S današnjim danom prošle su točno 22 godine otkako nema Dražena Petrovića, a jedna od tema koja i danas intrigira njegove poklonike jest to gdje bi košarkaški Mozart te 1993. nastavio karijeru.
U tek izdanoj knjizi u izdanju Večernjeg lista i Zaklade Dražena Petrovića, o tome pišu autori Marjan Crnogaj i Vlado Radičević, a mi smo o tome razgovarali i sa svjedocima tog vremena.
Mnoge su se kombinacije tada spominjale, a od svih svjedoka najkonkretniju priču ponudio je njegov brat Aleksandar, koji je, zajedno s Nevenom Spahijom, išao u Njemačku po Draženove stvari.
Htjeli ga i Celticsi
U Draženovoj torbi, na jednom papiriću, bile su zapisane sve ponude. Svih devet, pri čemu je europske stavio na prvo mjesto. Dvije iz Grčke i jednu iz Italije. I šest iz NBA lige, i to ovim redom: New York, Houston, Seattle, Portland, LA Clippers i New Jersey.
Prije toga, u priči su još bili i Real i Benetton, ali i još neki NBA klubovi, među kojima i Boston. Za Celticse je autoru pak pričao tadašnji Draženov prijatelj iz reprezentacije BiH Teoman Alibegović.
Bilo kako bilo, Dražen je svom tadašnjem menadžeru Warrenu LeGarieu rekao da u Portland i New Jersey ne želi jer ga nisu dovoljno poštovali kad su ga imali.
Autorima knjige "Godine zmaja" Aco je pričao kako vjeruje da bi Dražen završio u Knicksima, dok se s europske strane nauvjerljivijom činila priča s Panathinaikosom. Dražen kao da je magnetski privlačio klubove koji u svom grbu imaju znak djeteline, a to su i Boston Celticsi, ali i sveučilište Notre Dame, koje ga je vabilo još kao srednjoškolca.
A da je Panathinaikos uistinu bio blizu dovođenja Dražena, svojedobno nam je posvjedočio i Stojko Vranković, koji je tada bio igrač tog kluba, a ovih dana o tome smo razgovarali i s tadašnjim trenerom Željko Pavličevićem.
– Kada sam mu javio da je Dražen poginuo, vlasnik kluba Pavlos Janakopoulos je zaplakao. Mi smo tada trebali vanjskog igrača jer je Komazec odlazio u Varese, a kako je Dražen počeo sve glasnije govoriti o nezadovoljstvu statusom u NBA ligi, stupio sam s njim u kontakt.
Bi li Pavličević i Vranković, tada Draženov najbolji prijatelj u reprezentaciji, bili prevaga u odluci?
– Mislim da to nije bilo toliko važno, koliko visina ponude. A ona je bila dvostruko viša od onoga što je do tada imao u NBA ligi. Naime, Panathinaikos je bio spreman odvojiti dva milijuna USD godišnje plus bonuse, a u NBA je imao toliko bruto.
Novac nije bio motiv
Doduše, kad su Netsi ponudili 3,5 milijuna USD po sezoni, Draženov menadžer tražio je četiri milijuna po sezoni. No, nije novac bio glavni faktor njegove odluke. Majka Biserka uvjerena je da su u pitanju sasvim drugi motivi.
– Dražena je jako pogodilo što ga nisu izabrali za All-Star igrača, bio je nesretan kao kada su mu uzeli naslov prvaka SFRJ sa Šibenkom. Možda su mu to bili najteži trenuci u karijeri pa je Amerikancima htio dokazati da su najbolji Europljani spremni za glavne uloge u NBA klubovima. Bio je ljutit što ga dovoljno ne priznaju i spreman otići na sezonu-dvije u Europu i ponovo se vratiti.
>>Nikad ispričana priča o košarkaškom Mozartu
Dražene naš dragi neka ti je vječna slava i hvala!