Jerko Vranković, Velimir Perasović, Ivica Skelin, Dražen Anzulović, Veljko Mršić i Damir Mulaomerović. Na popisu službenih izbornika nema Srećka Medvedeca, no to je svojevrsna nepravda jer Medo je 1998. vodio pet kvalifikacijskih utakmica za Eurobasket nakon što je abdicirao Petar Skansi.